Search

Zagreb iz dana u dan gubi svoja kultna mjesta. Što će ostati od grada?

Zagreb iz dana u dan gubi svoja kultna mjesta. Što će ostati od grada?

Tekst: Tina Kovačiček


Image: Kolaž/GK Jabuka

Godina 2020. Što da više čovjek kaže. Uskoro će kalendarski završiti. Ali samo kalendarski. Čini se kako smo previše toga ove godine izgubili. Neću ići u smjeru već toliko puta izgovorene epidemije koronavirusa. Ići ću u smjeru svih kultnih mjesta kulture koje smo ove godine pokopali u Zagrebu. Reći će netko: “Ali tako ti to ide. Mjesta se otvaraju-zatvaraju, generacije mijenjaju, dolaze nove...”. Ne priznajem to. Dug je put kako bi neko mjesto postalo kultno. Prođe tu tridesetak, a i više godina. Mnogo se doživljaja i generacija treba izmijeniti te mnogo zima proći da bi se nešto zapisalo u kulturni DNA grada. I onda te jedan dan više nema.

Prva je pala Jabuka

Davno smo već zatvorili Kulušić, Lapidarij, SKUC, Saloon i Gjuru, toliko davno da smo ih već nekako odbolovali i arhivirali u sjećanja. Od te zlatne rock ekipe osamdesetih do nedavno nam je ostala još samo Jabuka. Iako svjedočanstva govore da je po popularnosti tada bila iza svih ovih spomenutih klubova, jedina je doživjela 2020. I baš zato je bila bitna. Kao svjedok vremena, generacija i kao utočište za sve. Bez obzira na vrstu glazbe koju ste slušali, u Jabuci nikada niste imali osjećaj da ne pripadate. Kada nakon neuspjele večeri u gradu više nismo znali kamo - išli bismo u Jabuku, kada je tulum u blizini bio loš, a kuća nije bila opcija - Jabuka je bila ‘odmah tu iza ugla’, za Halloween, za običan petak, subotama kad je frend puštao glazbu - išlo bi se u Jabuku. I sada kad je nema, mislim si kako će mi faliti. Žao mi je što joj to češće nisam rekla. Bila je zadnja rock’n’roll obrana grada. Slažem se u razmišljanjima s mojim dragim prijateljem: “Ako si bio imalo alternativno dijete rođeno 80-ih, velike su šanse da si barem jednom zatvorio Jabuku početkom 2000-ih. Zagreb je uvijek imao problema s klubovima i manjkom istih pa tako i u to vrijeme nije baš bilo previše izbora u centru grada za popiti koju nakon ponoći uz zvukove rock’n’rolla i tako dočekati jutro, a možda i podne. Iako debelo nakon svoga zlatnog doba, Jabuka je i tada imala kultni status u rokerskim vodama, pogotovo ako ste imali stariju sestru ili brata od kojih ste slušali razne legende o vremenima kada je sve nekako bilo drugačije. Mislim da ne postoji osoba koja je samo jednom otišla u Jabuku. Legende su nas možda dovele u Jabuku prvi put, ali nakon toga vraćali smo se redovito zbog ljudi, glazbe i naravno šanka. Nismo ciljali visoko, a nije niti Jabuka, i samim time je zadovoljila osnovne požude svih nas koji smo se tih godina penjali na Jabukovac. Možda najbolje to objasniti riječima pjesme “Common People” grupe Pulp koja se redovito puštala u klubu: “ And you dance, and drink, and screw, because there's nothing else to do...”.

Klub Jabuka otvoren je još davne 1968. godine, a prvi ju je puta zatvorio Grad Zagreb “svojim rješenjima” 1998. godine, nedugo nakon što je u susjedstvu dovršena velebna vila za iznajmljivanje raznim moćnicima, kažu. No, nakon toga ponovno je otvorena 2001. godine nakon dobivenog spora na sudu. Otada je radila neprestano sve do 2015. kada opet počinju problemi. U to je vrijeme ostala i bez pola terase, ali nastavila je postojati. Grad kaže da su dužni i morali su van, iz Jabuke kažu da nisu i da im je Grad bespravno povisio najamninu za 600%. Oni su nastavili plaćati prvotno dogovorenu visinu najamnine, Gradu to nije dosta. Priča je i dalje na sudu, žalbe se ulažu, nešto tu nije kako treba očito, ali svako ulaženje u dubinu toga težak je umor. Jedno je sigurno - da je Gradu stalo da Jabuka i dalje postoji, našao bi se način da ostane tamo gdje je. Ali Gradu nije stalo pa smo tako ostali bez još jednog kultnog mjesta u Zagrebu.

Za odlazak se pakira i Kinoteka

Nedavno smo iznajmili ured u Primorskoj ulici i prvo na što smo pomislili: Kinoteka nam je odmah blizu. E takvo vam je mjesto ta Kinoteka, mjesto zbog kojeg ti je drago da si blizu jer znaš da obožavaš ovdje piti kavu, sresti drage ljude, provoditi lijene ljetne večeri uz čašu vina, i obožavaš činjenicu što je baš na tom mjestu, u Kordunskoj 1 jer inače u taj lijepi dio centra ne bi imao toliku potrebu ići. Mjesto je to gdje će se poslijepodnevna kava lako pretvoriti u večernje druženje i bit će ti drago. Kinoteka je otvorena još davne 1989. i cijelo je vrijeme u rukama i vodstvu obitelji Japec. Glava obitelji zvan “Brada”, umjetnička je duša i glazbenik, i on je zaslužan što je ovo jedno od omiljenijih gradskih mjesta umjetnika, pjesnika, glazbenika, društvenjaka i boema. U kutu je mali stage s klavirom koji uvijek podsjeća na dobre vikend svirke zbog kojih je Kinoteka davno već postala poznata, a bile su tu i večeri poezije, snimali se spotovi, organizirala druženja nakon velikih koncerata kao što je bio Rundekov prije koju godinu u Domu sportova. Tu je i legendarno kino naslonjeno na kafić, koje je prije koju godinu predano u ruke Gradu, što nije problem jer se dobar alternativni kino program nastavio. Rijetka su još ta mjesta u Zagrebu koja tako uspješno spajaju stare i nove generacije, koja unatoč svemu nastavljaju postojati i stvarati nove gradske legende. Zapravo nema ih više.

I onda je prije koji tjedan na njihovom Facebook profilu osvanula vijest kako će ovog prosinca morati zatvoriti vrata. Nakon 30 godina ugovor o najmu im nije produžen. I baš nikome ništa nije bilo jasno - zašto? Prostor kafića je u vlasništvu crkve i odlučeno je da Kinoteka do dogovorenog datuma prije Božića mora spakirati svojih trideset godina i izaći iz prostora. Nažalost, njima, a time i nama , nije rečeno zašto. Ne zna se tko dolazi, zašto oni moraju van i što će biti s prostorom koji toliko volimo. Kinoteke najvjerojatnije, kažu, ako se aktualni župnik ne predomisli, više neće biti kada završi lockdown. Najgore od svega je što ne znamo zašto. Kao da se takva kultna mjesta smiju samo tako zatvarati. Bez objašnjenja.

Zagreb iz dana u dan gubi svoja kultna mjesta. Što će ostati od grada? (фото 1)

Skoro smo izgubili Kolaž

Znate ona šarmantna mračna “smokey” mjesta koja otkrijete u gradovima kao što su Berlin, New York, London, Pariz. Otkrijete ih slučajno, provedete večer u njima namjerno i na kraju shvatite da vam je to bio jedan od dražih izlazaka u životu. I Zagreb ima takvo mjesto, ime mu je Kolaž i nalazi se u Amruševoj 11. “Kada vas posjete prijatelji iz inozemstva, poslat ćete ih u Kolaž bar kako bi doživjeli jedno drugačije i kul mjesto u moru copy-paste svega što ovaj grad štanca. Kolaž je cosy, ima karakter, puno stila, dobar ukus u glazbi, uvijek je krcat dragim licima. Okuplja alternativnu ekipu, umjetnike, glumce, glazbenike, društvenjake, kulturnjake, gay scenu, one koji vole sjajnu glazbu... Ima tu neku privlačnost jer je autentičan, “svoj”. Sretni smo što ga imamo. Jedno je od alternativnijih mjesta kakva Zagrebu nužno trebaju, bez kojih je ovaj grad sve prazniji”, odgovara mi prijateljica na pitanje što joj predstavlja jedno mjesto kao što je Kolaž. I potpuno se slažemo.

I sva sreća što ovo nismo trebali spominjati u prošlom vremenu jer Kolaž ipak nećemo izgubiti, barem za sada. Ali bilo je blizu da vlasnik Kolaža zauvijek zatvori vrata. Bila bi to posljedica epidemije koronavirusa, odnosno posljedica loših lokalnih politika i odluka vladajućih koji ih donose kao da se igraju sa životima, pri čemu se njihove plaće ne diraju. Otvori, zatvori, smiješ do ponoći, smiješ do 22 sata, e sad više ne smiješ, a najam prostora “teče” dok mjere za zadržavanje radnih mjesta i nisu tako poticajne za same poduzetnike, govore njihova iskustva. Ostanak Kolaža rezultat je podrške i korektnosti od strane najmodavca, velike podrške publike i prijatelja bara koji su ponudili pomoć te vlasnika koji će nekako pronaći način i financije da Kolaž preživi najgore, u nadi da će 2021. donijeti nastavak “normalnog” poslovanja.

Ovom nizu omiljenih mjesta koja smo izgubili u Zagrebu prethodilo je i prošlogodišnje zatvaranje kina Europa čiji prostor danas zjapi ostavljen, napušten, prazan, bez ikakve ideje što bi moglo tamo zaživjeti. Čini se ništa. Također, Zagreb nema niti pravi jazz klub. Koliko je ta činjenica tek tužna. Ali ima cijelu vojsku jednoličnih kafića s ratan stolcima.

Zbog čega bi nam trebalo biti bitno da sva ova spomenuta mjesta postoje u Zagrebu?

Jer se zdravlje i demokratičnost svakog društva očituje u mogućnosti izbora, u različitosti izbora. Moći odabrati gdje ići i što raditi između nekoliko opcija pitanje je osnovne kulturne higijene. A i ovaj obruč s istoka manje steže, i manje je glasan kada imamo alternativna mjesta poput ovih.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više