Traži

Kako doživjeti Tokio u 24 sata?

Kako doživjeti Tokio u 24 sata?

Savjete i dojmove donosi Lucija Marinov

Tekst: BURO.


Fotografija: Lucija Marinov

Kulinarske čari u prijestolnici Azije i Pacifika - Tokyo kakvog pamtim ima okus molekularne gastronomije, šarenila, svjetla, asfalta i bezbroj užurbanih ljudi u poslovnim odijelima

San o zemlji izlazećeg sunca počeo se rađati još u djetinjstvu, svakoga jutra kada su se na TV-u "vrtjeli" crtani filmovi poput Pokemona i igrale igrice poput Super Marija. Da odmah kažem, probuditi se na drugom kraju svijeta s pogledom na rascvjetali drvored trešanja čudesno je iskustvo. No, iako je naš posjet Japanu trajao za vrijeme sakure (u prijevodu, trešnjin cvijet koji je jedan od simbola Japana i označava sezonu buđenja lijepih stvari), u njezinim ljepotama dečko i ja uživali smo samo na jugu. Premda postoji u urbanom naselju grada Tokya, sakura je jako ograničena zbog manje količine zelenih površine te prevelike zasićenosti zgradama i neboderima. Zbog toga naš pogled, iz samog srca Tokija, prikazuje kasno jutro s 18-og kata hotelske sobe te obzor prema beskrajnoj dolini nebodera, parkova i cesta.

Jedan od simbola Japana - sakura

Radna kultura Japanaca je slična kroz sve dijelove zemlje - točnije, to je zemlja radoholičara. Razlika u stilovima života se osjeti u manjim krajevima južno, u kojima se ipak zadržao dio prave japanske ljepote - arhitektura, običaji i priroda... Stoga, ljudi provode više vremena posvećujući se pronalaženju zen zone, radu u prirodi i molitvi. U Tokiju, urbanoj svjetskoj poslovnoj i financijskoj metropoli, istu ćete tradiciju malo gdje osjetiti. No, fragmentu te kulture ipak možete malčice "primirisati" ako odete na nekoliko mjesta kao što su hramovi Asakusa i Hie ili parkovi Shinjuku Gyoen i Rinshi-no-mori (uvijek imajući na umu da su to naposljetku turističke atrakcije).

Klasičan pogled u gradu - beskrajni neboderi i zgrade

Za doručak smo se najeli klasičnog omleta s povrćem i puno mini hrenovki - Japanci su opsjednuti hrenovkama bilo kakve vrste (smijeh) - s kečapom, grahom ili rižom. To predstavlja osnovno jelo za početak svakog dana u Japanu. 

Prva jutarnja šetnja pretvara se u utrku prema metrou, a naši suparnici postaju grupice poslovnjaka koji žure prema svojim uredima. U roku od 10 sekundi te iste grupice ljudi nahrupe do stajališnih platformi i preplave cijelo područje. Bez obzira na to, nova bujica nadolazećih ljudi samo multiplicirala. Ovakve jutarnje i popodnevne situacije se u Japanu zovu rush hour te u prosjeku traju četiri sata dnevno. Mogu potvrditi da se sam se osjećala "ugroženo" u takvim naguravanjima, a sličan osjećaj ima i bilo koja druga žena koja se nađe u toj situaciji. Stoga, da bi se žena osjećala sigurno u doba rush houra u svakom većem gradu postoje posebni vagoni namijenjeni samo ženama!

Kako doživjeti Tokio u 24 sata? (фото 1)

Nakon što smo to "preživjeli", došlo je vrijeme da svjedočimo jednom od najprometnijih i najpoznatijih pješačkih prijelaza na svijetu - Shibuya crossingu. No, ovog puta, odlučili smo promatrati iz daleka. Shibuya je živući organizam, ona ne prestaje disati. Stotine ljudi kao mravi pristižu sa svih strana - gore, dolje, lijevo, desno, paralelno, okomito i horizontalno. I ne prestaju! Jedan od izazova za svakog modernog posjetioca ovome gradu je zasigurno slikati se na praznoj stazi pješačkog prijelaza - to je gotovo pa nemoguća misija! Iako volim dobru fotografiju i izazove, odlučila sam da ovo neće biti jedan od njih, pa je moja uspomena zabilježena na jednoj drugoj beskrajnoj pješačkoj zoni u gradu - Chiyodi.

Kako doživjeti Tokio u 24 sata? (фото 2)

Brza i iznimno zauzeta dnevnica kojoj smo svjedočili u srži Tokija brzo nas je "pustila"  pa smo se zaputili prema, po mom mišljenju, jednom od najljepših dijelova grada - Imperial Palaceu i obližnjem parku. Fuzija tradicionalne i moderne arhitekture daje neki poseban šarm ovom dijelu grada. Prostranost zelenih parkova i predivna vitka stabalca koja su nanizana uz fontane i pločnike predstavljaju dašak mira u ovom glomaznom i bučnom gradu.

Ogroman grafit u jednoj od gradskih četvrti Tokija

Ručak smo odlučili zamijeniti istraživanjem lokalnih trgovina koje su često jako dobro skrivene u malim ulicama, pothodnicima i podrumima. Iznenadili biste se čuti no takve trgovine sežu do pet katova ispod zemlje. Na svakom katu je posebna vrsta knjiga ili predmeta koji zaista mogu biti bilo što, od stripova do sasvim ogoljelih lutki različitih spolova, dobi i emocionalnih izraza.
 Nakon istraživanja skrivenih trgovina, šetnje kroz poznatu ulicu s "Lolitama" i laganim zalogajima tijesta i prženih rakova s uličnih štandova, uputili smo se na zeleni čaj u jedan od lijepih obližnjih parkova koji nosi naziv Gyoen National Garden.

 Flora u ovom gradskom parku bila je čudesna, a na naše iznenađenje, ni fauna nije bila loša. Vidjeli smo toliko vrsta slatkovodnih riba - bezbroj boja, oblika i debljina - nekolicinu vrsti žaba, vjeverica, ptica i patki potpuno različitih od onih koje obitavaju u Hrvatskoj. 

Nakon devet sati obilaska grada, krenuli smo prema hotelu i naišli na nekoliko simpatičnih urbanih četvrti s modernom i zanimljivom arhitekturom te grafitima.

Jedan od sljedova u Tapas Molecular Baru

A za kraj dana smo ostavili ono najljepše: večeru od 12 sljedova u Tapas Molecular Baru koji se nalazi na 38-om katu nebodera u četvrti Nihonbashi Muromachi. Što je toliko posebno u vezi ovog restorana, pitate se? Kulinarski majstor Ngan Ping Chow iz Hong Konga posvetio je cijelu večer nama kako bi nam prikazao čaroliju molekularne gastronomije. U ovom restoranu s Michelinovom zvjezdicom, večeru je moguće samo osigurati uz rezervaciju, i to do minimalno mjesec dana unaprijed, kada se radi o sezoni. Ceremonija večere traje dva sata i 30 minuta prilikom koje je Ping, sa svojim pomoćnicima, kuhao ispred nas i još četvero ljudi u privatnoj sali s pogledom na beskrajna svjetla grada Tokija. Umjesto klasičnog pribora, dobili smo kutijicu s alatom, jelovnik je bio označen na metru, te bismo uz svaki slijed dobili nove upute. Iako mislim da bi to svaki pravi gurman ili, kako to često nazivamo u modernom digitalnom dobu, foodie trebao osjetiti iz prve ruke, ipak sam priložila sliku jednog slijeda koji će vam zagolicati maštu. Naizgled obična cigara i pepeo su zapravo fuzija dimljenog mesa, umaka od luka i krastavac - raj za nepce!

Ako me pitate što mi se najviše svidjelo u vezi cijeloga Tokija - bez razmišljanja ću reći božanstvena mirodija okusa i kraljevski tretman kulinarskog čarobnjaka Pinga i njegovih jednako talentiranih pomoćnika!

Tekst: Lucija Marinov

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar