Traži

Grad u 24 sata: Sydney

Grad u 24 sata: Sydney

Iz hladne Europe u rajsko i kipuće ljeto u biseru Australije

Urednik: BURO.


Fotografija: Lucia Marinov

Jutro u Sydneyu počinje u sedam sati, zajedno sa suncem i svom vrućinom koju ga ono nanosi prije nego se ulice popune užurbanim svijetom. Ljetni doručak u hotelu gdje smo prijateljica i ja boravile bio je bogat, no lagan. Australci za doručak vole prhko pecivo, puno voća i svježeg soka - i više nego dovoljno slastan početak dana.



Prvo odredište za jutarnju šetnju bila je - većini poznata - plaža Bondi. Ovo je jedno od "go to" mjesta za sve rekreativce u gradu. Bilo da volite trčanje, šetnju, rolanje, skejtanje, surfanje ili jednostavno želite prošetati svog psa, sigurno vam neće biti teško naći društvo u samo nekoliko trenutaka. Australci su jako otvoreni i vedri, te im uopće nije problem otvoriti komunikaciju s pozivom na druženje - ili pomoć, ako primijete da ste se izgubili ma samo na trenutak. A kad smo kod toga, prijateljica i ja već smo na ulasku u avion za Sydney upoznale jednog Australca koji nam je dao pozamašnu listu restorana koje moramo isprobati i raspričao se o svim mjestima koje moramo vidjeti. No, za početak, nas dvije smo jutro provele istražujući ovu divnu obalu, opuštajući se rastezanjem na pijesku i gledajući vješte surfere koji savladavaju svaki nadolazeći val.



Iako je ljeto i dan je duži, odluka za naših 24 sata je bila odraditi što više aktivnosti pa je jedna od njih bila i ukrcati se na prvi brod u luci kako bismo otišle preko puta obale i obišle zaljev plaže Shelly, poznate po školjkama i tradicionalnim malim ribarskim restoranima. Dok smo se vozile brodom do druge strane, imale smo predivan pogled na čuvene znamenitosti grada poput Kuće Opere, lučki most i obalu s hrpom jedrilica i ribarskih brodića. Ovaj dio obale bio je jednako napućen, ali nekako prisniji. Većina kupača i rekreativaca bile su lokalne obitelji, djeca i polaznici surf škole iz okolnih mjesta. U ovom trenutku, sunce je već opako "pržilo" i temperatura je iznosila oko 30 stupnjeva, tako da nikako nismo mogle odoljeti australskim trešnjama ni sladoledu - Sydney je prepun kamioneta sa sladoledom, baš kao u filmovima.

 

Vraćanje na obalu odradile smo zaista ekspresno. Prvo smo se utopile u pustinji asfalta i golemih zgrada te smo se na trenutak osjećale kao da smo usred Wall Streeta u New Yorku. Sve je bilo prepuno poslovnjaka, automobila i coffee shopova. Kada smo pitale Australce što najviše vole od života u tom gradu objasnili su nam da se tu radi o mješavini urbanog i prirodnog u kojoj jednako uživaju. Pozicija ovog grada stanovnicima pruža sve mogućnosti jedne urbane metropole uz dašak neopisive ljepote koja im je nadomak ruke - nakon posla ili vikendom. Zgrabile smo sendviče s jednog od uličnih štandova i krenule preko lučkog mosta.



Vožnja nas dovodi do prema jednom od meni osobno najljepših krajolika okolice grada koju smo uspjele vidjeti u 24 sata, vrhu zvanom Barrenjoey House. Ova avantura koštala nas je 1,5 sati penjanja i omogućila nam je jedan od iznimnih pogleda na njihovu obalu. Iako je lijeva strana obale izgledala kao potpuni raj, zanimljivo je bilo vidjeti da je desna strana potpuna tama. Voda je na ovom dijelu izgledala više kao močvara, plaža je bila prepuna odumrlih crnih algi i neugodni miris se protezao duž cijelu njenu obalu. Ovo smo definitivno morale proći s obzirom na to da je staza za penjanje vodila kroz taj dio, i iskreno mogu reći da nije bilo ugodno. Penjale smo se kroz prašumu što je u meni izazivalo strah. Naime, u glavi su mi bili gmazovi i insekti, sve vrste koje sam kao dijete ikad vidjela na "Discovery Channelu" (smijeh). No, preživjele smo, i kao što sam ranije navela, pogled je bio čudesan.



Samo spuštanje je bilo mačji kašalj, ali u tom trenutku smo već dehidrirale i jedva smo se čekale utopiti u hladnoj lubenici, sočnim breskvama i litrama hladne vode. Uživale smo u prirodi, nevjerojatno zlatnom pijesku, svježem zraku i zvuku oceana. Pogledom na sat primijetile smo da je već prošlo 16 sati i nipošto nismo htjele propustiti zadnji autobus koji smo jedva uopće pronašle do tog mjesta.

Već nas je zatekla večer kada smo došle u hotel i jedino što nam je preostalo je osvježiti se i krenuti u grad na večeru. Uz pomoć jednog starog školskog prijatelja koji već neko vrijeme živi u Australiji, našle smo preslatko mjesto s domaćim delicijama, prostranom terasom - onom baš kao iz bajki, s romantičnim lampicama i hrpom mladih ljudi. Tu smo proslavile našu prvu australsku pustolovinu od 24 sata koja nas je prepunila vitaminom D, hmm...možda za sva vremena previše (smijeh).

Piše: Lucia Marinov

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar

više