Traži

Büro 24/7 putopis: Sicilija

Büro 24/7 putopis: Sicilija

Zanimljiva talijanska priča Maje Lešnik


Fotografija: Maja Lešnik,
Veljko Marković

"...Nakon kratke panike radi moguće erupcije lokalci su nas 'umirili' uz objašnjenje kako se specifično podrhtavanje tla osjeti prije same erupcije, pri kojoj lava polagano klizi iz otvora, tako da su jedine 'prave' opasnosti gromade kamenja koje mogu biti snažno izbačene prilikom erupcije..."

Za Siciliju kao destinaciju obaveznog studentskog putovanja u zimskom semestru prošle godine odlučili su se naši profesori s akademije uz obrazloženje kako bi se studenti arhitekture u Njemačkoj svakako trebali kretati stopama K. F. Schinkela, istaknutog njemačkog neoklasicističkog arhitekta, koji je inspiraciju pronalazio u brojnim putovanjima, a Siciliju smatrao krunom istih. Nitko od studenata nije pomislio kako je ova odluka imala ikakve veze s činjenicom da su prosječne temperature u prosincu na Siciliji 10-ak stupnjeva Celzijevih više od onih u Berlinu, a razlika u broju sunčanih sati nemjerljiva.
Bilo kako bilo, marljivo smo pregledali dnevnike gospodina Schinkela kako bismo unaprijed odredili rutu i dogovorili bitnije detalje. Za polazišnu točku odredili smo Palermo; kao najveći grad na otoku i centar ekonomije, turizma i kulture, grad je zračnim prometom dobro povezan s aerodromima na kopnu (tehnologija je uznapredovala u posljednjih dva stoljeća pa smo mogli izbjeći dugotrajno putovanje brodom, jahanje na magarcu ili odmor u spilji, detalje koje smo pronašli u dnevniku). Kao alternativa se nudio i maleni aerodrom Trapani, na udaljenosti oko dva sata vožnje od Palerma, s kojega leti izuzetno povoljni Ryanair (nekoliko puta tjedno postoji od nedavno veza Trapani-Trst).

Büro 24/7 putopis: Sicilija (фото 1)

U Palermu smo proveli prva dva dana, razgledavajući znamenitosti poput katedrale, zidina, kazališta i sl. Teatro Massimo je jedna od centralnih točaka u gradu; ispred same zgrade nalazi se veliki trg gdje se održavaju različita događanja, dok ispred trga prolazi Via Maqueda (jedna od dvije glavne ulice u gradu). Ovo kazalište najveće je u Italiji te treće po veličini u Europi, s bogatim standardnim kazališnim repertoarom, a ako ste fan filmova "Kum", sjetit ćete se završetka posljednjeg nastavka i scena koje su snimane upravo ovdje, te se stoga možda odlučiti i za "Kum-obilazak", koji se također nalazi u ponudi. Preko puta ulaznog stubišta i s druge strane ceste nalaze se uske uličice u kojima se može popiti kava, nešto prigristi u vrijeme talijanskog "aperitiva" ili izaći u noćni život.

Büro 24/7 putopis: Sicilija (фото 2)

Moja preporuka bila bi svakako posjetiti i Palazzo Abatellis, palaču izgrađenu krajem 15. st., koja je jedno vrijeme služila kao samostan te stoga sadrži arhitektonske dodatke neobične za ovakav tip građevine, kao npr. kapelicu. Palača je oštećena u 2. svj. ratu tijekom bombardiranja savezničkih snaga, te je po završetku rata obnovljena pod vodstvom poznatog talijanskog arhitekta te ere, Carla Scarpea i prenamijenjena u muzej, a tu funkciju obnaša i danas. Najveći "celebrity" postava svakako je "Trijumf smrti", freska nepoznatog autora iz prve polovice 15. st., koja se nalazi upravo u nekadašnjoj kapelici.

Büro 24/7 putopis: Sicilija (фото 3)
Posjetili smo i jednu od mnogobrojnih tržnica, koje su također svojevrsna turistička atrakcija, no osim što izgledaju nešto kaotičnije nego u Hrvatskoj (nalaze se na ne za to posebno namijenjenim površinama, nego u uličicama u kojima je zabranjen promet), neke veće razlike nema. Moji kolege su ipak bili oduševljeni, budući da ovakvih klasičnih tržnica u Berlinu u principu nema.

Büro 24/7 putopis: Sicilija (фото 4)
Jedan element isticao se gdje god smo krenuli – u svakom bloku kuća nalazi se barem jedan oltar. Neki su posve maleni, u njih stanu samo jedna slika i svijeća, dok su drugi i veličine ulaza u kuću. U njima stoje najčešće slike i skulpture svetaca, svijeće i cvijeće, a definitivno je impresivna činjenica da ćete na njih naići doslovce na svakom koraku.

Velik dio vremena, kako u Palermu, tako i na ostatku Sicilije, provodili smo uživajući u raznim delicijama. Počevši od doručka i divnih kava te kroasana punjenih svim i svačim (kremom od pistacija, njam!), preko ručka koji je često u žurbi bio "s nogu" te stoga uključivao jednostavnija jela kao npr. "arancine" (pohane kuglice riže punjene povrćem ili mesom) ili tjestenine, popodnevnih slastica (neki su postali toliko ovisni da smo svaki dan obavezno morali stati u nekoj "pasticceriji" kako bi našli "canolli" – kornete punjene slatkom ricottom) ili predaha uz osvježavajući Aperol Spritz, do večera koje smo uglavnom koncentrirali oko morskih plodova, bilo u otmjenijim verzijama ili na štandu uz more, s kockastim stolnjakom i platom ribe uz koju možete dobiti još jedino salatu i kruh; hrana je posvuda bila izvrsna. Navečer je uz obrok obavezno išlo i vino (vina kuće su uvijek bila dobra i nevjerojatno jeftina), koje je automatski dolazilo s bocom vode, a jedino što bi konobar pitao je bilo: "bianco o rosso?"

Büro 24/7 putopis: Sicilija (фото 5)

Svi Sicilijanci s kojima smo imali prilike razgovarati bili su susretljivi – iznimno ponosni na svoj otok i vjerojatno zbog toga sretni što smo mi bili zainteresirani čuti i vidjeti što više. Uvijek bi pomogli, pokazali put, odgovorili na pitanja, često ubacujući neku svoju priču u razgovor, te uglavnom nismo imali neugodnosti (sa Sicilijom se veže pojam mafije, no to su njihove interne stvari koje nemaju veze s turistima), osim jednom prilikom lutajući Palermom i izašavši daleko izvan centra, kad nas ja zaustavio policajac u civilu s riječima kako možda nije najpametnije da idemo dalje u tom smjeru – siguran je da nam se ništa ne bi dogodilo, ali "pomalo je opasno".
Jezik komunikacije je bio uglavnom talijanski. Iako je poznato da Sicilijanci imaju svoj poseban "sicilijanski", bili su zahvalni što ja pokušavam "osvježiti" svoj već zakržljali talijanski i bez problema se prebacivali na "službeni" jezik, uvijek puno brbljajući, ali govoreći "čisto". Engleski očekivano baš i ne prolazi, no uz nekoliko brzopotezno naučenih fraza na talijanskom i dosta pantomime, nitko nije imao problema sporazumjeti se.

Büro 24/7 putopis: Sicilija (фото 6)

Nakon prvih dana provedenih u Palermu, iznajmili smo aute i krenuli u pustolovinu, u kojoj ćemo u idućih pet dana napraviti oko 1200 kilometara netto. Kažem netto jer uglavnom nismo vozili najkraćim mogućim putem – ceste nisu dobre (čak su i na autoputu česti radovi i stoga promet teče jednim trakom), signalizacija slaba, oznake toliko malene da često nismo vidjeli putokaz sve do trenutka kada je bilo prekasno skrenuti, a GPS koji smo imali u autu se vrlo slabo snalazio pod tim pritiskom – često smo frustrirano zaključili da nemamo pojma kuda idemo, vozimo u suprotnom smjeru ili u krug. Sam promet je također kaotičan – Talijani ne voze brzo, ali su poprilično agresivni, pa u situacijama gdje nema semafora (imam dojam da iznimno vole kružne tokove) a promet je gust (posebice predvečer kad se svi vraćaju s posla i kako je kolega rekao "auti dolaze s lijeva, desna, od naprijed, straga, ali i odozgora i odozdola!"), ne preostaje ništa drugo nego prihvatiti takav način vožnje ("when in Rome..."). U gradovima ćete često morati parkirati u "rupicu" koja izgleda kao da nema šanse da bi vaš auto tu stao. Zato se isplati uzeti mali auto i platiti dodatno osiguranje u slučaju ogrebotina i sl. ;) Osim toga, često smo plaćali i "čuvanje" auta na parkiralištu, što je bila izvjesna kombinacija "reketa" i klasičnog prosjačenja, a kad bi se vratili nazad, osobi kojoj je "čuvala" auto u pravilu ne bi bilo traga. Doduše, svi naši auti su nakon puta bili na broju i bez ogrebotina, tako da ne mogu tvrditi kako ovaj sistem ne funkcionira.
Iako zvuči zastrašujuće, vrijeme je bilo predivno (nakon zbunjujućeg Palerma u kojem su se sunce i pljuskovi izmjenjivali u intervalima od 15 minuta, ostatak puta pratilo nas je sunce), a vožnja sa sunčanim naočalama i pogledom na obalu mami osmijeh na lice, te su sva naša četiri studentska auta zavidjela profesorima koji su si priuštili kabriolet.

Büro 24/7 putopis: Sicilija (фото 7)

Ostavljajući Palermo za sobom uputili smo se u smjeru vulkana Etne na istočnoj strani otoka, stajući usput u Taormini, gradiću na uzvisini, do kojeg vode strme serpentine, a cesta na nekoliko mjesta u obliku zavojitog vijadukta prebrođuje udaljenosti u ovom strmovitom krajoliku te završava garažom na šest etaža, s čijeg krova se ulazi u stari grad. Iz ovog futurističko-utopijskog scenarija slijedi rez u vidu starih kuća, grčkog teatra i impresivnog pogleda s glavnog trga na Etnu.

Büro 24/7 putopis: Sicilija (фото 8)

Prenoćili smo u Belpassu, gradiću podno vulkana, čija mreža ulica izgleda poput malog Manhattana – pravilni pravokutni raster i ulice naziva "I., II., III., ..." i " I. poprečna, II. poprečna, ...". Zbog tog izgleda naziva se Etninom "šahovskom pločom", a izgrađen je u ovom obliku u 18. st. na lokaciji udaljenijoj od originalne, nakon mnogobrojnih erupcija vulkana i potresa, koji su u povijesti u nekoliko navrata potpuno uništili ovaj grad (priča nažalost poprilično uobičajena za područje Sicilije).

Büro 24/7 putopis: Sicilija (фото 9)

Rano ujutro krenuli smo put vulkana – kratka vožnja dovela nas je do Rifugio Sapienza, zadnje postaje do koje smo mogli doći autom i morali nastaviti pješice ili žičarom. Već ovdje je bilo iznimno hladno, nalazili smo se u sivom oblaku, vulkansko tlo je bilo vrlo tamno s naznakama snijega, sve u svemu – poprilično depresivno. Ekran u kućici žičare pokazivao je kameru s vrha – sunce i blještavo bijeli snijeg namamili su većinu da plate ne toliko jeftinu povratnu kartu i krenu prema gore. Vožnja od 10-ak minuta kroz gustu maglu se isplatila – oblak je ostao ispod nas i na vrhu nas je dočekalo sunce, netaknuti plašt snijega u snažnom kontrastu s crnim vulkanskim kamenjem, manji ugasli krater pored nas i veliki krater iz kojeg se dimilo u daljini. Nakon kratke panike da bi moglo doći do erupcije su nas lokalci "umirili" uz objašnjenje kako se specifično podrhtavanje tla osjeti prije same erupcije, pri kojoj lava polagano klizi iz otvora, tako da su jedine "prave" opasnosti gromade kamenja koje mogu biti snažno izbačene prilikom erupcije (ali to se događa rijetko, hm?), i šteta prouzrokovana lavom koja prilikom dužih i većih erupcija dođe do kuća. U principu je scena podsjećala na neko skijalište (tu uistinu postoji nekoliko crvenih staza i ski liftova koji su u vrijeme našeg posjeta bili zatvoreni), osim što se iza naših leđa dimilo, tlo je bilo vulkansko, a ne glečer, te smo bili svjesni činjenice da se ispod oblaka i na udaljenosti od pola sata vožnje nalazi plaža (a gospodin Schinkel se u svom dnevniku kune da je vidio i afričko kopno). Tu smo umotani u sve slojeve odjeće koje smo ponijeli sa sobom shvatili kolike se različitosti mogu doživjeti na Siciliji.

Büro 24/7 putopis: Sicilija (фото 10)

S usputnom stanicom za kavu i cannoli u Cataniai uputili smo se prema Sirakuzi, gdje ćemo nakon obilne večere na Ortigiai (otoku koji je povijesni centar grada) i prenoćiti. Idući dan bio je rezerviran za posjet arheološkom parku, gdje se nalaze ostaci javnih građevina grčkog i rimskog razdoblja, te posebice zanimljivo Dionizovo uho – svojevrsna spilja umjetno nastala zbog iskapanja za obližnji kamenolom, koja zbog svog specifičnog oblika ima neobična akustična svojstva – i najmanji zvuk zvuči kao da ste priključeni na razglas. Nakon što smo otpjevali sve hitove koje smo tih dana slušali na radiju (uz glasan smijeh ostalih posjetitelja koji su se tu zatekli), prošetali smo lungomareom i potom krenuli dalje na put prema Agrigentu.

Büro 24/7 putopis: Sicilija (фото 11)

Ovaj je danas mali gradić u vrijeme antičke Grčke bio prava metropola i poznato odredište za one željne noćnog provoda. Nismo uspjeli saznati kako su se u 5. st. prije Krista tadašnji "partijaneri" zabavljali, ali smo se pridružili jednom od nekoliko prepunih barova iz kojih je treštala muzika i zaključili da današnji "Agrigenčani" vole njegovati ovaj stari običaj. Današnji grad nalazi se u brdu, malo povučen od obale zbog čestih napada gusara u povijesti. U podnožju se nalazi Dolina hramova, najveći arheološki park na svijetu u kojem se nalazi čak 7 grčkih hramova, dok velik dio kompleksa još uvijek nije iskopan.

Idući smo cijeli dan proveli u Gibellini, prvo u tzv. "Novoj Gibellini", mjestu izgrađenom nakon velikog potresa krajem 60-ih, koji je u potpunosti uništio staro mjesto. U novom su dijelu izgrađene moderne zgrade (jedna od njih po projektu znamenitog njemačkog arhitekta O. M. Ungersa) za stanovnike čije su kuće bile uništene u potresu, a brojni su umjetnici posvuda napravili divovske skulpture. Mjesto je iznimno zanimljivo za posjetiti, no neke su zgrade premonumentalne i time izvan mjerila ovog malog naselja, ostavljajući dojam grada duhova.

Büro 24/7 putopis: Sicilija (фото 12)

Nakon toga smo se uputili prema ruševinama stare Gibelline kako bismo vidjeli impresivni memorijalni land art koji je umjetnik Alberto Burri napravio 80-ih godina. On je izlio beton do visine 1,5 metra na mjesta gdje su nekoć stajale kuće, točno ocrtavajući njihove obrise te ostavljajući "ulice" između građevina prazne. Na taj način, šetajući memorijalom, posjetitelj dobiva dojam o veličini ovoga mjesta, što upareno s činjenicom o broju stradalih prilikom potresa može naježiti bilo čiju kožu.

Posljednjom večerom i s malo više vina nazdravili smo kozmopolitu Schinkelu te iduće jutro krenuli put aerodroma. Sunce je i dalje sijalo, a na radiju su svirale sve "naše" pjesme; u dobrom raspoloženju pozdravili smo se sa Sicilijom – do idućeg puta.

Büro 24/7 putopis: Sicilija (фото 13)

Tekst: Maja Lešnik

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više