Traži

Božićno vrijeme u Danskoj

Božićno vrijeme u Danskoj

"Ljudi obično kažu da božićni obrok ovdje treba preživjeti."

Tekst: BURO.


Kao i svugdje na zapadu i ovdje je Božić velika stvar, komercijalno velika, naravno, ili kako ja govorim kolegama: "I see, Christmas is exploding here", gledajući blješteće ukrase i gužve posvuda

Lampice su na svakoj kući, borovima, balkonima, uglavnom fine i decentne, sitne, žućkaste; kažem uglavnom, jer ponekad je to cijeli igrokaz kao iz Coca-Cola reklame uglavnom na osamljenim farmama pored kojih se vozim na putu do posla. Iako kičasto, izgleda dječje čarobno, pogotovo jer je totalni mrak kao da je ponoć i sve spava, često i ja, iako je već 7:30. O gradovima i ukrasima da i ne govorim, ovdje na fotografiji vidite cijeli igrokaz na pročelju fasade njihovog jako skupog i finog hotela D'Angleterre u centru Kopenhagena.

U Danskoj, generalno, postoji život u prosincu i život. Taj prosinački je kao neka hiper verzija života ili kako ga moja prijateljica, koja je tu više od dvadesetak godina zove - izvanredno stanje. Potrošnja je krajnje stimulirana, svi dućani rade duže (konačno), čak i nedjeljom i apsolutno svi predano kupuju. Sve je na ponudama, sniženjima, ne uvijek velikim i svugdje su redovi na blagajnama. Oni jako puno troše na darove, to nisu sitnice kao kod nas - to su iPhone telefoni, sve najnovije tehničke stvari, skupi nakit, kozmetika, odjeća, igračke. Doduše, kolege na poslu mi kažu da nije u svakoj obitelji baš tako.

Nastojim se micati od primjerice kozmetičkih odjela, igračaka, stvari za kuću jer su na tim mjestima najveće gužve, međutim nigdje nije sigurno, kako smo svjedočili prošlu subotu u Cosu u Aarhusu gdje smo se pridružili četi od dvadesetak ljudi koji su čekali u redu na blagajni koji nije prestajao nekoliko sati. Naime, kada smo već skužili koliki je red, mislili smo ostaviti tih par stvari našem uslužnom prodavaču pa se vratiti što i jesmo učinili, ali uzalud - ipak smo morali odraditi i taj dio. Naravno da je to bio kraj našeg shoppinga nakon čega smo uputili smo jedan poziv dućanu poput svojevrsnog tele-shoppinga jer nam se stvarno nije dalo ići i bili smo zahvalni što su nam rekli da su prodali kolekciju. Zaključili smo da je vrijeme za hranu i piće i tu smo se naravno opet pridružili cijeloj sviti.

Restorani i barovi su, naime, konstantno puni kao da odjednom svi imaju vremena i novca za izlazak i teško ćete naći mjesto u doba večere bez rezervacije. Alkohola nema vani na ulicama kao kod nas na štandovima niti ima štandova s kobasicama, Dancima to nije hit jer su hot dog kiosci tamo kroz cijelu godinu. Postoje međutim male drvene kućice gdje se uglavnom prodaju bademi, pečeni u šećeru i kakau i miris je sjajan. Često je tu i kućica s palačinkama, koja mi je ostala u divnom sjećanju od prošle godine jer je bila ispod našeg prozora dok smo živjeli u centru, tako da bih mogla istrčati po njih ili bi mi dragi otišao po njih ujutro. Palačinke je pekao "naš čovjek", kako bih ga ja zvala komšija Drago i uvijek bi uzimali jednu palačinku s namazom od jabuke i cimeta te jednu s Nutellom. S nostalgijom pamtim te dane bez jutarnjeg odlaska na posao.

Također drže do tradicionalne hrane tako da nam i kantina kroz ovo razdoblje sprema jela koja su tipično božićna pa sam svašta probala. Ljudi obično kažu da božićni obrok ovdje treba preživjeti. Nakon haringe za predjelo, inćuna, crnog kruha (rugbrød) i neizostavnog dressinga remoulade (poput majoneze) slijedi svinjetina od pečenke do pečene šunke, krumpir, naravno, zatim kelj kao dodatak, crveni kupus, čak i pohana riba uz sve to. Nema svježe salate i povrća, eventualno sir. Na kraju se servira Božićni kolač kako ga zovu, ali nije kolač već riža na mlijeku preko koje stavljate kompot od višanja. Meni je fino iako se svaki naš čovjek redovito iznenadi očekujući neke orahe, makove ili vanilin kiflice za kraj.

Da ne zaboravimo i na alkohol, ovdje u svakom baru rade sjajna kuhana vina, često s dodacima badema i grožđica koji obično idu uz crno vino, a bijelo su nam zadnji put neki foodie šmekeri smiješali sa sirupom od bazge i bilo je odlično. U slučaju da se zateknete ovdje i želite popiti kuhano vino, tražite natpis Gløgg, ali nemojte pokušavati izgovoriti jer nećete pogoditi. Da ne zaboravim i božićna piva, finog, punog okusa i taj petak kad Carlsberg otvara svoju sezonu Božićnog piva, kad zapravo počinje ta cijela ludnica partija, potrošnje i nekog drugačijeg života u Danskoj.

Uz život u prosincu ide i neizostavni danski običaj pa i fenomen Julefrokost (iako doslovno znači Božićni ručak) što je zapravo Božićni party, obično s kolegama s posla i nema tvrtke ili odjela koji to ne organizira. Naravno da vam je to u kalendaru zabilježeno od listopada, vrlo precizno je isplanirano, za mjesto i restoran se glasuje anketom, barem u našem odjelu, a onda se dogovara jelovnik kao i odlazak nakon restorana u neki klub. Čini se kao svaki party koji i mi imamo, znam, međutim priče koje kruže oko Julefrokosta u Danskoj su vrlo, recimo to tako, kontroverzne. Dakle, ljudi se toliko opuste u prosincu i piju u velikom obujmu tako da stvarno pretjeruju, pogotovo za Julefrokost feštu te tada često varaju partnere. U Danskoj kažu da je najveći broj razvoda iza Nove godine i psiholozi imaju pune ruke posla kako da "spase" veze i brakove. (Ovo nije moja priča već opća činjenica u društvu koju je objavio i Copenhagen Post).

Da vas odmah razočaram ili skratim iščekivanje, u našem odjelu je fin svijet, mogu ozbiljno popiti (svake godine se čudim koliko i kako mogu sve miješati, ovo mi je bio drugi Julefrokost), ali su svi veseli, dragi, definitivno glasniji nego inače, a neki k tome i dobro plešu. Kad smo kod pretjerivanja, količina slatkiša, marcipana i čokolade koju pojedemo u uredu u dvanaestom mjesecu vjerojatno ruši dječje rekord Candy Crusha. Naime, konstantno ih dobivamo od dobavljača, partnera te drugih odjela tako da smo prilično veseli i na šećeru dobar dio dana, a danas smo sami od sebe sakrili slatkiše u ormar jer smo uistinu pretjerali.

Mislim da ste dobili određen dojam o Božiću na sjeveru, ali ovo je samo moje iskustvo. Još me zanima kako izgleda, kako kažu, "Biggest fashion Xmas party u Kopenhagenu" na koji sam pozvana. Prije puta moram preuzeti i poklon od firme koji mi postaje jedno od najdražih iznenađenja, jer kako bih rekla - vrlo su galantni, kutiju jedva nosim doma.

I za kraj jedna zanimljiva činjenica, Danci zapravo slave Badnju večer 24. prosinca i to je glavna proslava, nakon toga neki odlaze u crkvu, a 25. se odmaraju. Naravno da se svi onda čude kako ja letim 24. pa sam im objasnila da mi slavimo 25. i da 24. izbjegnem gužvu na aerodromu i taman stignem na aperitiv sa svojima dok čekam najbolji ručak - mamin naravno.

Glædelig Jul!

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor