Search

Za kreativca je najzdravije biti freelancer

Za kreativca je najzdravije biti freelancer

Intervju: Simon Morasi Piperčić


Image: John Pavlish/Domagoj Kunić/Privatni Album

"Jako je bitno da si kao dizajner prisutan negdje gdje ljudi mogu vidjeti tvoje projekte, jer strani brendovi stalno traže nove dizajnere i proizvode budući da od toga žive. Međutim, ja i dalje radim samoinicirane proizvode bez da znam tko će mi biti klijent pa ih nudim kada završim. Volim taj pristup jer nisi opterećen dok stvaraš."

Simon Morasi Piperčić, jedan je od najpropulzivnijih produkt dizajnera mlađe generacije u Hrvatskoj koji najmanje radi na svojoj medijskoj pojavnosti, a možda ju najviše i zaslužuje. U mojoj zoni dizajnerskog interesa prvi je put njegovo ime zabilježeno nakon što sam na varaždinskom glavnom trgu 2006. godine ugledala tri apstraktna, elipsoidno oblikovana objekta-klupe glatke aluminijske površine. Fascinirana činjenicom da je jedan barokni hrvatski grad otvoren za suvremenu interpretaciju svojeg urbanog identiteta - ubrzo sam saznala da su autori popularno zvanih "oblutaka", ni manje ni više nego studenti 2. godine produkt dizajna, Simon Morasi Piperčić i Bojan Drezgić, koji su s ovim radom pobijedili na natječaju Grada Varaždina za urbani mobilijar - "klupe skulpture".

Od tada pa sve do danas, Simon je svakim svojim dizajnerskim projektima, među kojima je većina samoiniciranih radova, pokazao izuzetnu zrelost koncepata i inženjersku preciznost u njihovoj dorađenosti. Kvaliteta njegova dizajna nagrađena je Red Dotom, koji je zajedno s Interior Innovation Award osvojio za fotelju Strain (Prostoria), prepoznatu i od prestižnih te vrlo selektivnih dizajnersko-arhitektonskih magazina i portala - Domusa, Dezeena i Designbooma. Britanski Made, predvodnik novog pristupa prodaje dizajniranih proizvoda već par godina vrlo uspješno prodaje Simonov radni stol Compound, njegov prvi samoinicirani dizajn nakon završetka Studija dizajna u Zagrebu. Međutim, vjerujem da je među posjetiteljima glazbenih festivala Dimensions, Hartera, Outlook, Illectricity i Elevate zasigurno poznatiji po atraktivnoj instalaciji Modularnog Ekrana - MOE, koju već 7 godina radi s Vedranom Kolcem.

 

Voljela bih da nam za početak objasniš kako je nastao urbani mobilijar Oval, te pomalo "zen" klupe koje su iz posve nove perspektive predstavile Varaždin iz kojeg dolaziš.
Ja sam zapravo odrastao u Novom Marofu, manjem gradiću nekih 15-tak km od Varaždina. Naime, koncept Ovala se zasnivao na navici Varaždinaca da vikendom bježe na Dravu gdje se nalazi gomila uređenih šetališta, kupališta, odmorišta i staza. Postoji čak i čitavo naselje manjih vikendica i kampera, koje doslovno izgleda kao Florida. Ljudi jako vole otići na Dravu da bi pobjegli u neki svoj mir. Čak postoji i izraz "Idemo na Dravu!" koji se odnosi na dosta neodređene lokacije.
Mene je uvijek čudilo da taj element nije iskorišten u brendingu grada, jer je dosta očit. Naime, baroknih gradova u cijeloj Europi ima i previše, a neki posjeduju puno više baroka nego Varaždin. Ideja je bila dosta jednostavna - staviti tu "Dravu" i značenje vezano uz nju u centar grada, tako da se ljudi uvijek podsjete mira, odmora i svih pozitivnih situacija koje im ona daje.

Urbani mobilijar Oval

Koncept smo morali opredmetiti u klupe jer je takav bio projektni zadatak natječaja, a ujedno je i riječni kamen - oblutak bio možda najasocijativniji element vezan uz rijeku - Dravu. Tako smo oblikovali tri preuveličana riječna oblutka na kojima se može sjediti, a opet su dovoljno apstraktni da odmah ne djeluju poput klupe zbog skulpturalnog karaktera. Izveli smo ih od lijevanog aluminija koji je u gornjem djelu poliran, a prema dolje lagano prelazi u grublju teksturu, čime smo htjeli postići trag vremena i povijesti, kao da se objekt izlizao od sjedenja - poput kamenih podova u Dubrovniku, primjerice. A gornju smo površinu ispolirali tako da ona reflektira okolinu - zgrade, prolaznike i sve situacije koje se tamo odvijaju.  Iako na prvi pogled klupe Oval djeluju kontrastno s baroknim okruženjem - upravo elipsoidni oblici i refleksije predstavljaju osnovni jezik barokne umjetnosti. Kasnije su klupe bile maknute, a na inicijativu jedne varaždinske arhitektice opet vraćene. Međutim, Grad je to, nažalost, izveo van dosluha s nama autorima pa trenutni postav Ovala trenutno izgleda katastrofalno. Po meni je projekt izgubio smisao.

Simon

Nakon Studija dizajna, uspio si se upisati na prestižni švicarski studij za dizajn, ECAL. Nakon prve studijske godine, odlučio si se vratiti u Hrvatsku. Što si tamo naučio i zašto si odlučio prekinuti studij?
Nakon što sam završio Studij dizajna u Zagrebu, htio sam steći još neka iskustva, a i malo se maknuti iz Hrvatske pa je najjednostavnije bilo upisati neki fakultet u inozemstvu. Postoji nekoliko kvalitetnih škola za industrijski dizajn u svijetu, a od tih nekoliko meni je ECAL po svojem principu obrazovanja nekako najviše odgovarao. Velika većina programa bazirana je na radionicama, a skoro svi profesori su gostujući, dosta progresivni dizajneri - Tomas Alonso, Nitzan Cohen, braća Bouroullec... Dobar dio programa određuje i suradnja s dosta jakim brendovima kao što su Alessi, Axor, Camper, Cassina, Dupont, Vitra i sl. Radiš na konkretnim proizvodima predviđenim za tržište. Zapravo, prođeš cijeli proces koji te čeka kasnije u poslu. Studij sam prekinuo jer ga nisam više mogao financirati. Jako je skupo živjeti u Švicarskoj, a prije nekoliko godina kao strani student nisi ni smio raditi. Svi su obećavali stipendije, ali se ništa nije dogodilo po tom pitanju. Iako sam odstudirao do pola, jako sam puno naučio na teoretskoj i praktičnoj razini. Tamo je velik fokus na istraživanju i eksperimentiranju, ali i na oblikovanju i prezentaciji - sve je jednako bitno, nikad nije prazna forma, a ni obrnuto.

Naslonjač i stolić STRAIN (Prostoria)

Nakon povratka u Zagreb, radio si u Brigadi na dizajnu prodajnih mjesta. Što nakon tog agencijskog iskustva kao produkt dizajner možeš reći - jesi li više za agencijski ili samostalan rad?
Brigada je bila dosta dobro iskustvo, naučio sam puno o dizajniranju prodajnih mjesta, o čemu prije nisam toliko znao. To je područje jako zanimljivo, rad se sastoji od puno psihologije. Nakon skoro dvije godine rada u agenciji sam shvatio da nisam za velike timove, urede s puno ljudi i često kratke rokove pa sam dao otkaz. Mogu funkcionirati u timu, ali kad nas je maksimalno troje. Previše ljudi skoro uvijek znači dosta buke, a u takvom okruženju je barem meni teško se koncentrirati. Mislim da je za kvalitetan projekt bitno imati dovoljno vremena i malo distrakcije. Bitna je dobra priprema i preispitivanje svake odluke tako da uvijek imaš čvrst argument za svaki detalj. U sklopu projekta MOE, Vedran Kolac i ja odlično funkcioniramo kao tim već skoro sedam godina.

simon

Kako si konačno donio odluku da kreneš u freelancere i posvetiš se svojoj karijeri? Kako je izgledao tvoj put ostvarenja suradnje sa stranim brendovima?
Oduvijek sam htio biti freelancer jer mislim da je to najzdraviji princip poslovanja za kreativu - koncept određenog radnog vremena je u kreativnim poslovima zapravo kontraproduktivan. Odmah na početku sam uspio dogovoriti neke suradnje, a s vremenom su dolazili i novi poslovi. Naime, na početku sam sam nudio svoje projekte, što je i uobičajeno u ovom poslu. Nakon prvih nekoliko prezentacija, počeli su dolaziti upiti... Jako je bitno da si prisutan negdje gdje ljudi mogu vidjeti tvoje projekte, jer brendovi konstantno traže nove dizajnere i nove proizvode budući od toga žive. Međutim, ja i dalje radim samoinicirane projekte/proizvode bez da znam tko će mi biti klijent pa ih nudim kad završim. Volim taj pristup jer nisi opterećen dok stvaraš.

Stol Compound dio je brenda Made i odlično se prodaje u zapadnoj Europi

Tvoj radni stol Compound koji si kao prototip predstavio još na Reaktorovoj izložbi 2011., a potom i na izložbi Croatian Designers u Milanu, već par godina je pod svoj brend uzeo britanski Made, koji na tržištu slovi kao predvodnik novog poslovnog modela prodaje dizajniranih proizvoda. Predstavi nam ideju Compounda i kako je došlo do suradnje s Made-om?
Stol Compound je bio moj prvi samoinicirani projekt nakon faksa, a bavio se problemom česte selidbe, što je bilo logično jer sam se u to vrijeme i sam često selio. Koncept je zapravo dosta banalan - riječ je o povoljnom univerzalnom stolu koji se lako i brzo sastavlja i rastavlja. Smislio sam princip u kojem je de-montaža dio identiteta proizvoda, a ne nešto što se skriva ili gdje forma pati zbog lakog rastavljanja. Chloe Mackintosh, tadašnja kreativna direktorica Made-a ga je vidjela u Milanu na izložbi Croatian Designers Impact te na nekim portalima. Nakon toga su mi javili da bi ga htjeli uzeti u kolekciju Made-a. Stol se jako dobro prodaje već 3 godine, pogotovo u Londonu, Amsterdamu i većim europskim gradovima.

Stolac Rhomb(Prostoria)

Čini se da je objekt stolca koji slovi kao najizazovniji objekt za dizajniranje - i tebi u fokusu rada s Prostorijom. Za razliku od drugih dizajnera koji s njima surađuju, nisi počeo s dizajnom sofe već naslonjača Strain, barskog stolca Strain, a nedavno je predstavljen i stolac Rhomb. Otkrij nam u čemu leži zahtjevnost dizajniranja namještaja za sjedenje?
Fotelja Strain je moj samoinicirani projekt koji sam ponudio Prostoriji. Činilo mi se da imaju dosta garnitura, a da im nedostaju naslonjači. Svidjela im se je moja ideja i krenuli smo u njezin razvoj koji je trajao oko 7 do 8 mjeseci. Strain ima prepoznatljiv detalj - čvor u kojem se isprepliću dvije čelične cijevi, što se je kao koncept sprovelo na čitavu kolekciju. Tako sam pored naslonjača razvio i barski stolac Strain te stolove, a u planu su još neki proizvodi. Kasnije sam dizajnirao i modularnu garnituru Convert, a nedavno i stolac Rhomb. To je zapravo moj prvi stolac od punog drveta. Rhomb je predviđen za restorane koji su dosta frekventni prostori, tako da je stolac morao biti čvrst, udoban i prostran. Kod stolaca je dosta zahtjevno uskladiti udobnost i sve funkcionalne karakteristike, proizvodni proces i identitet proizvoda. Zapravo, tehnički i funkcionalno gledano, čak mi je možda bilo zahtjevnije projektirati garnituru jer u obzir moraš uzeti nekoliko gustoća pjena i krojeve tekstilnih materijala, koji često određuju dimenzije sastavnih dijelova i modularnost elemenata.

simon

Dizajn naslonjača Strain osvojio je Red Dot i Interior Innovation Award, a objavili su ga i na Domusu, Dezeenu i Designboomu, vrlo selektivnim dizajnersko-arhitektonskim portalima. Je li ti to možda donijelo nove poslove?
Nagrade i objave na tako prestižnim portalima uvijek su korisne jer one su glavne adrese koje najčešće prate inozemni brendovi. Suradnja s Prostorijom mi je jako puno donijela jer brend brzo raste, njihovi proizvodi su po cijelom svijetu, a tako si i kao dizajner uočljiviji na međunarodnom tržištu. Nedavno mi se je javio jedan strani brend čiji predstavnici su vidjeli Strain u Australiji - i temeljem toga sada sa mnom žele surađivati.

Barski stolac Strain (Prostoria)

Posjetiteljima muzičkih festivala poznati ste po DIY instalaciji MOE koja stvara njihov vizualno prostorni ambijent. Kako je nastao MOE, što znači da je modularan i gdje se sve može primijeniti?
MOE je sinteza više medija/umjetnosti/struka - arhitekture, scenografije, produkt dizajna, video umjetnosti, programiranja... Ali istina, funkcionira kao proizvod/usluga koji je potpuno adaptivan zadanom prostoru kroz formu i sadržaj. MOE je izvedeno od Modularni Ekran, koncept koji smo razvili Vedran Kolac i ja, a radi se o seriji videom i svjetlom "proširenih" modularnih konstrukcija koje nastaju unutar definiranih smjernica: prostorna multiplikacija jednog elementa kroz fizički objekt i video animaciju koja se projicira na njega, uz prilagodljivost prostoru i DIY metodi proizvodnje.

MOE

Te smjernice su nam pomogle da definiramo projekt. Postavili smo koncept koji svaki novi eksperiment mora opravdati. MOE I, MOE II i MOE III su znači ista stvar, samo drugačije funkcioniraju - kroz formu, postav u prostoru i video animaciju. U većini slučajeva služe kao scenografija za evente, da bi se glazba doživjela kroz više osjetila i stvorio specifičan ambijent. MOE CLB (MOE club) tu ide korak dalje, predstavlja koncept za pop-up event prostor. Prvi MOE CLB je ogromna kocka sa "živim" zidovima koja lebdi 3,5 m iznad zemlje i može se veličinom prilagoditi kapacitetu eventa. Ovaj smjer mi se čini kao nešto gdje možemo razviti još dosta zanimljivih stvari upravo zato što si okružen sa svih strana "živim" zidovima. Stvori se neki imaginarni svijet koji funkcionira u kombinaciji s glazbom kroz više osjetila te se tako i jedno i drugo puno jače doživi.

MOE Club

Za kraj nam otkrij što trenutno dizajniraš i koji su ti planovi?
Vedran i ja trenutno radimo na razvoju nove videoinstalacije, dosta se razlikuje od MOE - nije toliki naglasak na modularnosti već više na efektu koji ostavlja na promatrača i njegovu svijest, bavi se percepcijom prostora i njegovoj sintezi s glazbom, stvarnim i nestvarnim, svjesnim i nesvjesnim, sve ono kako i glazba djeluje na čovjeka... Iako modularnost nije toliko naglašena, i dalje smo veliku pažnju posvetili transportu i jednostavnoj montaži te demontaži jer je to jako bitno u dizajnu evenata. Osim toga radim i na razvoju nekih novih proizvoda, većinom namještaja, ali i manjih uporabnih predmeta, tu i tamo neki interijer...

Sofa Convert za Prostoriju


Related articles

Buro 24/7 Selection

više