Search

Zašto Zagreb nema ozbiljan klub elektroničke glazbe?

Zašto Zagreb nema ozbiljan klub elektroničke glazbe?

Prodiskutirali smo s relevantnim ljudima u gradu


Image: Privatni album,
Stereotip Facebook,

Potaknuta još jednim zatvaranjem Sirupa, zapitala sam se može li u ovom gradu uopće opstati ijedan klub?

Zagreb, urbana metropola koja uvijek ima nešto za ponuditi svojem vjernom građaninu, putniku bez cilja, biznismenu iz inozemstva, japanskom turistu i svima ostalima koji navrate u ovaj grad. Nisam nikada živjela u Zagrebu, ali sam posljednjih 10 godina često boravila ovdje, pa sam možda i više od stanovnika uočavala promjene koje su se događale. Kroz godine se uvijek mijenjala i njegova slika, uvijek sam nailazila na novi kutak, novo mjesto koje je tada bilo aktualno, razvijala se gastro scena, na ulicama je svake godine bilo sve više turista, a doselilo se i puno novih ljudi iz različitih dijelova zemlje, ali i svijeta. Neki su došli trbuhom za kruhom, a neki su jednostavno došli na godišnji odmor i nisu se nikad vratili kući. Sada sam ovdje gotovo 8 mjeseci i mogu reći da mi u gradu ništa ne nedostaje, osim ozbiljnog kluba. Kad kažem ozbiljan klub, pritom mislim na instituciju, ne na komad zgrade. Na atmosferu, na dobar vibe, na postojanost. Na kultno mjesto na koje znaš sa čim računaš i što ćeš dobiti. Znaš onaj osjećaj kad uđeš u klub i kažeš: "Ovo je klub". Možda su moja očekivanja ostala na početku ovog milenija, kada su u trendu bili masovni partiji kakve danas možemo doživjeti na ljetnim festivalima (kojih danas ima i više nego dovoljno), a možda sam putujući po Europi i pohodeći razvikane i manje razvikane klubove poželjela takvo nešto imati kod kuće

Kada sam svoje poznanike i prijatelje počela zapitkivati o tome, mnogi su me jednostavno "poklapali" da "kaj", da u gradu ima gomila mjesta za izlazak, da "kaj" ja više hoću, dok su drugi zastali i zapitali se isto. Nije sporno da ovom gradu nedostaje mjesta za izlazak, sporno je što zadnjih nekoliko godina niti jedan klub nije ispoliran kao ozbiljan klub. Bilo bi pretenciozno tražiti Berghain u gradu koji broji oko milijun stanovnika, ali ponekad mi se čini da bi u ovoj zemlji ponekad bilo pretenciozno tražiti išta. Pa, i dalje ne odustajem od ideje iz razloga što znam koliko je jaka zagrebačka elektronička scena, koliko crewova radi izvrsne stvari i koliko ima ljudi koji i dan danas potegnu za dobar party u neki drugi grad. Potaknuta još jednim zatvaranjem Sirupa, zapitala sam se može li u ovom gradu uopće opstati ijedan klub? Da, možda problem cijele priče leži u tome tko ga vodi, kakvi se ljudi okupljaju u njemu i kakva je općenito vibra. To svakako, jer ljudi su ti koji čine klub kao instituciju, ne komad zgrade. Otvaranje i zatvaranje klubova preko noći, racije u 2 ujutro, misteriozni uvjeti, nedostatak novaca, manjak interesa ili jednostavno ne postoji potreba, pokušala sam saznati od ljudi koje smatram relevantnima u tom području. Neki su jako burno reagirali na moja pitanja, baš kao da su sami odgovorni za to i da je sav teret svijeta "klabinga" pao na njihova leđa, dok su drugi, možda nešto mudriji, ipak realno objasnili trenutno stanje na klupskoj sceni u Zagrebu. 

Zašto Zagreb nema ozbiljan klub elektroničke glazbe? (фото 1)

Što se događa na zagrebačkoj sceni kada su u pitanju klubovi, ako uzmemo u obzir da se klubovi svako malo otvaraju i zatvaraju, stanje opće kolektivne svijesti, neke nove generacije, delikatnu ekonomsku situaciju u zemlji i gomilu začkoljica koje je ponekad teško preskočiti? Situaciju objašnjava nekoliko presudnih faktora. "Otvaranje i zatvaranje klubova je sasvim normalna stvar. To se događa i u mnogim drugim glavnim gradovima, pogotovo na Balkanu. Vjerojatno je dosta posjetitelja pomodno te prate trendove. Klub koji je danas u modi, sutra ne mora biti. Život je brz, društvo je konzumerističko, a time se i trendovi vrlo brzo mijenjaju. Hrvatski standard je dosta loš, ali mladi svejedno izlaze i troše. Mislim da građani Zagreba žive vrlo kvalitetan društveni život i da smo na dobrom putu da nam bude sve bolje i bolje. Neki klubovi će se zatvoriti, neki otvoriti. Isto kao i dućani, pekarnice, concept storeovi, restorani, kafići, itd. Sve je to trend, kao što sam i rekao. Meni je samo žao onih koji su uložili velike novce, a publika ih nije prepoznala. Nije da se meni to jednom dogodilo. Događa se." izjavio je Dj phillipe iz glazbenog kolektiva CFSN koji je aktivno na elektroničkoj sceni više od 14 godina. Mario Kolonić poznatiji kao Pytzek (zagrebački house DJ, osnivač i sukreator nekoliko glazbenih labela) nadodao je da je drugi veliki problem taj, što se "kluberi" teško vežu za klub (osim možda u slučaju Mastersa) i za pripadnost nekom mjestu. Smatra da je stvaranje lojalne publike najbitnija stvar za funkcioniranje jednog kluba, a kao možda i najbitniju stavku u priči izdvaja ekonomsku kriza u koju je zapala Hrvatska i smanjenju platežnu moć "klubera". "Klubovi možda izgledaju puni, ali prometi  bara su mizerni, premda to na oko običnom gostu ne izgleda tako. Kad još tu pridodaš probleme s bukom, gradom, susjedima..."

Upravo tu dolazimo do problema koje mnogi često zanemaruju, a to je zemlja u kojoj živimo i zakoni koji nas svakodnevno podsjećaju da nismo slobodni. Nedavne racije koje sam osjetila na svojoj koži, podsjetile su me na vrijeme provedeno u Beogradu prošlo ljeto kada su nas gotovo svaku večer izbacivali iz gradskih klubova i barova na cestu. Umjesto da idemo korak naprijed, imam osjećaj kao da na očigled postajemo dio primitivizma, koji nas svakodnevno okružuje. Odraz stanja u zemlji najbolje je preslikan na ljude, na kazalište pa onda valjda i na clubbing. 

Josip Huzbin - Jogarde

Sama sam ljubiteljica elektroničke glazbe i više od 10 godina posjećujem zagrebačke klubove. Naravno da se kroz to vrijeme promijenilo puno stvari, što je posve normalno zbog novih trendova i novih struja, bez obzira koliko ja bila nostalgična za nekim prošlim vremenima. Puno je različitih pravaca i čini se da se cijela klupska ideja "raspada" po intimnijim mjestima, gdje svatko fura svoje. To je genijalno u jednu ruku, ali ipak stojim iza toga da bi grad trebao imati jednu poštenu instituciju elektroničke glazbe. Složio bih se s tvrdnjom da sad nemamo niti jedan ozbiljan klub u gradu. Ovdje mislim na klub koji se bavi techno/house/disco scenom s koje ja dolazim. Ta tvrdnja sada stoji još i više nakon što se zatvorio Sirup u Paromlinu Oni su bili jedini koji su se možda najviše približili tom pojmu. Pogotovo prva verzija Sirupa. Također, ne mislim da su jedino veliki klubovi, pravi i ozbiljni klubovi. Ja osobno preferiram manje klubove jer mislim da DJ u takvim prostorima i uvjetima može pružiti puno više nego u halama ili klubovima velikog kapaciteta. Premda, to je stvar vlastitih preferencija i želja. Svatko zna što voli i što je najbolje za njega."  odgovorio je Pytzek, dok je DJ phillipe nešto drugačijeg mišljenja i smatra da ozbiljnih klubova u ovom gradu ima, samo misli da programi nisu dovoljno ozbiljni. "Recimo, Aquarius je super klub, ali je mnogima daleko. Tabboo super izgleda, ali ekipa ima svoje razloge zašto ne žele ići tamo. VIP klub na trgu je velik, dobro uređen, ali svaštare s programom, i nikad se nisu isprofilirali. Ja mislim da Zagreb ima dosta, možda i previše klubova, samo je problem u tome što klub nije infrastruktura već ga čine njegovi posjetitelji"...

Mario Kolonić - Pytzek

S ozbiljnim programom se svakako trebam složiti jer dobre stvari uvijek privlače ekipu. Nikako ne želim zaobići odličan program Stereotip, za čije se rijetke nedjeljne zabave uvijek traži karta više. Iz toga je vidljivo da interesenata ima i da su ljudi željni kvalitetnog sadržaja. Međutim nije Stereotip jedini kvalitetan event, ima toga još. Imamo jaku DJ scenu, obilje crewova među kojima su i moji prijatelji, svatko sa svojim glazbenim senzibilitetom i svi su više ili manje prisutni na sceni, što potvrđuje interes njihove publike. Ako ostavimo to kao važan faktor još uvijek nam ostaje činjenica da smo glavni grad, da silno želimo biti dio europskog vala, ali nisam sigurna da "gostima" koji dođu u grad imamo nešto za ponuditi, osim privatnih zabava ili zabave u Mastersu i Funku ili pak Medici i Das Hauseu, za koje ipak smatram da su van kategorije, uz dužno poštovanje ideji.

Marijan Felver

Ja jako volim Masters od prvog dana i tamo sam se uvijek odlično provodila. Ipak, nije kapacitet. "Što se tiče kapaciteta i big room evenata bi ipak trebali potegnuti na obalu tijekom festivalske sezone, u Beograd eventualno. Ako je riječ o "strancu partijaneru" onda veliku ulogu igra bogati line-up. Realan broj ljudi u Zagrebu koji ciljano izlaze na takvu vrstu eventa iznosi 600-800 ljudi. Ponudimo strancu ono što on nema kod sebe doma. To će biti upečatljivije, a možda i bolje iskustvo jer odskače od onoga na što je on naviknut. Možda ostane zbog ljubavi, dosta DJ-a se mahom zaljubilo i ostalo u Zagrebu. Isto je s diplomatima koje kaznom šalju u HR pa oni zbog kvalitete života, hrane i okoliša kasnije ne žele otići." objasnio je Josip Huzbin Jogarde (DJ, promotor, radijski voditelj, vinar, konzultant), a Marijan Felver (DJ, jedan od osnivača popularnog programa Stereo Studio) je nadodao kako je nepotrebno uspoređivati naše kapacitete sa "stranima" jer na taj način nećemo stići nikamo. "I kada smo mi negdje stranci zanima nas sve što je drugačije od onoga što imamo, zar ne? Šarm koji proizlazi iz svih ovih malih mjesta i jest ono što ih čini zanimljivima. Kada se tome pribroji, kako kažeš prejaka DJ scena, rekao bih da ne možemo razočarati."

Zašto Zagreb nema ozbiljan klub elektroničke glazbe? (фото 2)

Često puta čujem ljude da govore: "Ne idemo na partije tog i tog crewa jer se tamo okuplja grozna ekipa ili "bit će užasna glazba", što me potaknulo na ideju o tome da možda postoji netrpeljivost među različitim strujama. Moguće je da postoje neke predrasude, jaz ili tenzije koje otežavaju situaciju. Osobno mislim da smo ipak premali za takve "dječje" bolesti. "Čini mi se da se dječje bolesti i javljaju zato što smo premali. Predrasude, tenzije i zablude, osnovni su potpis ovoga posla. I vrlo su rijetke osobe u njemu koje se njima barem na trenutak nisu morale pozabaviti, a pogotovo u početcima bavljenja njime. Trenutni su trendovi upravo suprotni. Dječje bolesti smo prebrodili, nikako preležali, za što je najbolji pokazatelj slika svih gradskih klubova koji su svaki vikend potpuno ispunjeni" - rekao je Felver, dok Pytzek tvrdi da on za njih ne zna.

Zašto Zagreb nema ozbiljan klub elektroničke glazbe? (фото 3)

Možda se ne moramo vraćati u "zlatno vrijeme" jer to zapravo nije niti moguće, ali se postavlja pitanje u kojem smjeru se kreće klupska scena, idemo naprijed ili malo stagniramo zajedno sa cijelim sistemom. "Ako pod pojmom "zlatno vrijeme" podrazumijevamo 90-te, ne znam može li se to ponoviti. Tu treba imati na umu da su te "zlatne godine" gotovo uništile tu istu scenu koju su stvorile, jer je ta glazba postala toliki mainstream, da nove generacije nisu vidjele ništa novoga i izazovnog u cijeloj toj priči. Tako je situacija zbog te komercijalizacije u 2000-tima bila očajna. Ali, gledajući situaciju sada i unatrag 5 ili 10 godina, čini mi se da opet proživljavamo procvat plesne kulture. Koliko sam primijetio, publika u klubovima je sve bolja, educiranija i sve više željna dobre zabave. I to je dobro. Glazba se promijenila, scena se promijenila, ljudi su se promijenili. Tako da što se tiče "zlatnih vremena" ona su pred nama i u 90-te se više ne trebamo vraćati. Nije dobro biti nostalgičan i žaliti za nečime što je prošlo jer ćemo postati čemer, kao recimo hrvatska rock scena koja još živi u prošlosti i paratizira na fenomenu Novog vala. Treba krenuti dalje"... zaključio je Pytzek, a Jogarde je nadodao da nas procvat očekuje tek u 2017./2018. godini. 

Summa summarum, izgleda da ne preostaje ništa drugo nego prikloniti se trenutnom trendu clubbinga ovdje ili svoju glad utažiti u nekom od europskih gradova. Što će nas na jesen dočekati u Zagrebu, još se ne zna, ali u prilog ide činjenica da je ljetnih festivala više nego ikada, a oni uvijek garantiraju odličnu zabavu uz vrući "melting pot" koji miriše svjetski. 

Related articles

Buro 24/7 Selection

više