Search

Zašto se odjednom osjećamo toliko slobodno dok smo praktično zarobljeni?

Zašto se odjednom osjećamo toliko slobodno dok smo praktično zarobljeni?

Tekst: Nenad Janjatović


Image: BURO.

Prije nekoliko dan letim po Instagramu i samo vidim: ošišao se na ćelavo, ošišala se na ćelavo, blajha kosu, odsjekla šiške... I svi komentiraju kao: dosadno je u karanteni pa iz dosade radim _______ ili sam napravila ________. Okej, i ja iz dosade svaki drugi dan brijem glavu već više od 15 godina i možda bi trebao objaviti kako sam sada u điru Biba Struja. I malo me zasmetalo kada su svi počeli to predstavljati kao beauty trend koji je zavladao Instagramom: Pink ošišala kosu na nulericu, Ricky Martin obrijao glavu svom mužu - Jwan Yosef može obrijati glavu, pustiti kosu, napraviti kovrče, baš me briga, sve mu dobro stoji!

Zašto se odjednom osjećamo toliko slobodno dok smo praktično zarobljeni? (фото 1)

Okej, odmorim malo od karantenskih frizura i toga što svi žele biti Britney iz 2007. godine pa krenem na Insta Storyje, kada tamo odjednom sasvim drugačija stvar. Svima je dosadno i traže od svojih prijatelja (poznatih i nepoznatih) da im postavljaju pitanja, a oni će na sva zatim odgovoriti. I eto ti ga na! Stvarno odgovaraju ljudi i znancima i neznancima, pričaju o svom životu, tajnama, doživljajima, strahovima, ljubavima. Kao da su Strijelci ili Blizanci u horoskopu! I sad ja čitam i čitam, ponekad preskočim, jer "ovo nisam morao znati o tebi", ali opet primjećujem da je nešto uzelo maha u mnogo većem obujmu.

I zaboravim onda i to, ali me, eto, uskoro dočekaju mišljenja. O svemu. Odjednom svi imaju mišljenje. Odjednom su svi borci i borkinje. I odjednom svi imaju nešto za reći pa makar završili u zatvoru. I kao, okej sam i s time, ali nemojmo se lagati, revolucije (čak ni u današnje vrijeme) se ne rade na tastaturama iz fotelja u kojima sjedimo. Pa kao pročitam mišljenja, nekima odgovorim, nekima aplaudiram, većinu preskočim i odem nešto prigristi. Ali kada se vratim (potpuno sit od pola litre jogurta i pizze koju sam napravio), odem opet na Instagram i shvatim da sve češće i češće vidim na Storyjima mali zeleni pravokutnik na kojem piše "Close Friends". Prvo mi treba sekunda da uopće shvatim po kojoj smo to crti bliski, ali zatim promatram s velikim zanimanjem što to ljudi dijele sa mnom i s ostalim "bliskim prijateljima". I vidim da žele podijeliti nešto, a da ne moramo poslije o tome pričati jer, eto, oni su tu pokazali i sada znamo. Kao online priznanja.

Pa zatim izazovi svih vrsta: ljudi su umjetnička djela, ljudi pretvaraju sobe u poligone, ljudi plešu po TikToku kao ludi, ljudi se slikaju goli, ljudi nose jastuke kao haljine. Razumijete me?

Zašto se odjednom osjećamo toliko slobodno dok smo praktično zarobljeni? (фото 2)

I zatim sjednem i krenem razmišljati: ljudi imaju osjećaj da mogu raditi što žele i da ih nitko, ali baš nitko, neće osuđivati. Jer se nalazimo u situaciji u kojoj se nalazimo i svi bismo trebali biti puni razumijevanja i prihvaćanja. Imamo odjednom slobodu biti što želimo i raditi što hoćemo jer Internet trpi. Ne moramo s izblajhanom kosom uštetati u zgradu fakulteta i možda trpiti prijeke poglede. Ne moramo sa šiškama koje smo odrezali kuhinjskim škarama makazama ići svaki dan na posao da nas kolege tiješe svakih 15 minuta sa "ne brini, izrast će brzo". Ne moramo okupiti bliske ljude i uživo im reći "hej, ja sam gej i u vezi sam sa _____" ili "nekontrolirano jedem, a zatim povratim sve što sam pojela".

Možemo napraviti ono za što nikada nismo imali hrabrosti jer nismo znali hoće li nas real world dočekati na nož, a nismo dovoljno jaki da pokažemo srednji prst i kažemo "baš me briga što mislite".

Sada imamo hrabrosti pokazati i gdje smo ranjivi i na koji način smo ranjivi, gdje smo tanki i gdje smo nesigurni. Odjednom nam nije problem ošišati se na nulericu jer, hej, nemamo content koji treba popuniti real time fotkama pa nam se ova ćelava fotka neće slagati s ostatkom feeda, već smo stava unutra sam, siguran/a sam i sve mogu jer vanjski svijet ne postoji.

Zašto se odjednom osjećamo toliko slobodno dok smo praktično zarobljeni? (фото 3)

Nemojte mi slučajno reći da i vi niste primijetili istu stvar jer ću pomisliti da su mi moći zapažanja otišle kvragu, a mislim da je to nešto što mi je utkano u ličnost rođenjem i ne bih to volio izgubiti. Pogledajte i vi po svojim društvenim mrežama, primijetite promjenu, osluhnite što vam tko poručuje i odlučite se i vi na skok koji ranije niste imali hrabrosti učiniti. Sada je pravo vrijeme za to jer će vas dočekati samo brdo aplauza.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više