Traži

Provela sam 24 dana na putovanju kroz Kolumbiju. Evo što trebate vidjeti (1.dio)

Provela sam 24 dana na putovanju kroz Kolumbiju. Evo što trebate vidjeti (1.dio)

Ako imate priliku, ovu zemlju posjetite barem jednom u životu

Tekst: Ana Pavić


Fotografija: Privatni Album

Reakcija svake druge osobe kojoj sam rekla da idem u Kolumbiju na 24 dana bila je: "Jesi li sigurna?". Svi znamo da Kolumbija ima loš PR kao jedna od najopasnijih zemalja svijeta što je s jedne strane logično, a s druge nepravedno jer je od Narcosa i smrti Pabla Escobara prošlo skoro 30 godina. Kolumbijci još uvijek globalno snose posljedice tog tragičnog razdoblja koje ih je obilježilo kao nesigurnu i opasnu zemlju u kojoj kokain pada sa stabala i podmeću vam ga u kofere svaki dan, a ulicom ne smijete šetati iza 17h. Kao zemlja koja je preživjela rat možemo se itekako poistovjetiti s problemom povratka imidža sigurnosti u očima prosječnog turista. Naposljetku, s tim smo se suočavali godinama nakon rata.

Nakon 24 dana tijekom kojih smo putovali od Bogote do Palomina i prošli svaku ulicu, rupu, kafić, klub, mogu vam reći da Kolumbija nije ništa nestabilnija od Pariza gdje su moju prijateljicu opljačkali u Zari na Champs Elyseesu dok je u Kolumbiji provela 24 dana bez iti jednog incidenta. Svjesna sam činjenice da se prošli tjedan dogodio teroristički napad na policijsku akademiju u Bogoti koji je prvi nakon dvadeset godina te vrste u zemlji. Ljudi su bili unezvijereni dan nakon napada. Tužni zbog mladih života koje su izgubili i zbog još jednog udarca na krhki imidž ove zemlje koja se, vjerujte mi, stvarno pokušava iskopati iz Narcos priče, Escobara i svega što s tim ide.

Bogota

Mogu vam također reći da je ovo jedna od najljepših zemalja koje sam u životu vidjela i da su ljudi topli, dragi, susretljivi (iako ne znaju riječ engleskog). S druge strane siromaštvo je ogromno pogotovo kako idete sjevernije u zemlju. Nikada u životu se nisam susrela s tim obujmom siromaštva koje u čovjeku promijeni neke stvari i zbog kojeg se zasramite svojih reakcija ne neke banalne stvari u životu oko kojih znate dramiti. Ljudi žive kako žive i bez obzira na fotografije koje ćete vidjeti niže u tekstu i za koje znam da su lijepe i atraktivne, dobar dio ove zemlje nije za zahtjevne putnike koji kukaju oko vode, uvjeta ili činjenice da je svugdje prašina, životinje po cesti (psi, mačke, svinje, konji, magarci, iguane) ili što već smeta tankoćutnijima. Za one koji vole šmekerska putovanja tu su Cartagena i Medellin, Palomino ili Santa Marta nikako.

Put smo planirali godinu dana unaprijed kako zbog poslovnih obaveza tako i zbog financijske konstrukcije Karte su nas koštale oko 6 tisuća kuna. Avionske karte unutar zemlje su oko 600 kuna. Za smještaj smo birali hotele, Airbnb i privatne sobe u jednom od najljepših svjetskih hostela koji je smješten u Santa Marti. Što se cijena tiče zaboravite mit o Kolumbiji kao zemlji u kojoj je sve džaba. Neke stvari su jeftinije nego u Zagrebu, ali restoranske cijene su neznatno manje od naših ili jednake. Prije puta se trebate cijepiti protiv žute groznice. Tablete za malariju nisu bile obvezne te smo to neugodno iskustvo preskočili. Rečeno nam je da uzmemo jaka sredstva protiv komaraca, ali poučena iskustvom napominjem da ih ne kupujete u Hrvatskoj. Naše najjače sredstvo protiv komaraca (jedna bočica košta oko 100 kuna pa ćete spušiti 400 kuna za dane puta) je mirisna vodica za njihove komarce. Kupite njihov repelent u ljekarni kad dođete i riješili ste problem.

Bogota

Na put obavezno ponesite Enteros Gel (nije reklama, nitko mi lipe nije dao za ovaj put osim muža). Voda nije za piće, neka hrana je preteška za nas jer skoro sve prže u dubokom ulju, higijenski uvjeti određenih štandova na cesti i manjih restorana su upitni tako da je Enteros gel bio spas u nekoliko situacija. S druge strane, u životu nećete probati ukusnije voće nego u Kolumbiji. Sok od voća lulo je obavezan, isto kao i svježi mango, ananas, dinja, lubenica, papaja, kokos... sve što želite ovdje ima stotinu puta intenzivniji okus nego što ste navikli. Kava im je užasna... vjerovali ili ne. Ako volite kavu kao ja smračit će vam se na većini mjesta jer nude zašećerenu crnu vodu koju ne možete popiti ni u najvećoj kofeinskoj krizi. Čak i u nekim fensi mjestima ne znaju napraviti dobru kavu. Zato morate otići do lanca cafea Juan Valdez (svugdje su) i popiti kavu koja nije ukusna kao ona u zagrebačkom Cogitu, ali je najbolja u zemlji.

Bogota

Ako ste pušač, ponesite svoje cigarete. Njihov duhan ima neki čudan blend sa sumnjivim mirisom od kojeg se meni osobno dizao želudac. U većini kafića i restorana ne smijete pušiti, ali na terasama ste ok. Ako pijete vino pripremite se da će vas ta ekstravagancija koštati. Vina im nisu baš jeftina (doduše nisu ni naša) i svi uglavnom piju pivo (preporuka Aguila pivo). Kokteli i gin tonici variraju u cijeni od 20 do 90 kuna ovisno gdje ste sjeli. Pripremite se na kašnjenje svega; od aviona do usluge bilo koje vrste. Ništa nije onako kako piše i u vremenu koje je navedeno. Zezala sam se da legenda kaže da je neko društvo za stolom jednom u Kolumbiji dobilo hranu u isto vrijeme. Eto takva je situacija... Jednom smo dobili ručak u isto vrijeme svi. Inače je uvijek netko čekao minimalno 15 minuta dok su ostali za stolom krenuli jesti i piti. Ispočetka vas to nervira do ludila, a onda se nekako prepustite i shvatite da je to jednostavno tako i da ćete ispaliti na živce ako se ne prepustite. Taxi ima ok cijene i možete doći za nekih 20 kuna na sve bliže lokacije. Luka Modrić je ovdje važniji od Pape. Ako vam je potrebno razumijevanje lokalaca (čak i u selu gdje nema struje i asfalta) samo recite Luka Modrić. Primila sam čestitki u njegovo ime više nego od vlastite rodbine u Hercegovini kad sam upisala fakultet


Putopis sam vam podijelila u dva dijela (sljedeću nedjelju očekujte drugi) jer bi vam u protivnom ruka otpala od scrollanja. Toliko toga smo vidjeli, na toliko mjesta bili, vozili se avionima, busevima, traktorima, motorima, brodovima, jahali konje u džungli... Jednostavno ne stane sve doživljeno i preživljeno u jedan tekst. Danas ću obraditi Bogotu i Medellin u što kraćim crtama s ključnim informacijama i preporukama. Sve ostalo što vas zanima o putu, a da nije obuhvaćeno slobodno me upitajte na mail a.pavic@buro247.hr pa ću vam odgovoriti posebno. Idemo redom:

BOGOTA


U Bogoti smo napravili jednu krucijalnu pogrešku koju smo shvatili po povratku. Naime, odsjeli smo u starom dijelu grada La Candelaria koji je šarmantan, ali iza 21h navečer na ulici nema žive duše i izgleda jako zlokobno. Iskreno, bilo me strah otići po pljuge pješke jer sam mislila da će me netko zatući s čekićem iza ugla. Stvar je u tome da Candelaria nije turistički kvart u kojem odsjedate. Divan je za razgledavanje po danu i ima najbolji street art koji sam u životu vidjela, ali za večernju cugu u kvartu definitivno nije. U ovom kvartu pak imate odličan hostel Selina koji ima privatne sobe i uređen je po načelima millennials generacije. Dakle, Instagram bi izgorio od fotografija ovdje. Morate znati da je Bogota ogroman grad s nekih 8 milijuna stanovnika i nemoguće ga je doživjeti u par dana. Prošećite se po starom centru, kupite neko ukusno voće od uličnih prolaznika, posjetite Muzej zlata, kupite nešto na njihovoj lokalnoj tržnici gdje ćete pronaći najljepše rukotvorine, obavezno tražite grafite kojih ima na stotine u jednom potezu Candelarie, provozajte se žičarom i doživite najljepši pogled na Bogotu s vrha brda Monseratte, posjetite ambasadu koke (dućan u Candelariji) gdje možete popiti čaj i kupiti lišće ili proizvode na bazi koke (od seruma za lice do tableta).

Smjestite se u četvrti Quinta Camacho u kojoj smo bili na povratku iz zemlje. To je najsigurnija četvrt u gradu i puna je mladih ljudi koji doista hodaju po cesti iza 21h navečer te vam promijene sliku grada. To je kvart pun turista, mahom mlade ekipe iz Australije, Francuske i skandinavskih zemalja (sreli smo i dva Hrvata). U Bogoti ima par restorana koje vrijedi posjetiti. Jedan od njih je Tabula koji je davno preporučio Anthony Bourdain i koji je fantastičan. Drugo restoransko/klupsko iskustvo koje trebate doživjeti je Andres DC klub/restoran/bar na pet katova koji izgleda kao scenografija iz filma Gaspara Noea "Enter The Void". Hektičan je i nije za one koji traže mir, ali ako volite kaos ovo vam je izlazak života. Ako vam je do shoppinga, u istoj ulici gdje je Andres DC su Zara, Bershka i svi ostali brendovi koje znamo i volimo. Mi iskreno ništa od odjeće nismo kupovali jer smo svu lovu slistili na hranu, cugu, salsu i sva životna veselja, pa tko voli nek' izvoli.

MEDELLIN

Ovaj grad je moja najveća ljubav putovanja, čak veća i od Cartagene koju ću vam predstaviti sljedeće nedjelje, a koja je mali Miami u najboljem izdanju. Medellin izgleda kao veliki botanički vrt. Vegetacija je nevjerojatna. Toliko sam bila fascinirana zelenilom da sam počela maziti lišće na cesti da osjetim teksturu svake biljke na koju bih nabasala (ne moram vam napomenuti da su moji suputnici probili od smijeha kad sam ih pitala zar oni nemaju poriv dodirnuti biljku kad je vide?). Medellin je najaviše nastradao u ratovima Narcosa i te struje i dalje kolaju žilama grada zahvaljujući pobornicima Pabla Escobara kojih ima jednako koliko i onih koji ga preziru. Na njegovom grobu se svako malo dogodi neki incident ili ga ljudi unište ili mu donose darove. Escobara nije baš pametno spominjati niti se ponašati kao da ste statist iz serije "Narcos". Kakvo god mišljenje imali poštujte ljude, zemlju i činjenicu da su mnogi izgubili nevine članove obitelji u okršajima Narcosa. Medellin je prije 30 godina bio najopasniji grad na svijetu. Danas je najperspektivniji grad u Kolumbiji s najboljom infrastrukturom i rapidnim razvojem. Njihov gradonačelnik je pametan tip koji radi na budućnosti grada i pozicionira ga kao veće kozmopolitsko središte od Bogote.

medellin

Smjestite se u kvartu El Poblado, predivnoj up-scale četvrti gdje ima hrpa turista, gdje su najbolji kafići, barovi i restorani. Ovdje smo također vidjeli skoro otvorenje pečenjare Croatia. Nisam sigurna zna li Luka Modrić da jede ćevape na plakatu u Medellinu dok mu Mandžukić dobacuje ražnjić, ali eto... snašli se ljudi. U Medellinu obavezno morate posjetiti botanički vrt čiji je paviljon spektakularan. Od paviljona se pješke prošećite do glavnog trga gdje su smješteni veliki kipovi njihovog najcjenjenijeg kipara/umjetnika Botera. Predbilježite se za turu Pabla Escobara koja počinje u Communi 13, nekoć najopasnijem kvartu u gradu (nije ni danas za turističku šetnju bez vodiča), a koji je zahvaljujući lokalnim vlastima postao jedna ogromna street art galerija. U sklopu ture ćete posjetiti grob Pabla Escobara, mjesto gdje je ubijen, Catedralu tj. zatvor koji si je izgradio sam na brdu iznad Medellina, a u sklopu kojeg je imao noćni klub, heliodrom, saunu, teretanu i što sve ne...

Što je najvažnije, saznat ćete kompletnu priču o El Patronu i svemu što se točno dogodilo za vrijeme njegove vladavine. Obavezno se vozite žičarom (sve 4 stanice) i pogledajte Medellin iz zraka jer ga nikad nećete uspjeti obići osim na taj način. Otiđite na izlet u najšarenije selo u Kolumbiji Guatapé koje je san svake instagramuše, a koje je nekih sat i pol udaljeno od Medellina. Autobusi izgledaju kao Grand Show na kotačima tako da se ne začudite. Naposljetku, kad ne znate što biste sa sobom sjedite negdje na klupu ispod najvećih bambusa koje ste u životu vidjeli, udahnite i pogledajte malo oko sebe. Takvu ljepotu morate upiti do kraja. Prošli ste pola svijeta da sjednete tu, bilo bi šteta da propustite trenutak.

Ako ste došli do kraja ovog prvog dijela putopisa, čestitam vam. Sljedeću nedjelju vas vodim na salsu u kultni klub Havana, pješčanu plažu duljine 7 km, jedan čarobni otok na Karibima koji nas je koštao 150 kuna, a na koji smo nabasali slučajno, na jahanje konjima kroz džunglu, na moto dejt s flamingosima u nekoj pustari, na najveći hammock na svijetu koji gleda na džunglu... Vodim vas i u najpopularniji restoran s Bourdainove liste u kojem smo nas četvero jeli najbolju morsku hranu u životu i pili za nekih 250 kuna po glavi... Sve to i još puno više!

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar

više