Traži

Upoznajte hrvatsku plesačicu koja scenu dijeli s najpoznatijim svjetskim izvođačima

Upoznajte hrvatsku plesačicu koja scenu dijeli s najpoznatijim svjetskim izvođačima

Ona je Petra Hajduk, Zagrepčanka s londonskom adresom

Tekst: Latica Martinis Filković


Fotografija: Instagram

"Izgled i stil su jako bitni kod plesača ako razgovaramo o komercijalnoj industriji. Ja sam dosta dugo imala dugu kosu i izgledala kao većina ostalih plesača; jedan dan sam odlučila odraditi nastup za frizerski salon gdje su mi skroz promijenili frizuru i nakon toga sam odjednom počela puno više raditi jer sam se više isticala..."

Ako ste već na radio postajama čuli zaraznu pjesmu britanske pjevačice Dua Lipe imena "IDGAF" onda ste vjerujem poželjeli pogledati i spot, kao recimo ja. Nije dugo trebalo da cijela stvar dobije još na težini s obzirom na to da se u spotu pojavljuje i mlada, talentirana, ambiciozna i prelijepa zagrebačka plesačica s londonskom adresom - Petra Hajduk. Ne moram ni reći da sam za početak spot pogledala mali milijun puta jer me u njemu ponajviše oduševila vrlo zahtjevna koreografija i tehnika snimanja, a jednim okom budno sam i ponosno (Petra i ja se ne poznajemo, ali bila sam ponosna) pratila Petrin ples, koliko se točno pojavljuje u spotu (na pola brojanja sam se uvijek izgubila, šteta) i pritom nisam nimalo ostala ravnodušna na njezine pokrete koje s takvom lakoćom izvodi.

Naravno, idući korak je bio da se javim Petri s upitom za intervju ne bi li doznala što više o njoj, plesu koji je danas njezina profesija, a koji voli od malih nogu, i zbog kojeg danas živi i radi u Londonu… Što mi je otkrila ova coolerica i profesionalna plesačica koja je dosad imala prilike raditi s utjecajnim koreografima, ali i stati na scenu s planetarno popularnim izvođačima kao što su Cheryl Cole, Robbie Williams, Ellie Goulding, Adam Lambert, Franz Ferdinand, Sia i Zayn… 

OK Petra, ajmo odmah u glavu, posljednje što smo vidjeli je kako plešeš u najnovijem spotu Dua Lipe "IDGAF"? Kako se to dogodilo, kako je izgledao taj famozni proces? Opiši nam malo…

Audicija za spot je bila privatna i morali smo naučiti dvije koreografije nakon čega su nas snimili i onda, kao i obično, slijedi igra čekanja gdje se nadaš da ćeš dobiti taj poziv. Pripreme za spot su bile naporne - trajale bi po 12 sati jer smo morali isprobavati razne pokrete i znati točno gdje u kojem trenu biti kako bi spot imao smisla. Osim toga dugo nismo ni znali tko će biti glavni plesač, a tko dvojnik s obzirom na to da je svaki plesač morao imati dvojnika koji se ne smiju vidjeti u spotu. Snimanje je trajalo 22 sata, definitivno najduže snimanje na kojem sam bila, ali kada si na setu onda radiš sve dok redatelj ne kaže da je snimanje gotovo. Srećom, Dua i cijela ekipa na snimanju je bila super, iako smo se nakon nekih 18 sati snimanja morali spašavati konzumiranjem šećernih napitaka kako bismo ostali budni.

Što je taj angažman općenito značio za tebe i tvoju plesnu karijeru?

Spotovi i nastupi s velikim imenima su uvijek super za CV, kao i snimke koje su važne plesačima jer obično moraju imati showreel. Isto tako, ako se svidiš redatelju, koreografu ili nekome iz tima uvijek imaš šansu da ćeš opet raditi s njima. Nastup s Cheryl Cole je bio prvi put kada sam radila s koreografom Brianom Friedmanom, što mi je otvorilo vrata da opet surađujem s njim na nastupima Adama Lamberta i X Factoru, tako da nikad ne znaš gdje te jedan spot ili nastup može odvesti u karijeri. Osobno, ovaj spot gledam kao jedan od svojih većih uspjeha jer mi je bila velika želja raditi s Duom, nakon što sam vidjela njen spot za pjesmu "New Rules", a osim nje dobila sam priliku raditi i s redateljem istog spota Henryjem Scholfieldom i francuskom koreografkinjom Marion Motin koja je poznata u street dance svijetu.

Da, pročitala sam da si radila s Cheryl Cole i Adamom Lambertom, ali i s Robbiejem Williamsom, Ellie Goulding i s grupom Franz Ferdinand. Onda smo te mogli vidjeti u službenom plesnom spotu "Dusk Till Dawn" Zayna i Sie, a imala si i manje uloge u filmu Rickyja Gervaisa "David Brent: Life on the Road" te seriji "Episodes" Matta LeBlanca… Kako zapravo izgledaju audicije, kako se dolazi do angažmana za takve stvari, koliko je teško/lako doći do tih renomiranih imena?

Neke audicije znaju trajati cijeli dan i moraš se izboriti da te koreograf uopće vidi jer si okružen stotinama plesača, dok na neke znaš doći i odmah ti kažu "ne" jer nemaš izgled koji traže. Zato je tu uvijek pitanje što odjenuti, koliko šminke staviti i kakvu frizuru napraviti jer će te zaposliti ne samo zbog talenta nego i izgleda. Da bi došao do audicija moraš biti dio neke plesne agencije koje te onda šalju na razne audicije ako smatraju da si idealan kandidat za određeni posao. Obično treba par godina da ti koreografi počnu pamtiti lice i da uđeš u njihov uži krug plesača koje često zovu, a onda se dogodi da ponekad ni ne moraš ići na audicije, već dobiješ posao jer te koreograf zna. Primjerice, kada sam nastupala na Brit Awards s Robbiejem Williamsom dobila sam poziv direktno od koreografa jer je vidio moj prijašnji rad zbog čega uvijek kažem mlađim plesačima da budu strpljivi jer se uspjeh ne dogodi preko noći.

Ti plešeš doslovno otkad znaš za sebe, prvo si se kao klinka bavila ritmikom, kasnije je uslijedio suvremeni ples, pa Akademija u Londonu… puno je krvi i znoja ostavljeno vjerujem na podiju. No, zanima me koliko je taj cijeli sustav i sistem zapravo nemilosrdan, što je neka moja percepcija; da si sam nekako u svemu tome, da moraš biti spreman na sve, da moraš biti snažan i jak mentalno i naravno, talentiran i da je borba u pitanju… Kakva su tvoja iskustva?

Život plesača je prilično nemilosrdan. Stalno moraš raditi na sebi i u fizičkom i psihičkom smislu da bi nakon toga često čuo "ne" kad odeš na audiciju. Ljudi koji ne vide ples kao ozbiljnu profesiju ne pomažu cijeloj situaciji, a tu je i realnost da svake sekunde možeš zadobiti ozljedu koja će te spriječiti da nastaviš plesati. Moraš biti spreman na to da neke mjesece nećeš imati niti jedan slobodan dan i nećeš puno spavati ili jesti jer ideš sa snimanja na snimanje i uz to nemaš plaćeni godišnji ili pokriveno zdravstveno osiguranje. Ljudi s kojima si okružen su ti vječna konkurencija na plesnom podiju i koliko god bio talentiran nekad ne dobiješ posao jer si pet centimetara niži ili koreograf izabere plesača s kojim je prijatelj. Borba je konstantna - i sa sobom i s plesačima oko sebe.

Je li ples za tebe isključivo umjetnost ili je sada već prešao u biznis, (znam da grubo zvuči ali…) s obzirom na to da od toga živiš?

Ples će za mene uvijek biti umjetnost, ali se mora naći neki balans i znati gdje je granica kad je u pitanju biznis. Znam ponekad dobiti ponude da nastupam besplatno ili za jako mali honorar, gdje se očekuje da ću prihvatiti ponudu jer volim ples i s izlikom da će mi to pomoći u karijeri. Tu postavljam granicu jer iako volim ples i vidim ples kao umjetnost, moram zaraditi dovoljno za normalan život. Nakon godina iskustva znaš koliko bi trebao biti plaćen i trebaš se toga držati jer previše plesača pristane na grozne uvjete samo da bi mogli zaraditi koju kunu i reći da su nastupali, ali od straha da neće dobiti drugu priliku. Ako projekt koji me zanima nema veliki budžet, ali znam da će me umjetnički ispuniti onda znam pristati na suradnju no, ako je u pitanju nastup na televiziji, snimanje spota ili reklame onda se držim te granice s biznisom s obzirom na to da veće kompanije obično mogu osigurati dobre honorare.

Upoznajte hrvatsku plesačicu koja scenu dijeli s najpoznatijim svjetskim izvođačima (фото 1)

Ostala si živjeti u Londonu nakon akademije, nisi se vratila u Zagreb, zašto, jesu li tamo prilike po pitanju plesa instantno bile bolje za tebe? Koliko imaš angažmana tjedno, mjesečno… Možeš li samo od plesa živjeti ili moraš imati neki dodatni posao?

Ovisi kako gledaš na to, London ima više prilika, ali i više konkurencije, pogotovo kad je neka veća audicija tipa X Factor - plesači iz cijele Europe znaju doći. U Zagrebu sam nastupala po svuda - raznim eventima, televiziji, spotovima, surađivala s raznim pjevačima i koreografima, tako da kad sam se preselila u London vidjela sam nove mogućnosti i veće izazove i odlučila se iskušati u svemu tome. Jako puno plesača ima dodatni posao jer kao slobodni umjetnik nikad ne znaš kad ćeš raditi, a kad napokon dobiješ ponudu i odradiš posao nekad čekaš mjesecima da budeš plaćen. Nema pravila koliko angažmana možeš dobiti tjedno. Jedan tjedan radiš svaki dan, drugi - nemaš posla. Nažalost, jako mali postotak plesača može reći da konstantno radi bez većih pauza. S obzirom na to da osim plesa radim kao model i povremeno kao glumica, nemam dodatni fiksni posao, radim isključivo kao slobodni umjetnik što zna biti stresno, ali i ispunjujuće jer radim ono što volim.

Koliko zapravo treniraš u danu, tjednu, na koji način, sama ili grupno?

Kada završiš plesno školovanje moraš ostati discipliniran; jako je lako ulijeniti se. Ovisno koliko mi je naporan tjedan toliko ću trenirati. Obično sam dva puta tjedno u studiju na klasevima uz to da i doma radim na sebi. Ponekad pustim glazbu i improviziram pokret što smatram jako važnim jer plesači se ponekad previše zamaraju koreografijom tako da kad ih se traži da improviziraju jednostavno ne znaju kud bi sami sa sobom. Ako ne radim na tome onda se koncentriram na jedan stil, tipa popping ili vogueing i vježbam dok ne ogladnim. Uz to, svake nedjelje grupno vježbam s plesnom kompanijom s kojom radim na raznim projektima i nastupima.

Upoznajte hrvatsku plesačicu koja scenu dijeli s najpoznatijim svjetskim izvođačima (фото 2)

Što misliš koje su tvoje prednosti u odnosu na druge plesače, koji su neki tvoji aduti, jer koliko sam shvatila, bitno je nečime se isticati… ti recimo imaš vrlo upečatljivu i atraktivnu frizuru i boju kose… je li to bitno u cijeloj priči… uz ples naravno?

Izgled i stil su jako bitni kod plesača ako razgovaramo o komercijalnoj industriji. Ja sam dosta dugo imala dugu kosu i izgledala kao većina ostalih plesača; jedan dan sam odlučila odraditi nastup za frizerski salon gdje su mi skroz promijenili frizuru i nakon toga sam odjednom počela puno više raditi jer sam se više isticala. Od tada surađujem s raznim frizerskim salonima jer znam da ću uvijek imati atraktivnu frizuru. Ali, ne bih preporučila svima da se sutra ošišaju i pofarbaju, često to zna biti razlog zašto ne dobiješ posao s obzirom na to da se previše ističeš. Ono na što se možeš koncentrirati osim promjene frizure su tvoj osobni i plesni stil što znači da možeš poraditi na tome kakvu odjeću i šminku nosiš i isto tako možda usavršiti jedan od plesnih stilova, što onda možeš pokazati na audiciji. Koreografi uvijek vole vidjeti tvoj stil.

Znam da je ples tvoj život na neki način, ali riječ je o aktivnosti koju možeš raditi do određene godine, fizički mislim, ne znam jesam li u krivu… Ako nisam, imaš li neki bekap na poslovnom planu, razmišljaš li o tome? Hoćeš li ostati u Londonu ili te put vodi negdje drugdje u neke posve drugačije vode ili bi voljela uvijek ostati u nekom smislu u plesnoj domeni?

Otkako sam se počela baviti plesom dobivam ista pitanja - što ako se ozlijediš, što ćeš raditi kad ostariš i sl. Da svaki plesač tako razmišlja mislim da ne bi bilo plesa kao profesije. Istina je da se ne možeš baviti plesom zauvijek, ali ima načina ostati u tom svijetu tako da postaneš koreograf, učitelj, otvoriš svoju školu ili agenciju. Iskreno, još nisam odlučila u kojem ću smjeru ići, ali me gluma trenutno jako privlači nakon rada na par filmskih setova i uvijek dobrog feedbacka od strane redatelja. Trenutno nemam planova napustiti London jer sam zadovoljna i privatno i poslovno, a i dosta često dobijem priliku putovati za razne nastupe i snimanja.

Koje je neko tvoje mišljenje o hrvatskoj plesnoj sceni? Moj je neki dojam da ima izvrsnih plesača, plesnih platformi, ideja i mladih inovativnih ljudi koji bi u tu domenu mogli donijeti svašta i obogatiti je, osvježiti, ali da općenito nema poticaja odozgora niti sluha baš za njezin razvoj… Koja su neka tvoja iskustva ili ono što čuješ od kolega koji su ovdje u Hrvatskoj?

Hrvatska definitivno ima plesni talent, ali podrška odozgora je nikakva. Znam plesače koji pokušavaju gurati plesnu scenu time da organiziraju evente i radionice na kojima dovode strane plesače i koreografe, bore se za dobru plesnu akademiju, ali sve je to teško kada nema pomoći od strane institucija. Isto tako, mislim da nema toliko prilika koliko je bilo prije nego što sam se odselila u London. Bilo je puno više TV nastupa, turneja, spotova… Zbog toga puno plesača ide van na školovanje i ako mogu onda i ostanu vani. Kolege mi nažalost obično kažu da se ne vraćam iako bih voljela u budućnosti napraviti neku suradnju u smislu organiziranja evenata, raditi umjetničku direkciju na nekom od projekata ili otvoriti plesnu agenciju s obzirom na to da nemamo niti jednu. Ako većina talenta ode van i ne vrate to iskustvo na neki način, scena se neće puno pomaknuti.

Upoznajte hrvatsku plesačicu koja scenu dijeli s najpoznatijim svjetskim izvođačima (фото 3)

Vjerujem da ples oduzima jako puno tvog vremena, posebice kada si u nečem angažirana… ostaje li ti išta slobodnog vremena i kako ga koristiš onda kad ga uopće imaš? Što radiš u Londonu kad si free… Čime se baviš, što još voliš, kako se relaksiraš i puniš baterije?

Ples naravno oduzme većinu mog vremena, ali kada imam slobodan dan i nisam na klasu, obično gledam filmove, TV serije ili se nađem s prijateljima. Volim istraživati dijelove Londona koje još nisam vidjela, nailaziti na skrivene male cafe barove koji imaju puno karaktera i odlaziti u nove restorane. Mislim da je teško zasititi se Londona, ogroman je grad i stalno se nešto događa, uvijek možeš nešto novo naći i vidjeti. Kada sam doma volim se opustiti slušanjem glazbe, igranjem Xbox-a ili čitanjem knjiga i stripova. Ako želim napuniti baterije nakon puno angažmana, volim otići u prirodu i provesti neko vrijeme u miru i tišini. Odmalena sam voljela prirodu i zelenilo tako da je lijepo vratiti se u to stanje uma gdje ne moraš previše razmišljati i brinuti se. Mislim da bi svima dobro došlo više prirode ili povremeno raditi ono u čemu smo uživali kao djeca.

Koje su ti neke ambicije i ciljevi kada su ples i tvoja karijera u pitanju, u kojem smjeru sada trenutno ideš, što očekuješ ili priželjkuješ, koji su ti neki planovi u bližoj budućnosti? Otkrij nam na čemu radiš trenutno?

Dosta toga o čemu sam sanjala sam već postigla. Dok god sam na tom putu gdje surađujem s imenima koje cijenim bit ću zadovoljna. Volim putovati pa se zato nadam da će me i ove godine posao odvesti na neka nova mjesta. Turneje su odlične za to, nisam još bila na nekoj većoj turneji tako da bih voljela i to prekrižiti s liste želja. Trenutno pokušavam posvetiti malo više vremena sebi i stvarima koje me zanimaju van plesa i zato sam odlučila upisati tečaj glume jer si to već neko vrijeme obećavam. U plesnom svijetu radim na nastupu za Breakin’ Convention, hip hop theatre platformi, što mi je bila velika želja. Volim sve stilove plesa tako da pokušavam imati prste u svemu, od suvremenog plesa i komercijalnih nastupa do hip hop platformi.

Koliko je za plesača bitno stanje uma?

S obzirom na stresan način života, stanje uma je jako bitno za plesača. Moramo biti spremni na konstantno razočarenje i imati smiren um kad god nas panika uhvati na audiciji ili prije nastupa, pogotovo kad koreograf odluči promijeniti pokrete par minuta prije live nastupa! Puno plesača odustane od te profesije jer se ne mogu nositi sa stresom i misle da nisu dovoljno dobri jer ne dobiju svaku audiciju. Dosta se kompleksa razvije jer stalno imaš nekog tko ti govori da nisi dovoljno dobar ili fizički ne zadovoljavaš potrebe određenog posla. Rekla bih da je zato dosta plesača pomalo i narcisoidno jer postanu opsjednuti time kako ih drugi ljudi vide. Ono što meni pomaže u borbi protiv toga su meditacija i shiatsu masaža.

A post shared by Petra Hajduk (@petrahajduk) on

Kako se hraniš i koliko vodiš računa o prehrani zbog linije, težine, zdravlja? Koliki pritisak dolazi s te strane za tebe od cijele profesije, na kraju krajeva i industrije? Kako to izdržavaš?

Već pet godina ne jedem meso, a i izbacila sam mliječne proizvode što mi puno pomaže u tome da se ne osjećam teško i lijeno nakon obroka. To mi je bitno kad imam probu ili snimanje cijeli dan. Nikad nisam bila opsjednuta s time koliko smijem ili ne smijem pojesti, previše volim hranu! Ono na što pazim je da uvijek imam bananu ili bademe u torbi da mogu zadržati energiju između obroka. Srećom, sitne sam građe prirodno, ali znam da neki plesači moraju paziti na svaku kaloriju što zna biti frustrirajuće. Od muških plesača se očekuje da imaju dobre mišiće, često na audicijama moraju skinuti majicu i pokazati tijelo, zato ih se stalno može vidjeti u teretani. Od djevojaka se naravno očekuje da su vitke, ali to ovisi o poslu i kakve je građe izvođač, rijetko kad ćeš vidjeti super mršavice pored Beyonce ili Nicki Minaj. Neke stvari možeš promijeniti fizički, neke ne i s tim stvarima koje ne možeš se nema smisla zamarati. Dok god se dobro osjećaš u svom tijelu, možeš izdržati duge probe i snimanja i zračiš samopouzdanjem na pravom si putu.

Imaš li podršku obitelji i dragih ljudi u svemu tome što radiš već godinama, i to vrlo uspješno? Koliko ti je to bitno i motivirajuće, kako "preživljavaš i izdržavaš" krizne situacije (mislim na one kada bi najrađe skupila stvari i vratila se doma…)?

Obitelj mi je oduvijek bila najveća podrška. Puno ljudi ne dobije priliku baviti se onim što voli jer im obitelj ne dopusti. Sumnjam da bih bila gdje jesam danas da nisam imala tu podršku. Bliski prijatelji su isto uvijek uz mene i slave svaki moj uspjeh što je uvijek lijep osjećaj. Podrška i motivacija su jako bitni u ovom poslu, to te pogura kad se osjećaš kao da ti je dosta svega i svog truda koji si uložio. Osim toga, jako je bitno naučiti motivirati samog sebe. Obitelj i prijatelji neće uvijek biti uz tebe, pogotovo ako se odlučiš odseliti u drugu državu. S obzirom na to da sam odmalena stalno bila u angažmanima, išla istovremeno u dvije škole i nisam imala vremena za druženje s prijateljima, naučila sam se nositi s kriznim situacijama sama, što me psihički ojačalo i omogućilo da se odselim bez problema. U tim kriznim situacijama obično provedem dan u krevetu i idući dan sam kao nova. A tu je uvijek i današnja tehnologija koja pomaže kada poželiš čuti poznati glas ili vidjeti poznato lice.

Petra, kako je to zapravo biti na sceni s nekom slavnom zvijezdom, biti u njezinoj blizini i biti toga svjestan; ej ja tu sad stojim, plešem, a pored mene je ne znam tko… Dua Lipa, Robbie Williams i oni su me pritom angažirali da budem tu…

Često se zna dogoditi da su bliski prijatelji uzbuđeniji od mene kad saznaju da nastupam sa slavnom zvijezdom. Ja to gledam kao još jedan radni dan, pa se ponekad moram podsjetiti uz koga ću biti za koju minutu na pozornici. U tim trenucima postanem emocionalna jer je osjećaj neopisiv kad ostvariš jedan od svojih snova, ali se onda moram brzo "skulirati" i vratiti u stanje uma da samo radim svoj posao i koncentrirati se na nastup. Kada upoznam slavnog izvođača uvijek sam profesionalna, nikad neću početi postavljati pitanja ili tražiti selfie. Obično čekam da vidim kako će reagirati nakon što ih upoznam i do sada sam uvijek imala odlična iskustva, svi su bili dragi i prijateljski nastrojeni. Mislim da jedini put kad sam zaljubljeno buljila u nekoga na poslu je bilo kada sam radila s Ditom Von Teese, ona me je oduševila, i kao osoba i kao izvođačica.

I za kraj, jesi li kada izađeš van glavna na plesnom podiju (smijeh)?

Ljudi često očekuju da ću se razbacati na plesnom podiju ili me traže da im "pokažem kako se pleše", ali iskreno, kada izađem van više volim promatrati ljude. Ako sam u društvu bliskih ljudi s kojima se osjećam ugodno, onda ću se rasplesati no, obično to nije ludo "razbacivanje" jer nakon konstantnih plesnih proba i nastupa mi paše da sam ipak malo opuštenija. 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više