Traži

Za čime žudimo iz prošlih vremena ili previše se tipka, a premalo ljubi

Za čime žudimo iz prošlih vremena ili previše se tipka, a premalo ljubi

Gdje je nestala ona toplina za kojom mnogi žude


Fotografija: screenshot

Druženje u modernim vremenima svelo se na dopisivanje, ljubav najbolje opisuje emotikon srca koji dijelimo šakom i kapom i uglavnom nemamo vremena za ništa...

Sjećam se vremena kad sam bila klinka. Odrastala sam na otoku i kad pogledam unatrag mislim da sam imala zaista lijepo djetinjstvo. Imala sam taman onoliko koliko mi treba, nisam bila previše zahtjevno dijete, a najljepše i najtoplije uspomene nosim upravo iz tog perioda života. Moja ulica i moji prijatelji, bila nas je gomila. Nekoliko generacija, svi smo si bili kao braća i sestre. Zajedno smo odlazili na izlete, roditelji su se međusobno družili i bili smo prava mala zajednica. Odrastanje kakvo bi poželjela svakom djetetu. Od toga je prošlo 20 godina, došla su neka druga vremena koja su obilježili mnogi napreci u tehnologiji. Donijeli su nam neki drugačiji život koji smo silom prilika objeručke prihvatili i malo po malo izgubili vezu s onim pravim, istinskim vrijednostima. Zaveo nas je virtualni svijet, nabio nam je produžetak na ruku i pustio da se koprcamo kako znamo i umijemo. 

Nakon što smo sve istrošili, polako, ali sigurno vraćamo se "primitivnim" radnjama i onim vrijednostima s početka priče. Želimo kuhati s prijateljima, šetati pse u prirodi, subotu provesti na radionici yoge, želimo izučiti neki novi (ili stari) zanat - u prijevodu, želimo sve što nije pretenciozno ili Instagram likeable. Prekrasne kolače iz popularne zagrebačke slastičarne želimo mijenjati za bakine krafne, restoransku hranu želimo mijenjati za čušpajz i generalno, želimo odmak iz virtualne zbrke u kojoj svakodnevno živimo. Bombardirani informacijama mozak nam je pod pritiskom kao ekspres lonac i često nam prođe kroz glavu misao kako je život nekad bio jednostavan. Imali smo i željeli smo puno manje, a imali smo sve. Prodiskutirala sam sa svojim sugovornicima koje su njihove današnje boljke i što im nedostaje iz nekih prošlih vremena. 

Za čime žudimo iz prošlih vremena ili previše se tipka, a premalo ljubi (фото 1)

"Kad bolje promislim, puno je toga što me veže za prošlost, ali nikako ne patim za njima. Rado se prisjećam dana kad smo se intenzivno družili s prijateljima, imali vremena za susrete. Danas se druženje svelo na mobitel i društvene mreže. Izgubila se ta toplina susreta i kontakta. Kako sam ja dijete socijalizma, u mladim danima na početku radnog vijeka odlazili smo na sindikalne izlete, to je bilo nešto kao team building danas (smijeh). Bilo je sigurnije vrijeme za odgoj djece i mogao si npr. na omladinskoj radnoj akciji gradnje nasipa na Savi položiti vozački ispit za "đabe". Baš cool. Danas toga više nema i sve je pre." - nostalgično je objasnila Branka (59). 

"Meni se čini da su se ljudi dosta povukli i teško se otvaraju novim poznanstvima i odnosima. Jasno mi je da smo u godinama kad već svatko ima neki svoj krug ljudi, ali teško upoznajem nove. Nije tako bilo prije, siguran sam. Danas te svi gledaju čudno i ako si solo izađeš van, ranije si se brže uklopio s nekim s kime si dijelio iste interese. Bilo da se radi o clubbingu ili nekim drugim aktivnostima. Danas su svi jako samoživi, i žene i muškarci. Ta "snažna neovisnost" nas je svih nekako udaljila." - rekao je David (41).

Za čime žudimo iz prošlih vremena ili previše se tipka, a premalo ljubi (фото 2)

"Možda mi najviše nedostaje ono nepostojanje ružnih događanja oko mene, zapravo, informacija. Neopterećenost politikom, nekim ozbiljnijim zbivanjima, pitanjima zašto i kako netko nešto čini, ulaženje u duboke rasprave i frustracija koja se polako uvuče kako godine idu. Taj osjećaj bespomoćnosti naspram svega ostalog. U djetinjstvu nam je bilo bitno dugo toplo ljeto, odjevna kombinacija za izlazak, tko se kome sviđa, a sve ostalo bilo je negdje u pozadini. Ako ste imali sreće i lijepo djetinjstvo. Dan je nekako trajao sto godina. Evo, to je feeling koji bih rado vratila. Danas trebamo uložiti puno truda da vrijeme ukrademo za sebe i imamo taj osjećaj satima. A to svakako podiže kvalitetu života." - objasnila je Tanja (33). 

"Najviše mi nedostaje dječja bezbrižnost i svojevrsna sigurnost i zaštićenost. Znam da zvuči djetinjasto, ali sad sam odrasla osoba, nisam tip osobe koja bježi od problema i realnosti, ali ponekad bih se samo na tren još jednom vratila u djetinjstvo i proživjela taj feeling. Isto tako, nedostaju mi ljetni praznici u punom smislu riječi,  jer danas si uz posao ne mogu priuštiti dulji odmor od dva tjedna... tada smo imali ko' klinci čak tri mjeseca. Nedostaje mi osjetiti dosadu, ne sjećam se kad sam posljednji put to osjetila... posao, život, stres, nemaš se vremena sastati sam sa sobom, a kamoli da ti bude dosadno (smijeh)." - nasmijala me simpatična Ivone (33). 

Za čime žudimo iz prošlih vremena ili previše se tipka, a premalo ljubi (фото 3)

"Baš sam jutros razmišljala, ne prvi put, kako sam stvarno zahvalna što nismo imali mobitele ni kompjutere i što smo zato stalno smišljali nove igre. Ništa nam nije ometalo pažnju od nas samih. Bili smo maštoviti i puni energije. Organizirali bismo modnu reviju i odijevali maminu odjeću, igrali bismo se radio voditelja i smišljali emisije. Imali smo dva mikrofona, uključili ga u kazetofon i snimali naše "emisije", poslije slušali danima i smišljali nove. Zahvalna sam također što se nitko iz naše generacije nije povodio za nekom poznatom osobom, voljeli smo razne glumce i pjevače, ali nitko se nije trudio izgledati kao oni." - rekla mi je Lucija (36). 

Ja volim reći da svatko od nas ima jednu ili više "dječjih bolesti" s kojima se bori, ali činjenica je da se većina složila u jednom, a to je da nedostaje one iskrene bliskosti i kvalitetnog druženja. Malo manje tipkanja, a malo više ljubavi i fokusa na "stvarne" ljude. Malo više bezbrižnosti i malo manje trganja živaca oko stvari na koje ne možemo utjecati. Valja preživjeti u ovom ludom vremenu u kojem više nemamo vremena sami sebi priznati da bismo možda htjeli neki drugačiji, jednostavniji život od ovog. Ja svakako bih. 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor