Traži

Kako stvarno izgleda život na sjeveru?

Kako stvarno izgleda život na sjeveru?

''That's not very Danish''

Tekst: BURO.


"Kako je idealno živjeti u Danskoj", misle naši ljudi koji tamo ne žive. Oni koji žive, reći će da je drugačije. Nije loše, to nikako, ali je drugačije

Naravno da sam i ja "pala" na cijeli vizualni koncept, bogato nasljeđe arhitekture i dizajna, finu paletu boja fasada, odlične dekore barova i restorana, design shopove, modu i cijeli "dotjerani" izgled zemlje. Tamo nema krivog natpisa, nema krivog fonta - zemlja za mene, obično bih govorila. I to nije samo stvar Kopenhagena, jer ja naime živim u recimo ruralnom dijelu zemlje u blizini njihovog drugog najvećeg grada Aarhusa.

Martina Čilić

Nakon godine dana života i rada u Danskoj i ja kažem da je drugačije. Treba vam vremena da se priviknete i to ako možete. Nije stvar samo u nama Balkancima, ili nazovimo nas ljudima s Mediterana, čak i Nijemcima treba dugo da se naviknu, kako mi je otkrio jedan drag, stariji Danac pričajući o svojoj supruzi dok smo se vozili u vlaku iz Kopenhagena. Zanimljivo je da je mojoj novoj kolegici Dankinji, koja je zadnjih godina živjela na Malti, trebalo 2 godine da se ponovno navikne na svoj grad. Kad sam Dancima rekla da sam dobila posao, rekli su mi da će mi trebati vremena da se "ufuram" u Danish way, a ja sam poluzbunjeno, ali potvrdno klimala glavom misleći kako će mi jednostavno trebati vremena da se "ufuram" u novi posao.

Martina Čilić

Ali ne, izgleda da za sve postoji "Danish way". Ovdje vam je sve predodređeno, planirano, zna se kad se što radi, kad se večera, izlazi, kad koliko smijete piti, kad se putuje, što nosite, koje brendove kupujete. Nema iznenađenja niti oni to propituju što mene i dan danas plaši. Sve se čini kao jedno krajnje fino uređeno društvo u kojem svi rade pa... recimo isto. Da se razumijemo, oni su apsolutno zaljubljeni u svoju zemlju i sve što je dansko je sjajno i podržava se. Vjerojatno je stvar te poznatosti i bezbrižnosti života to što istraživanja konstantno pokazuju da su oni najsretnija nacija. Također imaju neku fascinaciju Amerikom na moje ogromno čuđenje, ali još nisam uspjela saznati sve detalje oko toga. Da se vratimo na Danish way i zašto je ovdje drugačije pa prosudite sami.

Martina Čilić

Radni dani i izlasci - dosta Danaca putuje na posao, uključujući i mene, tako da dan započinje jako rano, nažalost, ali još uvijek me svi uvjeravaju kako trebam u 6 ujutro jesti doručak poput jaja jer je doručak najvažniji obrok u danu. Baš. Sve se zatvara u 18 sati ili ranije pa nema uopće potrebe da se pitate hoćete li u radnom tjednu ići u shopping (neke robne kuće rade do 20 sati). Da, pogađate, uglavnom ne idem u shopping jer mi se ne da trošiti subotnje jutro namijenjeno štivu na dućane koji taj dan ionako rade do 14 ili 15 sati. Iako mi treba kalendar da isplaniram shopping, nije baš da ne kupujem, online shopping je moj prijatelj ili sample sale u firmi u kojoj radim (nekad mi se ni na to ne da ići, što je vrlo glupo kao što sam shvatila zadnji put kada sam propustila sample sale jakni i kaputa).

Radnim danom nema izlazaka, niti alkohola - vjerojatno alkohola ima (u nas Balkanaca), ali nije uobičajeno. Vikendom zato možete piti do mile volje i čude se ako ne prionete, stvarno ne pretjerujem. Isto tako čude se kada spomenem da bih pila vino kada bih išla van na ručak za vrijeme radnog vremena. Zapravo se najviše čude što je to čaša vina jer oni mogu popiti i 2 boce za noć vikendom jer oni su Vikinzi, kako mi objašnjavaju.

Martina Čilić

Nedavno, nakon posla, bila sam na jednom od redovitih mjesečnih okupljanja kolega iz firme, u petak naravno i kako smo svi bili umorni, pitala sam ih zašto se ne bismo mogli srijedom ili utorkom naći u baru. Pa tko će sutradan raditi, pitali su me. Na moje pojašnjenje da nisam mislila da se moramo "ubiti", malo su me čudno gledali i na kraju rekli: "That's not very Danish". Nadam se da su mislili na utorak.

Ja nisam jedini stranac koji se tome iščuđava, Francuskinja koja je nedavno došla iz Pariza, kaže da ne zna što bi radila kad dođe doma. Naime, nakon posla idete doma i cijela nacija večera u 18 sati. Ponekad radnim danima večera se i u restoranima i to početkom mjeseca, ali uglavnom je to ipak doma. Restorani su dosta skupi i za njihove prilike, ali vikendima je to uobičajena stvar i za brunch i za večeru jer Danci baš ne kuhaju doma. Da sam pokušala promijeniti stvari, jesam. Prošle zime u prvom mjesecu rekla sam dragom, idemo u ponedjeljak nakon posla do Aarhusa. Mislila sam dućani će raditi, malo šetnje, večera, piće, da razbijemo ritam. Tako sam došla oko 18 sati u Aarhus i nikada nisam vidjela pustiji grad. Mrak i nigdje nikoga u glavnoj pješačkoj ulici kao ni u dvije robne kuće, jedine otvorene do 20 sati zbog rasprodaje. U bar koji smo na kraju otišli, koji je inače krcat vikendom, bilo je nešto ljudi koji su ostali nakon večere u 18 sati, a u 21:30 osoblje je počelo čistiti. Mi smo bili zadnji. Shvatila sam, ne možete baš izlaziti van kad biste vi htjeli.

Martina Čilić

Muzika i sport - svi su zaluđeni trčanjem, teretanom i fitnessom i to je jedino što je jeftinije nego u Hrvatskoj, uz solarij. Moguće da ljudima treba da se ispušu uz takav, recimo, vojnički način života i manjak sunca. Razumljivo. Ja također osjećam da mi je nivo energije niži nego u Hrvatskoj, ali ne pohodim teretanu. Naime, ne podnosim energiju teretane, a još manje glazbu koju tamo puštaju, pogotovo jer smatram da imaju apsolutno najgori ukus u glazbi od svih nacija. To čak gledam sa simpatijom, ali stvarno ne razumijem kad puštaju danskog, recimo, Milu Hrnića dok imamo snimanje s modelom iz Londona i kažu: "It's Danish. It's fun".

Hrana - potpuno drugačija, a za sada ću reći ovo: najgora kombinacija su hot dog i čokoladno mlijeko (?!), a najbolja kombinacija kruh i slani eko maslac. 

Pivo - sjajno. Preobratila sam se. Nikada ranije nisam pila pivo, jedino kad sam zbog ponude bila primorana na koncertima, a sada već imam i svoje vrste.

Doručak petkom - jedan vrlo fin običaj je doručak petkom u uredu. Svaki put ga netko drugi donese i onda svi jedemo te ćaskamo oko pola sata i dulje i tad počinje radni dan. Molim se da taj dan nemam snimanje jer je i ručak ranije i kraće se radi, a nitko ne propušta te danske rituale kao ni odlazak doma na vrijeme.

Zastava - to je sad, kako su mi objasnili, ovdje drugačije. Naravno. Zastavu vidite posvuda, a obavezan je dekor na svim proslavama, pogotovo za rođendan te čak i na poslu. Također je možete imati, i to je vrlo često, na jarbolu ispred kuće. Da, decentna je, minimalistička, ali ne moramo pretjerivati.

Martina Čilić

Koncept jeftinog - još nisam vidjela naciju koja si toliko može priuštiti, a češće upotrebljava riječ "jeftinije". OK, možda zato i imaju.

Moda - crno, crno i opet crno, s bijelim tenisicama. Nosi se samo par modela - potpuno bijele Reebok, adidas Stan Smith, Nike itd. Isto tako nose se određeni brendovi i određeni lookovi. Svi izgledaju stylish, samo doista istovjetno i vrlo je lako predvidjeti što će se nositi tako da se zabavljam pogađanjem.

Acne - iako skuplji brend, kupovanje spomenutog vam dođe kao neka nacionalna stvar.

Skupe torbe koje se nose su Mulberry, Mulberry, Mulberry, Marc Jacobs i Alexander Wang. Ne razumijem, još uvijek.

Nebo - to nije moja fascinacija, ali boje koje sam ovdje vidjela ne možete ne primijetiti.

Dizajn, interijeri i posuđe - želim sve.

Za sada toliko, još sam i skratila... U sljedećim nastavcima priča sa sjevera očekujte - dizajn, barove, hranu, modu i sve ono zbog čega volimo taj uređeni sjever!

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor