Traži

Upoznajte lijepu Riječanku koja plesom osvaja Los Angeles

Upoznajte lijepu Riječanku koja plesom osvaja Los Angeles

Plesačica Maja Kereš

Tekst: Veronika Švob


Fotografija: Privatni album

Riječanka Maja Kereš svoje snove trenutno ispunjava "preko bare", a nama je otkrila djelić svoje avanture

Ono što me najviše veseli u ovom poslu su pogađate, ljudi. Gotovo svakodnevno se susrećem s nekom novom lijepom pričom koju odmah želim napisati i podijeliti s drugima. Takva je i priča o Maji Kereš, mladoj Riječanki koja se prije nekoliko godina odlučila školovati u Americi. Plesačica od malih nogu odlučila je slijediti svoje snove i napornim radom i trudom vrlo brzo se istaknula među tisućama drugih. Njezini trenutno najveći uspjesi sigurno su angažmani u spotovima Fergie (gdje je plesala uz zajedno s Kim Kardashian, Alessandrom Ambrosio i mnogim drugima), dok je ranije surađivala s Justinom Bieberom, Robom Thomasom i brojnim drugima. Ukrala sam joj malo vremena i za Büro 24/7 otkrila nam je dio svoje profesionalne priče.

Plesom si se počela baviti već kao dijete, reci mi kako je sve počelo i kako je tekao tvoj put na plesnim daskama?

Počelo je tako što sam bila jako znatiželjno dijete i moja kreativnost je bila očigledna još od malih nogu. Zanimalo me sve, od glazbe, plesa, crtanja, gimnastike, stranih jezika... Iz te iste znatiželje krenula sam u baletnu radionicu još u predškolskoj dobi te nastavila s jazz danceom još nekih 5-6 godina, ako se dobro sjećam. Tada sam iz nekog hira odlučila prestati s plesom, ali sam mu se ponovno vratila u srednjoj školi i od tada nisam stala. Nakon određenog vremena plesanja u Rijeci, putovanja po  Hrvatskoj i Europi na raznorazne radionice i plesne kampove, kako bih se što bolje, kvalitetnije i raznovrsnije educirala u području plesa, odlučila sam svoju edukaciju odvesti na višu razinu i nastaviti se educirati u jednoj od plesnih metropola svijeta - New Yorku. Prvi put sam došla u jesen 2011. i ostala 8 mjeseci. Za to vrijeme dosta učitelja i koreografa me je zamijetilo te su mi "bacili bubu u uho" kako bih trebala napraviti artist vizu kako bih mogla profesionalno raditi u Americi. Tu sam ideju prvi put ozbiljnije razmotrila nakon što sam prošla na audiciji za jednu od najboljih plesnih agencija u Americi te sam se bacila na posao dobivanja vize. Evo sad već dvije godine živim u Americi, godinu dana sam živjela i radila u New Yorku, a nedavno sam proslavila i svoju prvu godišnjicu života u Los Angelesu.

Pretpostavljam da je ples tvoja najveća (a možda i jedina ljubav kada je u pitanju karijera), kako to da si ipak odabrala studirati povijest umjetnosti i engleski?

Iskreno, mislim da tada još uvijek nisam bila svjesna onoga što želim u životu, i što želim da mi bude karijera. Upisala sam fakultet vjerojatno iz istog razloga kao što, nažalost, i većina ljudi u Hrvatskoj upiše - zato što to tako ide, to tako treba. Pa sam od svega ponuđenog izabrala ono što mi je bilo najmanje mrsko. Povijest umjetnosti me privukla zbog riječi "umjetnost" naravno, iako sam pročitavši naziv očekivala da ćemo se doticati i glazbe i plesa, a engleski zato što je povijest umjetnosti postojala samo kao dvopredmetna opcija, pa sam izabrala nešto što mi ide. Ono što je bila moja originalna ideja što da upišem jest bio grafički dizajn, i to u Zagrebu kako bih mogla nastaviti plesati u Zagrebu. Tada nije bilo plesne akademije u Zagrebu, ni u Ljubljani, ali nisam ni znala da želim ići na akademiju jer sam tek tada počela otkrivati i hip hop. Uglavnom, bila sam još uvijek zbrkana u to vrijeme, ali sam kroz 5 godina faksa shvatila da se ja želim baviti plesom, iako mi nije žao što sam studirala jer sam iz tog iskustva mnogo naučila.

Odrasla si i živjela u Rijeci, aktivno si se bavila plesom, vodila plesnu grupu Flame, a čini mi se i plesala s Ivonom Brnelić. S obzirom na to da je ona svoju plesačku karijeru gradila u Londonu, je li te možda potaknula za odlazak iz zemlje i realizaciji svojih snova?

U Plesnoj grupi Flame sam bila ukupno 8 godina, bila sam jedna od trenerica i koreografirala sam za razne nastupe i natjecanja. S Ivonom Brnelić sam surađivala mnogo puta, angažirala me kao plesačicu, ali i kao koreografkinju. U RiStudio Centru sam bila jedna od plesnih voditeljica od samog otvaranja 2008. Kroz godine suradnje, naravno da me inspirirala, jer je bila prva osoba kroz koju sam onako otprilike doživjela duh show dancea, tj. plesa na stageu, s artistom. Naši nastupi sa Severinom ne mogu se usporediti s ovima u Los angelesu, ali je za mene tada to bilo svjetski, i zahvalna sam Ivoni na svim tim prilikama i savjetima Ona je i bila jedna od bitnih osoba koja mi je pomogla da se odlučim u kojem plesnom smjeru krenuti, jer nikako nisam mogla izvagati želim li ići na plesnu akademiju ili u showbizz svijet plesa. Ja sam htjela oboje! Istovremeno! Ali sad shvaćam da to ne bi bilo moguće, barem ne ovdje u Americi.

Je li ti bilo teško otići u Ameriku i krenuti ispočetka? Reci mi sad iz ove perspektive nakon 5 godina što si tamo?

Razlog zašto sam prvi put otišla u New York 2011. je bila samo i jedino edukacija. Nisam niti pomišljala o ikakvoj američkoj/svjetskoj karijeri i o tome da je sada to moja karta da se probijem. Nula posto! Ja sam bila jako gladna novog znanja i otišla sam tamo na program pri Broadway Dance Centreu koji se sastojao od 12 satova tjedno, različitih stilova i razina. Nisam planirala da će me itko primijetiti, a za artist vizu nisam ni znala da postoji takvo nešto. (smijeh) Tako da ne mogu reći da sam krenula ispočetka jer sam samo nadograđivala svoje znanje i bila sam zbog toga jako uzbuđena, pa mi nije bilo teško otići.

Kasnije, kad sam se 2014. preselila s artist vizom u New York, dolazila sam u poznat teritorij, tako da nisam kretala od potpunog početka, ali je definitivno bilo teško to što je sad cijela perspektiva bila drugačija, došla sam tamo raditi kao profesionalni plesač, ići na audicije, koje su vrvjele ostalim profesionalnim plesačima koji su već godinama u tom poslu, i naravno da sam se osjećala malo inkognito, ali kao što sam već napisala, New York je bio poznat teritorij i poznavala sam dosta ljudi iz tog svijeta pa je bilo lakše.

Odlazak u LA, s druge strane, je bio događaj kad sam najviše osjetila to kretanje ispočetka. Gomila novih ljudi, novih lica, kojima sam i ja bila novo lice... toliko je puno plesača koji cirkuliraju u Los Angelesu da se lako možeš utopiti u masi. Taj je potez preseljenja bio težak, ali uspjela sam "isplivati iz mase" bez da sam se pretjerano trudila da to učinim, nego se jednostavno dogodilo.

Na čemu trenutno radiš? Što te najviše "drajva"?

Evo dok odgovaram na ova pitanja sam baš uhvatila jedan "day off" između dva angažmana. Snimala sam nekoliko glazbenih spotova u posljednjih mjesec dana, a sutra krećem sa sljedećim projektom. Kad uhvatim slobodnog vremena, obavezno uzmem neki plesni sat, nužno je da nastavimo učiti i raditi na sebi ili odradim svoj vlastiti trening snage i kondicije ili freestyle, te joguNaravno, bitno je vježbati memoriju i performans tako da sigurno da uzimam satove na kojima se samo uči koreografija, koje možete vidjeti na YouTubeu, ali meni su najdraži oni koji nemaju kamera i gdje samo radimo na tehnici - tu se najviše isplešem i osjećam da najviše učim. Volim uzimati foundation classeve i to me najviše "drajva" -  novo znanje koje naučim da moje tijelo može izvesti i onda se toliko inspiriram da želim još i još.

Nikako ne možemo zaobići neke od tvojih "najpoznatijih" angažmana plešući uz bok Fergie, Justinu Bieberu. Reci nam sve o tome (smijeh). Audicija, pripreme, stres, trema... Imaš li kakvu zanimljivu anegdotu?

Zanimljivo je što je svaka audicija drugačija, i od svih na kojima sam bila sam uvijek najbolje prošla na onima na kojima sam bila totalno cool, čak u tom ekstremu da mi je bilo svejedno hoću li proći ili ne. Takva je bila i ova za Fergie. Taman smo tjedan prije audicije bukirala svoj prvi job s Fatimom Robinson koja je apsolutna legenda u plesnom svijetu, i nakon par dana s njom sam se već opustila od tog nekog početnog straha pomiješanog sa strahopoštovanjem, tako da sam se na audiciji osjećala kao na probi i valjda se ta opuštenost i osjetila. Sjećam se da je pred kraj audicije u dvoranu došla i Fergie, i kad me Fatima s još tri djevojke izvukla da otplešemo koreografiju, sjećam se da sam imala eye contact s Fergie taman kako je izgovorila da sve četiri izgledamo fenomenalno. Tad sam osjetila da sam joj se sigurno svidjela i to mi je dalo još jedan dodatan boost - ajme, pa stvarno bih ovo mogla dobiti! I jesam (smijeh).

Druga anegdota je sa snimanja spota za "M.I.L.F. $". Frizeri su nam pokušali staviti ručnike koje smo nosili na glavi za jednu scenu što čvršće uz glavu kako nam ne bi ispali, ali nisu znali kako. I onda je Fatima uskočila u pomoć, s obzirom na to da sama nosi svakakve modne dodatke na glavi i rekla da prvo moraju ručnik pričvrstiti sa zihericom jako blizu čela. Kad je to demonstrirala na meni, zabila mi je zihericu u glavu toliko da mi je raskrvarila čelo, pa su mi morali prikrivati crvenilo na setu (smijeh).

Može li se od plesa živjeti u Americi? Mislim da je nepotrebno povlačiti paralelu s Hrvatskom s obzirom na ogromno tržište i opcije koje nudi...

Može se živjeti, a može se čak i vrlo dobro živjeti! Sve ovisi o tome koliko si angažiran i kakvu vrstu angažmana dobiješ. Svakako, potrebno je vrijeme da te koreografi uoče, čuju za tebe, pogotovo u ovom moru ljudi što sam već opisala. Ali, jednom kad počneš bukirati, taj val se često nastavi, jer koliko god velika plesna scena ovdje bila, na kraju opet postane mala, jer ovaj zna ovoga, onaj onoga... Tako da kažu, kad jednom uđeš u taj krug, počneš bukirati i zapravo si non stop u poslu. Iako, i dalje smo mi plesači freelanceri i ništa nam nije zagarantirano. Ima mnogo prilika, ponuda, poslova koji traže plesače i stvarno ima mjesta za svakoga, ovisno o afinitetima.

Kako provodiš slobodno vrijeme kad ne radiš? Kakav ti je način života?

Osim svega navedenog gore (yoga, freestyle, trening, classevi...) volim crtati i slikati, volim čitati, slušati glazbu, volim ići u kino sa svojim dečkom Mislavom ili u neki novi kvart u Los Angelesu na ručak ili u šetnju. Obožavam dobru hranu i volim probavati nova mjesta gdje se može nešto dobro pojesti. Sva sreća da mi skoro sve čega se uhvatim ide od ruke, pa uživam u svim stvarima koje zahtijevaju moju određenu vještinu.

Što bi poručila mladim plesačicama koje žele graditi karijeru u tom području?

Da se nadovežem na dva pitanja iznad. Nikad ne znaš tko koga poznaje, tako da se dobre vijesti brzo prošire, ali isto tako i loše. Stoga, biti maksimalno profesionalan u onome čega se dotakneš, bio to i najmanji posao, je moj savjet broj jedan. Biti dosljedan, vrijedan, iskren skroman, strpljiv, pristojan, su isto jako važne karakteristike koje su ponekad važnije od nečijeg plesnog umijeća. Možeš dobiti puno poslova putem preporuke, ne samo audicije, ali isto si tako možeš zatvoriti mnogo vrata ako se nekome zamjeriš. Dobar stav otvara mnoga vrata (smijeh.

Druga stvar je - ne birajte put kojim će se nešto što želite ostvariti. Samo budite fokusirani na ono što želite, i radite sve što je u vašoj moći s ljubavlju, a okolnosti će se same podrediti tome, i prilike stvoriti. Ima još mali milijun savjeta koje bih mogla dati, ali to je tema nekog drugog intervjua možda. 

Koji su ti daljnji planovi, planiraš li ostati ili otići negdje drugdje možda?

Za sada mi je sjedište Los Angeles i mislim da će to biti još nekoliko godina, ali definitivno želim putovati!

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više