Traži

Upoznajte mladu hrvatsku produkt dizajnericu u usponu

Upoznajte mladu hrvatsku produkt dizajnericu u usponu

Intervju s Maritom Bonačić


Fotografija: Privatni album

Marita Bonačić ime je koje ste možda već čuli, a ako i jeste vjerujem da se niste dovoljno precizno upoznali s njezinim radom u domeni uređenja interijera, produkt dizajna i brendinga prostora za koji je dobila i niz nagrada i priznanja. No, kako je to biti (uspješna) dizajnerica u Hrvatskoj, koje su prednost i mane tog posla, otkrila nam je sama Marita s kojom smo porazgovarali o tome, ali i svemu što taj posao nosi...

Moram priznati da već dulje vrijeme pratim rad mlade, odlučne i ambiciozne hrvatske (produkt) dizajnerice Marite Bonačić. Pažnju mi je prije svega privukla fenomenalnim uređenjem interijera, kao što su primjerice dubrovački restoran Pantarul, zagrebački Fen Bar, pa onda i popularna i šarmantna slastičarnica Meet Mia, Polyglotte Institute škola stranih jezika… No, istražujući dalje, činjenica je da se Marita ne bavi samo time, jer osim uređenja prostora, produkt dizajna koji je ujedno i njezina službena profesija za koju se školovala, specijalizirala se i za brending prostora koji je sjajno uklopila u sve što radi. Rekla bih 3 u 1. Za svoj rad kroz sve ove godine i više puta je nagrađivana, zasluženo, gdje se posebno ističe prestižna Red Dot nagrada u kategoriji "Communication design for high quality (sales packaging)" za projekt vizualnog identiteta i dizajna ambalaže ekstra djevičanskog maslinovog ulja Sv. Ivan.

Naime, činjenica je da Marita uistinu puno radi i ne planira se tako skoro zaustaviti, a to joj se već sada itekako isplatilo jer njezini projekti nisu osvojili samo investitore, korisnike i konzumente proizvoda, prostora i usluga, nego i medije i struku. Sve to skupa bio mi je i više nego dovoljan povod da malo porazgovaram s Maritom o njezinom poslu, kako se uopće u tome našla, kako je to biti dizajnerica u Hrvatskoj, kako dolazi do poslova i što joj je bitno u njezinom kreativnom izričaju, kako izlazi na kraj s nerijetko kompliciranim klijentima i njihovim zahtjevima, a u nastavku pročitajte što mi je još sve otkrila…

Marita Bonačić

Mlada si, ali iza tebe je već niz uspješnih projekata. Kako si se uopće našla u tom poslu brendinga i uređenja interijera? Jesi li oduvijek znala da ćeš se time baviti ili… kako je tekao proces?

Produkt dizajnerima je polje djelovanja široko i koliko je god to prekrasno, slobodno i kreativno i niz takvih epiteta, ta vas širina poprilično i prepadne nakon diplome. Nisam znala što ću ni kako ću, ali intuitivno me vodila jedna jedina misao - radi samo ono u čemu si najbolja - ostalo u ovom poslu nema smisla. Toga se i dalje držim, a ako osobno poznajem nekoga tko to radi bolje, predajem štafetu. Ono u čemu sam ja uvijek bila dobra je konceptualizacija i to me zapravo na slijepo dovelo do brendinga. Na faksu niti sam o tome razmišljala, niti sam pretjerano mnogo znala. Možda je baš to neznanje pomoglo jer se u tom vidu manje koncentriram na ograničenja.

Interijeri pokrivaju obrtnički dio i tehnički dio dizajnera u meni, ali ključ je da prostore zapravo tretiram kao proizvode - svi su vizualno pitki s jasnom komunikacijom/brendingom i popraćeni nekim specifičnim načinom na koji se prezentiraju. Koliko god ovako zvuči kao logičan put, trebalo je i vremena i iskustva da sjedne na mjesto.

Linija uredskog namještaja (detalj)

Kako je izgledao tvoj prvi poslovni pothvat, projekt? Jesi li znala što radiš?

Prvi grupni je bila ambalaža koja je nagrađena Red Dotom. To me svakako obilježilo i spojilo s kolegicama Perić i Nigoević. Prvi potpuno samostalni i nestudentski projekt za koji sam bila plaćena nastao je iz poznanstva sa sada dragim prijateljem i kolegom arhitektom Davorom Bušnjom, koji me predložio za dizajn asortimana namještaja u uredu za koji je on radio interijer. Nakon što sam od njega dobila najavu o čemu se radi, mislila sam da nakon što napravim tu sofu i ostalo mogu ravno na stazu slavnih, koliko je to ogromno i teško i značajno i užasno, užasno bitno. Ali, i ispala je jedna sasvim ok sofa (smijeh).

 

Kada usporediš sebe danas i na samom početku, koje razlike sama uviđaš u radu, koliko si u biti napredovala, što si naučila, što te se u tom procesu nekako najviše dojmilo?

Puno sam sigurnija. Na početku sam duboko uvijek bila skeptična, a sad sam duboko uvijek sigurna da će svaki projekt na kojem radim na kraju ispasti odlična stvar. I ne oduševljavaju me više, ali srećom, ni ne pogađaju reakcije klijenata koliko su prije. Više pratim vlastiti put i pokušavam naučiti objektivno sagledati i jasno vidjeti kad on nije za mene. I dalje sam stava da postoji nerv koji je odgovoran za kreativu, no s vremenom sam potpuno deromantizirala tu "inspiraciju", to me uvijek morilo. Moment inspiracije nije uvijek romantičan i "aha moment". Ali, neizbježno je - kreativni nerv se u procesu dogodi i sigurno da neki pečat - nekad ga potakne neka tekstura, boja, trenutak, fotografija, film... Ali zapravo, što sam starija to ga samouvjerenije mogu koristiti, jer i on se oslanja na iskustva i znanja.

Meet Mia slastičarnica - interijer i brending

Koliko je teško ili lako danas u tvom poslu biti dobar, kvalitetan i prepoznatljiv? Tvoje ime se već itekako zna, a izričaj se može uvelike prepoznati, jesi li željela da to tako bude ili…?

Uopće! Da sam "s mozgom" ušla u taj svijet valjda bih se izbrendirala ili bih zvala nekog apsolutno genijalnog da me izbrendira. Ja ne mislim čak ni da sam prepoznatljiva - jer ono što smatram svojom kvalitetom i konstantom jest da je meni gotovo uvijek potpuno jasno kako koja stvar treba izgledati - bilo sebi, bilo drugima. Zapravo, kad mi spomenu prepoznatljivost uvijek mislim da mi laskaju ili da ne razumiju - jer ne znam baš koliko se zapravo radi o prepoznatljivosti, a koliko o razini razrade projekta, koje kod mene uvijek idu do detalja. Često razrađujem scenarije korištenja i njih kao takve podupirem prostorom. Ali, trudim se svakom projektu dati njegov vlastiti potpis te zapravo izbjegavam ponavljati motive i ideje. Ne znam točno što me izdvojilo iz mase i postoji li uopće ta masa, ali ljudi koji me kontaktiraju, inzistiraju na suradnji jer vide koji nivo projekta mogu dobiti od mene - i koji ih zadovoljava. To onda zadovoljava i mene.

Meet Mia slastičarnica - interijer i brending

Koji projekt koji si do sada radila ti je nekako najdraži, izdvoji molim te i kaži nam zašto?

Tamo gdje je komunikacija išla glatko. Svaki takav mi je drag ako govorim o onom meni najbitnijem tj. procesu. Pa, po tom kriteriju možda čak Barba - nitko me nije sputavao, puno pitao, mogla sam napraviti bilo što i bilo kako u zadanom okviru novca, kao da radim sebi. Ali, malo je takvih klijenata tj. situacija - ljudi koji su me tada angažirali i okolnosti u kojima su me angažirali su bile djelomično i privatne (zahvaljujem sestri Aniti) što se eto na tom primjeru pokazalo idealnim, no već u sljedećem sličnom bilo je dvosjekli mač. Ali, najponosnija sam uvijek na posljednji projekt koji napravim. Ono što ja u svom radu još uvijek jasno vidim jest - rast.

Barba - brending i interijer

Znam da su želje klijenata jedno, a stvarnost uglavnom nešto drugo. Koliko se u toj komunikaciji s klijentima snalaziš, odnosno kad znaš da im moraš udovoljiti, a kada ne, i slušati sebe jer ipak si ti stručnjak za najbolji mogući final? Kako izgledaju te kompromisne situacije?

Moje komunikacijske vještine su subjektivno oduvijek neupitne, ali komunikacija s klijentom zna biti težak dio posla. Sve su to meni i na kraju i na početku dragi ljudi s kojima se redovito sprijateljim i ostanem u kontaktu. Za sada se zapravo dobro snalazim, gotovo uvijek i u cijelosti se podrži ideja koju predlažem, no puno vremena u projektu pojede ta komunikacija koja je vrlo često samo uvjeravanje klijenta da će sve biti ok, a to niti možete naplatiti, ni u trenutku objasniti, a ni tu fazu preskočiti. Ali, treba razumjeti i njih - realno, meni je to, koliko god drag bio, jedan od poslova, njima je to obično jedan od "životnih" projekata u koji ulažu iznos novca koji gotovo nikome od njih nije malen. U svakom slučaju, kao i u svakom drugom poslu, što smo manje emotivno vezani za nešto lakše se s tim poslom nosimo. Nekad je to teže nekad lakše, ali na kraju dana treba shvatiti da postoje i veći problemi od podnih obloga.

 

Što te iritira kod klijenata? Jesi li se našla ikada u situaciji da jednostavno niste mogli pronaći zajednički jezik, kako je izgledala ta situacija?

Pa, u poslu sam zaista susrela razne ljude i osobnosti. Iritantno je rješivo - moment kad si postaviš cilj i shvatiš da je to posao sve rješava, pa iritantno postane i donekle simpatično ili bar prihvatljivo. Neugodno i nepristojno nije tek tako rješivo, a ima i toga. Ja osobno dosad nisam prekinula niti jednu suradnju, ali ako mogu birati poslove, planiram ih birati bolje, to svakako. A neugodna situacija kao svaka druga - racionalno obrazložite argumente, podmire se računi ako ih ima i idemo dalje - ja do drugog klijenta, oni do drugog dizajnera.

Polyglotte škola stranih jezika - brending i interijer

Kako izgleda tvoj proces rada u jednom projektu? Koliko traje, koje su faze, tvoja stanja… Opiši nam malo molim te?

Moja su stanja kroz sve to su uglavnom prva, ali recimo FenBar je kompletno odrađen u drugom stanju. (smijeh) Kroz razne projekte prođete i razne životne faze, ali formalnosti su uvijek iste - formiranje ponude, dogovor rokova, idejno rješenje, prilagodba prema inputu klijenta, izvedbeno rješenje, nacrti i sama izvedba pa pakiranje projekta - fotografiranje, izrada prezentacije i tekstova o projektu. Cijeli proces tako opširnog brendinga i interijera realno traje oko 3 mjeseca, od prvog kontakta do otvorenja prostora. Gotovo svaki interijer nosi sa sobom neočekivane situacije i traži dozu improvizacije, a i svakom se projektu trudim pristupiti sa širinom tako da nerijetko predlažem ideje i izvedbe koje nisu u strogom obuhvatu onog sto je od mene traženo. Dosad sam se sa svim situacijama uspjela nositi, a i svakim projektom naučite nešto novo.

FenBar - brending i interijer

Inače, ove zahtjevnije interijerske izvedbe su nešto lakše nakon što sam našla i uigrala ekipu - građevinara Augustina koji često spašava stvar i njegove dečke iz Javor građenja koji su kooperativni i fleksibilni koliko god mogu poželjeti. Doduše, ne znam što pričaju kad me nema na terenu (smijeh), jer sigurna sam da im je već dosta tog pimplanja i mojeg "sve se može i hoće stava", ali sam toliko često s njima u prašini da im ne dam puno vremena da mi nešto i zamjere. 

 

Može li se od toga u hrvatskim uvjetima pristojno živjeti?

Nekad cifra za projekt zvuči visoko, ali se radi nekoliko mjeseci, više nas sudjeluje na projektu, imamo vanjske suradnike, troškove produkcije, a odgovornost i trud i ulaganje je jednostavno puno veće od toga da zaslužimo prosječnu plaću, jednostavnije zarađenu manjim angažmanom. Kad to govorim zaista ne mislim da sam bolja od drugih s redovnim poslom, dapače, mislim samo da jako puno radim i da to još uvijek nije došlo u balans sa zarađenim. Teško je, ali uz jako, ponavljam jako puno rada i angažmana - moguće. Da sam poslove odradila po zadanom, bez dodatnog angažmana - sumnjam da bih dobila iti jedan više. Radno vrijeme nemam, vikend u punom smislu te riječ rijetko postoji, a uz dijete je sve to sad još kompliciranije, no trenutna situacija to traži, u budućnosti vjerujem da će biti nekako i nešto lakše.

Lejetul apartmanski smještaj - brending i interijer

Koliko je teško opstati i biti dobar u svom poslu, što tebe motivira u tome što radiš?

Ne znam. Volim raditi? Život i trenutna situacija nas produkt dizajnere koji želimo raditi tjera da radimo "svašta" tj. da izlazimo iz uske niše za koju smo direktno obrazovani, ali to je svakako iskustvo koje je onda i vrijedno i potrebno da bi postao - dobar dizajner.  A onda, ako si dobar - dobar si. Ne smatram da je u ovom poslu najbitnije pratiti trendove ili slične sintagme koje znam čitati i čuti, mislim da je bitan isključivo proces i način razmišljanja. To vam baš nitko i baš nikad ne može uzeti.

 

Smetaju li te "samoprozvani" (produkt) dizajneri (interijera) primjerice? Jer činjenica je da danas u svim profesijama, pa i u tvojoj, uvijek ima onih koji su se eto odlučili malo baviti time i službeno si sami dodijelili titulu i tako predstavljaju na van, a u biti nerijetko znaju razmjestiti dvije sofe i jedan ormar i odabrati pločice?

Uopće me ne smetaju. Možda me smeta nekad kad mene netko nazove dizajnerom interijera kao nekom titulom - jer diplomom to nisam, ako već ne želite "produkt", onda je dovoljno "dizajnerica". Ali da se bavim dizajnom interijera od toga ne bježim, i smatram da je interijer trenutno u Hrvatskoj odličan "medij" za produkt dizajnere. Meni su najdraži projekti oni koji zahtijevaju cjelokupni identitet gdje se mogu posvetiti i brandingu i interijeru jer za mene jedno proizlazi iz drugog. Ne volim kada se stvar svede samo na odabir namještaja u nekom zadanom stilu, ne osjećam se dobro kad me netko za to treba platiti i s vremenom sam odlučila to ne raditi.

Pantarul restoran - interijer

Koji stariji kolege, bilo domaći, iz regije ili strani su ti nekakav uzor u smislu stila i načina rada?

Poštujem doslovno svakoga tko od ovog posla živi jer mi je jasna problematika. A onda, na pijedestal stavljam Numen. I izdvajam agenciju Señor. I zapravo na čudan način oboje su mi uzor paralelno, a možda im je zajednička samo kvaliteta ili su taman toliko stariji od mene da su mi ta neka imena od samog kretanja u dizajn bila netko tko "zvoni" - oglašavanje i produkt dizajn su u njihovom slučaju poprilično različito i izvedeni i dovedeni. Ali, da sam od nekoga vidjela nešto i rekla - ja bih to tako, na moju žalost nisam, koliko god se nekad trudila ubrati nečiju metodologiju da bih lakše došla do rezultata, ničiji način rada ne mogu i ne znam kopirati - moj proces je još uvijek vođen intuicijom. Ono što mi se posljednje baš svidjelo, a jako je slično tome što ja želim i radim jest pekarnica Korica u Zagrebu - jednostavno je, jasno i pitko. Sve pohvale i arhitektima iz Diorame i beogradskoj Metaklinici.

Naglasila bih i da je Behance prepun odličnih radova i kvalitetnih ljudi i iz naše regije, kolega s faksa. Često naiđem na poznata imena i čekam priliku za suradnju. Ali, svoje bliske kolege volim i njih smatram inspiracijom i uzorom - kolegica Katarinu Perić je taman inženjerka koliko ja nisam i taman je dizajner koliko treba da smo zajedno uvijek odlične. Kolegica grafičarka Nigoević je netko s kim već mogu komunicirati pogledom dok preuzbuđeno prepričavamo viziju projekta.

Nešto mlađa kolegica Hrvatin je i grafička dizajnerica i ilustratorica i hipsterica i dizajnerica koja isijava i elan i viziju i rad i predanost i s kojom je gušt raditi. Hana i Iva iz Borova - odlične dizajnerice koje uz dizajn kuže i modu i interijere i fotku, mladi i još studenti Otto i Miran - rijetko ozbiljan, a kvalitetan dizajnerski podmladak, zatim produkt studenti koji se javljaju da bi sudjelovali na projektima. Ja sam zapravo okružena odličnim dizajnerima i to je onda valjda poprilično inspirativno - učila ja od njih ili oni od mene.

Ambalaža - Ulje Sv. Ivan

Ja uvijek nekako imam viziju da dizajneri imaju prekrasne stanove i da žive u prekrasnim interijera, je li tome tako ili živim u zabludi? Kako recimo izgleda stan u kojem ti živiš ili bude po principu "u postolara najgore cipele"? (smijeh)

Zapravo sam upravo u fazi radova i skorašnjeg preseljenja, mogu vas pozvati da vidite i te cipele, rad odmah ispod čekića! Stan u kojem sam još kratko je stan u kojem sam odstudirala i u kojem sam postajala dizajnericom i pratio je te moje etape. I zapravo sam se na njemu učila interijeru, ima dio svakog tog projekta u sebi - bilo plakat na zidu, ostatak materijala, probu zidne folije, restl šipke / mreže / folije / žice, sve je negdje u tih 57 m2 isprobano. Mislim da zato ima dobru vibru i ono što bih istaknula jest da se svatko tko dođe, u njemu se osjeća dobro, i svi to komentiraju, sve generacije i svi stilovi osobnosti i ljudi. Pa, iako ima ružan parket smatram ga uspješnim projektom.

 

Kad završiš s nekim projektom, osim naravno honorarom, sa čime si najviše zadovoljna, je li to još jedan uspjeh u nizu ili završeno kreativno poglavlje ili…?

Tada se uopće ne mogu dovesti u stanje da honorar smatram nagradom, a trebala bih možda - od novca se živi. Pogled unatrag me čini ponosnom i sretnom. I tih 48 sati spavanja ako je finale bilo zahtjevno.

Clara Stones - brending i interijer

Na čemu trenutno radiš, što planiraš, što si sve stavila pred sebe u novoj godini?

Ima i malih i velikih projekata, i onih koji čekaju izvedbu i onih koji tek počinju, raspored je skoro potpuno popunjen, ali to sve uredno teče i teći će i dalje. Prošle sam godine dočekala prijelomnu točku života i sada odlučno idem korak dalje. Da količinu posla prati i količina novca, tj. visina honorara, na taj bi se korak već odlučila. Sada zaista mislim da sam se ostvarila kao pojedinac i stvorila dovoljno posla da mi je nužno i više partnera i više suradnika. Smatram da je ova godina vrijeme za okupiti tim ljudi i pokrenuti kolektiv, a onda se možda i napokon tako timski i izbrendirati.

Ostale radove dizajnerice Marite Bonačić možete pronaći na njezinom Behance profilu. 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor