Traži

Na putu od 2013.

Na putu od 2013.

Upoznajte braću koja putuju svijetom već dvije godine


Fotografija: Privatni album

Koliko vas ima san? Jedan od onih koje sanjate, spominjete, a već znate da ga nikada nećete ostvariti. Moj je, naprimjer, da samo putujem, nedefinirano dugo, što ga čini gotovo neizvedivim snom

Na jednoj maloj kućnoj zabavi upoznala sam braću koja su me osvojila svojom pričom. Germán (29) i Nicolás (28) Kronfeld su braća iz Urugvaja. Kao i svi mladi iz Južne Amerike jako vole nogomet, znatiželjni su, vole povijest, vole čitati, proučavati druge, nepoznate im kulture. Germán se bavi oglašavanjem, a Nicolás je novinar. Na prvi pogled ništa neobično, no Germán i Nicolás su na putovanje iz Urugvaja krenuli 21. srpnja 2013. godine, a to putovanje i dalje traje. Dakle, oni doslovno žive svoj i moj san. Kada sam ih upitala zašto su se odlučili na ovakvu avanturu, jednoglasno su mi odgovorili kako na ovakvo pitanje vole odgovoriti pitanjem – "Zašto ne?". Zatim su oni mene pitali: "Ako imaš san, a taj san je putovati svijetom, ako je upoznavanje novih ljudi, kultura i mjesta ono što te čini sretnom kao malo što drugo, zašto bi to ostavila za kasnije?" Tu onda kreće odgovor koji je zapravo izgovor, a uključuje novac (koji je i nije uvijek toliko bitan), obitelj (koja ti nikada neće okrenuti leđa), prijatelji (koji te nikada neće zaboraviti), posao (koji možda ne voliš) i svašta nešto, što u trenutku izvlačenja postane dovoljno dobar izgovor.

Dečki kažu kako je najčešći izgovor ljudi s kojima razgovaraju – nedostatak novcaMnogi ih uporno pitaju za novac i kako su si ovakvu avanturu uspjeli priuštiti. Kažu kako je najbitnija lekcija koju su na svome putovanju naučili – koliko im je novaca zaista potrebno za život. Odgovor je: puno manje nego što su to prije mislili!

Novi Zeland

Kada upoznate ljude koji žive fascinantan život, koji nemaju puno briga, koji su vidjeli ono što vi vrlo vjerojatno nikad nećete stići vidjeti, neizbježno krenete razmišljati o smislu života koji vi trenutno živite te sanjati o tome kako bi bilo kada biste i vi krenuli u ovako ozbiljnu avanturu. Bez obzira na to što sam uz njihovu pomoć shvatila da je moj neizvediv san zapravo izvediv, moram priznati da jako dobro znam da to nije za mene, što me ne čini površnom ili manje hrabrom. Ipak, volim u ruci imati svoju povratnu kartu, svoju rezervaciju smještaja, svoj detaljan plan (jako jako detaljan), što je sasvim u redu. Ovakav način putovanja nije za svakog, već samo za one neustrašive sretnike kojima će nedostatak straha donijeti bogatstvo o kojemu mi manje hrabri možemo samo sanjati.

Indija

U početku ništa nije ukazivalo na to da bi ova braća mogla razviti toliku ljubav prema putovanju. Nisu često putovali kao klinci. Njihovi obiteljski odmori bili su rijetki i nisu uopće svake godine putovali u druge destinacije. Njihovi roditelji nisu inzistirali na tome da moraju upoznati što je više moguće mjesta. Nisu znali što zapravo znači putovati i koji je smisao putovanja, a prvi su puta letjeli tek s osamnaest godina. Upoznati svijet bio je i za njih samo san.

Mongolija

Godinama je taj san postao prava opsesija. Svaki bi se put s kraćih putovanja vratili sa željom da uopće ne stanu, a ta je želja s vremenom samo jačala. Počeli su intenzivno razmišljati o tome što bi se dogodilo kada bi stvarno krenuli. Njihova je obitelj tada imala osiguranu egzistenciju, nisu se oslanjali, niti su se planirali osloniti na njih u bliskoj budućnosti, oboje su završili fakultet i nisu imali djevojke. Danas kažu da su se sve okolnosti posložile i kako su oboje bili dovoljno odlučni baš u pravo vrijeme. Reakciju obitelji i prijatelja nazivaju procesom koji još uvijek traje. Nakon što su odlučili otići trebalo im je dugih šest mjeseci prije no što su svoje namjere uspjeli obznaniti obitelji. Obitelj zna koliko im ovo znači i velika su im podrška, no isto tako im nedostaju, koliko i oni njima. Kažu kako im majka uvijek kaže: "U redu, upoznajte taj svijet, ali požurite!".


Posjetili su točno 24 zemlje i više od 100 gradova, a manjih mjesta jako puno, taj broj niti ne pamte Plan im je od samog početka bio upoznati mjesta koja su geografski najudaljenija od Urugvaja – Oceanija, Azija, Istočna Europa i Afrika. Zapadna Europa, Sjeverna i Južna Amerika su im puno pristupačnije pa kažu da za to nema žurbe. Zemlje koje posjećuju su zemlje o kojima su čitali i koje su oduvijek željeli posjetiti, ali i zemlje koje im najprije uopće nisu bile u planu, a sugerirali su im ih njihovi vjerni pratitelji na društvenim mrežama. Postoje ljudi koji putuju s vremenskim ograničenjem i strogim rasporedom pa su stoga sigurno stigli do veće brojke nego oni.

Kambodža

Oni pak ne žure, kažu kako si vole dati vremena da upoznaju sve što ih zanima. Isto tako, svakome mjestu daju priliku da ih iznenadi. Dakle, nikada ne znaju koliko će se negdje zadržati. U početku često kreću s jednim planiranim periodom, koji vrlo često varira, ili se skrati ili produži. Tako su se, naprimjer, u Australiji zadržali dva mjeseca, u Rusiji mjesec, a u Japanu su planirali provesti dva tjedna, koja su se pretvorila u sad već četrdeset dana.

Jeruzalem

Rusiju su proputovali vlakom, Australiju i Izrael pješice, Novi Zeland kamp prikolicom, Mongoliju motorom... Granice su prelazili autobusom, brodom, avionom i vlakom. Putuju na razne načine, ne boje se nijednog i nijedan im nije manje draži od drugih. Prije su većinom noćili u hostelima. Sada većinom koriste društvenu mrežu Couch surfing koja danas ima već 5,5 milijuna korisnika. Couch surfing je neologizam koji se odnosi na praksu putovanja s jednog mjesta na drugo, a da se pritom noći kod "prijatelja" koje upoznate na istoimenoj mreži.

Fenghuan, Kina

Najvažnija stavka je ta da je smještaj u potpunosti besplatan. Iako se čini relativno nova pojava, priča je krenula (a gdje drugdje nego u SAD-u) davne 1999. godine, kada je Casey Fenton, tada student, prije puta u Island odlučio poslati nešto više od 1000 mailova u potrazi za besplatnim smještajem. Odgovora je dobio u drastično manjem broju, no to ga nije spriječilo da ustraje u ideji koja se iz toga razvila, a to je upravo Couch surfing.

Mostar, Bosna i Hercegovina

Germán i Nicolás su inteligentni mladi dečki kojima kao ni Fentonu ne nedostaje intuicije. Od dana kada su krenuli znali su da moraju pronaći način kojim će nešto zaraditi i tako financirati svoje putovanje. Znali su da u svoju korist moraju okrenuti prisustvo na nekim društvenim mrežama pa svoja putovanja promoviraju pod nazivom "A la vuelta" preko Facebooka, Twittera, Instagrama, YouTubea te pišu blog. Interes prema ovim mladićima rastao je proporcionalno s dužinom putovanja, pa im na vrata sada kucaju razne prilike o kojima prije nisu ni sanjali.

Dubrovnik

Tako danas osim što putuju, imaju svoju radio emisiju koja se emitira jednom tjedno na jednom od najpoznatijih radio kanala u Urugvaju, zajedno pišu kolumnu za jedan tjednik, a Nicolás, kojemu je zahvaljujući putovanju pisanje postalo zanimanje, piše za nekoliko njih. Osim toga, vrlo su često gosti na raznim TV emisijama u zemljama kojima prolaze. Zbog svega ovoga danas postoje brendovi koji žele da se njihovo putovanje ne završi i s kojima dogovaraju ozbiljna sponzorstva.

Ande, Čile

Osim prilika koje su se stvorile i koje su znali prepoznati, sve navedeno otvorilo je još jedna velika vrata, a to su vrata domova ljudi koji ih konstantno objeručke pozivaju u svoje kuće. U Tokiju su ih, naprimjer, ugostile tri sestre podrijetlom iz Urugvaja, koje su ih same kontaktirale čim su vidjele da dolaze u njihovu zemlju. Ovakvim su ljudima neizmjerno zahvalni. Kažu kako se svaki put iznova pozitivno iznenade dobroti ljudi koje susreću. Vjerujem kako im u ovim slučajevima putovanje djeluje neprocjenjivo, s obzirom na to da nema baš svatko prilike upoznati zemlju tako da postane, premda nakratko, dijelom jedne obitelji i njihove svakodnevice.

Bled

Ovo su ljeto posjetili Hrvatsku i zemlje bivše Jugoslavije – Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Sloveniju. Iznenadila ih je ljepota obale, lagana mediteranska hrana na obali i teška, kalorična u unutrašnjosti te toplina i vedrina ljudi koje su susreli. Iskreno kažu da su, kao i većina neinformiranih posjetitelja, očekivali zatvorenije društvo, jeftinije cijene i niži standard života. S obzirom na to da zaista svim turistima koji naše krajeve posjete ljeti standard djeluje visoko, nisam se osjećala kao netko tko ih mora uvjeravati u suprotno. Osim toga, Urugvaj je jedna od onih zemlja u kojima kvaliteta života nije na zavidnoj razini pa je razumljivo da smo ostavili takav dojam.

Mount Maunganui, Novi Zeland

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u kojoj nisu imali problema sa snalaženjem, s obzirom na to da je većina ljudi koje su susreli govorila engleski jezik. Kada sam ih upitala što ih se najviše dojmilo ili pak iznenadilo i što će im ostati u sjećanju odgovorili su mi: "Ljepota Dubrovnika i čistoća Straduna, ljubaznost policije i ljubav Splićana prema Hajduku koja graniči s fanatizmom." Zanimljivo je to, kako bismo se svi mi uvijek dali kladiti da svi uporno gledaju samo kako nam je more bistro i lijepo, a na kraju sa sobom kući ponesu neke sasvim drugačije uspomene.

Složili smo se kako putovanja već odavno nisu luksuz nego prava potreba koju netko ima da se nadogradi i sazre Sve se više mladih odlučuje na putovanja s malo vremenskog ograničenja. Smatraju kako će se u budućnosti to ograničenje samo smanjiti s obzirom na to da, ako netko ima volju i želju, danas ima na raspolaganju najsnažniji alat da si takvo putovanje i omogući – internet. Novac je, ponavljaju, samo nužno sredstvo koje uz malo kreativnosti i poduzetnosti s vremenom gubi na vrijednosti (barem u kontekstu putovanja) te postaje sekundarna briga.
Večer smo završili temom o kojoj nerijetko razmišljaju svi oni koji se odluče otisnuti u svijet i napustiti svoj dom, pa premda na kratko vrijeme – budućnost. U jednome trenutku, nakon što upoznate nešto novo, krenete razmišljati što će vam donijeti budućnost.

Krematorij u Varanasiju, Indija

Hoćete li pronaći svoju novu sredinu ili ćete se vratiti svojoj kući, hoće li vas nova sredina zaista usrećiti kao vaš dom, hoćete li pak u vašem domu uporno tražiti ono što ste vidjeli negdje drugdje, gdje ćete i kada stvoriti obitelj i gdje biste voljeli ostariti. Bez obzira na mjesta koja smo posjetili i ljudi koje smo upoznali, svi smo se složili kako se u konačnici želimo vratiti kući. Germán i Nicolás sanjaju o starosti u svome Urugvaju, ali se nadaju da će se dotad situacija u njihovoj zemlji promijeniti, standard života povećati, a stopa kriminala smanjiti.

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor