Search

Upoznajte najnježnije tattoo majstorice u gradu

Upoznajte najnježnije tattoo majstorice u gradu

Maja Krišković i Darja Blyumish


Image: John Pavlish

Dok se Darja počela tetoviranjem baviti nedavno, Maja je svoju prvu tetovažu ikad napravila prije 20-ak godina, ali ne s mašinicom

Mnogi od tetovaža bježe kao vrag od tamjana, dok se oni drugi prepuštaju bockanju kad god im se ukaže prilika. Neki tetoviranje još uvijek poistovjećuju sa žigosanjem životinja dok se drugi tetoviraju uglavnom iz estetskih, ritualnih ili čak društvenih razloga. U povijesti poznato kod različitih civilizacija i rasprostranjeno diljem cijelog svijeta, počevši od Afrike i Kine, suvremeno vrijeme ne poznaje granice i ljudi se uglavnom tetoviraju u svim dijelovima svijeta. Sigurno je da je s vremenom postalo i dio trenda koji je danas jako popularan i kod nas, bez obzira na to što je još uvijek problematično pitanje kod, primjerice zapošljavanja jer predrasude su kod nas još uvijek sočno pitanje s kojim se bave svi oni čiji prozori još uvijek nisu dovoljno odškrinuti. Ovo ljeto imala sam priliku upoznati dvije tattoo majstorice iz Zagreba koje su me oduševile svojom pojavom i energijom te sam odmah znala da ćemo se na jesen naći na kavi (a sigurno u budućnosti i u studiju (smijeh) i porazgovarati o onome što najbolje rade. Ako još niste čuli za Darju Blyumish i Maju Krišković vrijeme je da ih upoznate i otkrijte neke zanimljive detalje o tome kako su započele svoju karijeru, u kojim stilovima su se prepoznale i kakvi su uopće trendovi danas u Hrvata. Maja radi u studiju Imaginarium koji je nedavno promijenio adresu i sada se nalazi u Petrovoj ulici 48, a Darja radi u Tattoo i Piercing studiju Memories u Medulićevoj 10. 

Kada ste se počele baviti tetoviranjem?

M: Prvu tetovažu ikada sam napravila na svom prijatelju Denisu Šijanskom davne '93. ili '94. Bili smo klinci s bambusom (pićem, jel?), iglom i koncem pri ruci. Njega je boljelo pa mi nije dao da završim, a meni se toliko svidjelo kako tinta krasno ostaje u koži da sam napravila odmah i drugu po redu i to na svojoj šaci. Odmah sam skužila da sam veliki talent jer je ta boja tako divno ostajala u koži, ali sam se ipak ostavila tog posla na neko (dulje) vrijeme jer mi je bilo jasno da bi i motivi trebali na nešto ličiti. 2008. godine su me zaposlili u studiju da radim za pultom, a 2009. sam napravila svoju prvu studijsku tetovažu. Lošu.  Ali to je bio početak.

D: Još malo pa će godina dana otkako sam službeno prvi put tetovirala čovjeka. Tome su prethodile dvije godine učenja u studiju, tijekom kojih sam još tetovirala i voće, kože raznih životinja i jednog pripitog prijatelja. 

Darja Blyumish

Jeste li putem nailazile na prepreke kod klijenata ili muških radnih kolega?

M: Moram priznati da je naše okruženje vrlo liberalno i moji se muški kolege ponašaju potpuno ravnopravno prema meni. Najbitnije je kakav ti je rad. I naravno, kakva si osoba. Cijene se prave vrijednosti. Čini mi se da je to zbog toga što je ovo posao u kojem se rad i uložena energija recipročno vraćaju. Sve je transparentno. Doduše, u vrijeme kada sam se počela baviti sa ovim već su neke barijere bile srušene, nisam prva žena koja tetovira u Hrvatskoj. Čini mi se da je to bila talentirana Lidija Prester, još u 90-tima. Radila je u Tattoo studiju Zagreb i poslije bila suvlasnica Misfitsa, s Erorom. Mislim da njoj nije bilo lako. Poslije je tetoviranje već postalo mainstream, a čim nešto dospije na televiziju odmah se lakše prihvaća od širokih masa. Sada mi se čini da je ljudima čak ponekad ugodnije kada ih tetoviraju žene, pogotovo ako im je prvi put. Misle da smo nježnije. (smijeh) 

D: Dapače, svi su bili puni potpore, kolege još uvijek maksimalno pomažu savjetima, i otvoreni su za sva pitanja. Kad god počinješ nešto raditi zbunjen si i smotan, i razina strpljenja koju su svi pokazali je zbilja zavidna. Mislim da nemaju pojma koliko sam im u stvari svima zahvalna. 

Jesu li vaši klijenti više žene ili muškarci?

M: Podjednako. Ne bih znala što odgovoriti, doslovno mi se čini da je to 47% muškaraca, 47% žena i 6% nečeg između (smijeh). 

D: Rekla bih da su ipak žene. Mislim da to čak nije zbog toga što sam sama žena, nego jer sam na početku više tetovirala poznanice, koje su tražile ženstvenije dizajne, pa su oni privlačili nove klijentice. 

Maja Krišković

Trend tetoviranja u Hrvatskoj trenutno? Što se najviše "traži" i može li se to uopće definirati?

M: Više ne znam jer radim baš specifične stvari. Svaki klijent me traži potpuno drugačiji motiv, jedino češće radim grafički moderan stil, jer se nekako nalazim u njemu pa to drugi prepoznaju.

D: Zbilja je teško reći jesu li to uopće dvije kategorije koje se poklapaju. Najviše se traže jednostavniji motivi i natpisi, ali mi se čini da je i porastao interes za geometriju, grafiku, radove inspirirane tradicionalnim tetovažama, ljudi su hrabriji s bojama... S dostupnošću radova fantastičnih tattoo majstora širom svijeta preko interneta porasli su i apetiti klijenata, njihova svijest što sve tetovaža može. S druge strane mislim da je nastao problem gdje ljudi na internet gledaju kao na katalog, umjesto da crpe inspiraciju i u suradnji s majstorom naprave nešto osobno i jedinstveno.

Sigurno imate neku fantastičnu anegdotu s klijentima? Ili neku posve bizarnu situaciju koju ste doživjele? 

M: Toliko  je bilo smiješnih i čudnih situacija, i upita, ali nekako mi se čini da je dobro i fer prema klijentima da takve stvari ostanu samo na usmenoj predaji u studiju. Ne bih nikoga htjela omalovažavati. Drugim riječima što se dogodi u studiju ostaje u studiju. Eventualno se prepriča na nekom tulumu. Dakle, po anegdote dođite u studio. Ili nas ulovite na tulumu. 

D: Mislim da moramo imati na umu da većina klijenata dođe na tetoviranje, pogotovo ako im je prvi put, jako uzbuđeni, a kasnije su pod laganim stresom zbog boli, pa često izvale pokoji "biser". Bude i interesantnih upita i želja, ali to je ono što rad s ljudima nosi. Tetoviranje je dosta intiman čin, i očekivati da se ljudi ponašaju kao u banci bilo bi smiješno.

Upoznajte najnježnije tattoo majstorice u gradu (фото 1)

Odlazite li tetovirati u inozemstvo, posjećujete li konvencije ili gostujete na njima? 

M: Ja sam bila na nešto malo konvencija i nešto više "gastarbajta". Konvencije su stresne i to mi se možda ne da, nisam natjecateljski tip. Na konvencije najviše volim otići kao posjetitelj, onda se mogu družiti s kolegama i alkoholom bez straha da mamurna idući dan moram spremati štand i nekome nešto trajno napraviti na tijelu.  S obzirom na trend razvoja privrede, politike i stila života (sve konzervativniji) u Hrvatskoj, sretna sam što mi tetoviranje pruža mogućnost odlaska na gaže po cijelom svijetu. Ako si dobar i uredan, naći ćeš mjesto za rad.

D: Tek sam se izlegla iz jajeta naukovanja, prvo treba izbrusiti zanat da bih radila na nekoj konvenciji, iako mi se to čini dosta naporno i stresno. Nisam prije bila u mogućnosti otići na neke koje bih zbilja htjela posjetiti, poput one u Parizu, Brightonu, ili Londonu, iako sam ih čeznutljivo pratila na internetu, što se nadam ispraviti u skoroj budućnosti. Rad u studiju u inozemstvu ne isključujem, dapače mislim da bi bilo korisno vidjeti kako ljudi rade u drugim sredinama.

Koji stil "furate" u poslu i kako se on razvijao kroz vrijeme?

M: Meni nikako ne idu celtic i biomehanika. I fantasy. Jednostavno ne osjećam te stilove. Sve drugo mi ide, a posebno volim realizam, neotraditional i moderne stilove - trash polka, watercolor, art brut, grafički... Rekla bih da me ljudi najviše traže ove moderne stilove i nemam ništa protiv.

D: Ne bih rekla da "furam" samo jedan određeni stil, ali definitivno ima stilova koji su mi dragi i uzbuđena sam svaki put kad me "zapadnu". Volim raditi traditional, neotraditional, zbog kojih sam nepovratno i "pala" na tetoviranje, s druge strane dotwork i geometriju. Sviđaju mi se i hrabri potezi i boje prvih i minimalizam drugih. Glupo se razveselim svaki put kad se ljudi jave za motive cvijeća i životinja (smijeh).

Maja Krišković

Zašto nemate zajedno studio?

M: Pa nije se dogodilo. Tko zna što budućnost nosi...

D: Splet raznoraznih okolnosti rekla bih. Tetoviranje je fluidna grana umjetnosti i stvari se stalno mijenjaju. 

Koliko su se promijenila vremena i trendovi otkad ste počele?

M: Cijela ova moderna grana stilova je izašla u javnost kada sam tek učila i pala sam na dupe kada sam skužila što ljudi rade, jer se poklapalo s mojim senzibilitetom. Već tada sam odlučila usmjeriti se na moderno tetoviranje, ali moraš proći osnove da bi znao što radiš poslije. Savladane osnove ti daju i širi spektar mogućnosti u radu. Imaš više opcija ako imaš više znanja. Valjda je tako u svemu što ljudi rade.

M: Među prvim uzorima mi je bio Yann Black s jednostavnim, linijskim kompozicijama. On je među pionirima ovog novog smjera. Onda su slijedili Buena Vista Tattoo Club, Xoïl, Kostek, Musa, Piet du Congo s art brut izričajem, Xed LeHead s revolucijom u ornamentalu, Thomas Hooper... Ludnica je bilo što je sve izlazilo u tih par godina. Revolucija. Danas postoji cijela vojska tetovirača modernog stila. Ima puno dobrih ilustratora od kojih nisu svi dobri majstori. Jer im je bitno da tetovaža izgleda dobro samo taj čas, za Instagram. Dobar majstor se trudi napraviti nešto što će dobro izgledati i za 20 godina. Ja se još uvijek trudim postati dobar majstor (smijeh).

D: Dosta malo jer sam počela zbilja nedavno. Teško mi je odgovoriti i vjerojatno ću to moći tek za nekoliko godina.

Sjećate li se koja vam je bila prva tetovaža koju ste radili?

M: Jasno, moj frend Šijanski ju, čini mi se, još ima na ramenu. Nadam se da će me počastiti s ukazanjem da to pretvorimo u nešto prelijepo. Recimo u potpuno crnu ruku. To je danas moderno, a on voli trendove.

D: Kako je moguće to zaboraviti? (smijeh). Prijatelj je odlazio u SAD i nije imao vremena čekati da završim naukovanje, tako da smo uspjeli nagovoriti jednog od mojih mentora da nadgleda kako mu tetoviram neku zihericu koju sam našvrljala deset minuta prije toga. Adrenalin me toliko tresao da nisam čula ništa što mi je mentor savjetovao, tresla sam se kao list i bilo mi je mutno pred očima. Zacijeljenu je nažalost nisam nikad vidjela, možda i bolje, tko zna na što liči (smijeh). 

Darja Blyumish

Kakvo je stanje trenutno u Hrvatskoj i ima li posla?

M: Dosta sam bukirana unaprijed i moji klijenti su divni. Iznenadim se često da si s obzirom na standard žele priuštiti tako velike tetovaže, to nije jeftino. Mi imamo skoro europske cijene, a nemamo europske plaće, ali mi se također čini da je tetovaža za neke ljude ovdje čin bunta prema načinu života u kojem se stalno nečeg odričeš. I dosta ti je toga, i želiš napraviti nešto za sebe. Priuštiti si nekakvu ekstravaganciju, nešto što već dugo želiš. I nekako uspijevaju. Trenutno je tako, a kako će biti za 5 godina me malo strah zamišljati. Napravit ću si svakako backup plan, za slučaj da ovdje bude baš banana. Makar, sviđa mi se tu. Rado bih ostala.

D: Tetovaže su u svijetu trend, i taj trend nije zaobišao Hrvatsku, iako nešto okrnjen financijskom situacijom stanovništva. Tetovaže su društveno prihvaćenije, tako da se za njih odlučuje širi spektar ljudi. 

Related articles

Buro 24/7 Selection

više