Search

Putopis: Avantura zvana Madagaskar

Putopis: Avantura zvana Madagaskar

Putopis donosi Nikolina Frklić


Image: Nikolina Frklić

Madagaskar je nepravedno izostavljen s liste top turističkih destinacija, no baš zato je i toliko poseban

Kad sam saznala da idem na Madagaskar, gotovo jedine asocijacije bili su mi baobabi i lemuri i "Volim se gibat, gibat", stihovi iz popularnog crtića. Hrvata koji su posjetili Madagaskar nema mnogo, pa nisam ni imala prilike čuti previše dojmova, dapače, moje suputnice i ja trebale smo "istražiti" teren za potencijalne turiste iz Hrvatske. Već samo slijetanje na aerodrom uvjerilo me da počinje putovanje života na kojem nisam prestala fotografirati, čuditi se, sklapati prijateljstva.

Putopis: Avantura zvana Madagaskar (фото 1)

Nakon što smo za manji iznos na aerodromu dobile pravi snop malagaških arijarija, do centra glavnog grada Antananariva odveo nas je vodič i vozač, a ubrzo i naš veliki prijatelj Fidy, koji nam je otkrio sve sreće i nesreće života na Madagaskaru. U sretne okolnosti zasigurno se uklapa predivna priroda, nestvarna i gotovo neiskvarena, kao i blaga i topla narav lokalnog stanovništva. Upravo ta blaga narav pridonosi i toj nesreći, Malagasy su pomalo inertni da se bore sa svojim siromaštvom, nesretnim okolnostima, politikom. Oni uzimaju svoj minimum i vesele se svakom novom danu, što god on donio.

Putopis: Avantura zvana Madagaskar (фото 2)

Novo iskustvo za nas je svakako bila i vožnja ulicama glavnog grada bez ijednog semafora i prometnog znaka, kao i činjenica da život kao da se zbiva uz samu cestu - od pranja odjeće u gradskim rijekama, prodaje kućnih ljubimaca, druženja i usputnih razgovora. Mala napomena, "Hotely" (često viđen natpis na putu) nisu hoteli već zalogajnice.

Jesu li zaista lemuri i baobabi ključ ovog putovanja? Dok kameleoni mijenjaju boje i prilagođavaju se okolišu, mijenja se i moj doživljaj Madagaskara, a lemuri i baobabi pomalo padaju u drugi plan. Put od 170 km kojim počinje naša mala ekspedicija od glavnog grada do madagaskarske obale pomalo otvara oči. Slike koje se nižu pred očima navode da predahnete i stopite se sa crvenim tlom, rijekama, pogledima, klisurama... Stajanje džipa uz cestu omogućilo mi je da probam najsočniji ananas i upoznam prvog Malagasy prijatelja, dječaka koji mi je poklonio smiješak i zauvijek se urezao u pamćenje.

Putopis: Avantura zvana Madagaskar (фото 3)

Uvjerila sam se i kako se proizvode predmeti od aluminija i lonci identični onima u Europi - rukama i nogama uz visoke temperature u okruženju domaćih životinja koje nesmetano šeću radnim prostorom. Gradići i mjesta kraj kojih smo prolazili posebni su, svaki na svoj način, poput onog koji leži na rubinima, iako je vizualno daleko od svakog sjaja. Djevojčici koja "čuči" u meni svidjelo se i mjesto poznato po izrađivanju drvenih auta i kamiona u čijoj kreativnoj izradi na travi sudjeluju cijele obitelji.

Putopis: Avantura zvana Madagaskar (фото 4)

Zebu govedo prava je gastro poslastica na Madagaskaru i omiljeno jelo lokalnog stanovništva, uz nezaobilaznu rižu. Uskoro saznajem i kako transformirati zebu rogove u zanimljive artikle i kupujem nakit i suvenire. Šoping se nastavlja u radionici bombona. Bombona na Madagaskaru nikad dosta - na svakom stajalištu stiže nova skupina djece i pokoja odrasla osoba koji jedva čekaju naše poklone, ali i samo fotografiranje i druženje s nama.

Putopis: Avantura zvana Madagaskar (фото 5)

Nastavak putovanja doveo me i do nasmiješenog gospodina u starijim godinama koji je izrađivao slike i ukrase od drveta - ručno, malenim pilama, a poigravanje različitim bojama drveta vodilo je do pravih remek-djela. Slika s baobabima i Malagasyima odlično se uklopila u moj interijer, a ručno rađena drvena torbica "vreba" svaku priliku za pokazivanje.

Putopis: Avantura zvana Madagaskar (фото 6)

Posjet kralju, kroz blato i polja banana popeli smo se do plemena koje živi u posve drugoj vremenskoj zoni - daleko od globalizacije, ekonomskih pitanja i ratova. Naši novi prijatelji dočekali su nas otvorena srca, a posjet kralju u trošnoj kolibi i danas se čini poput sna. Dok su nas lokalna djeca i žene iz "publike" promatrali, sladili smo se rižom s kapljicama slatkog soka, a nazdravljanje alkoholnim pićem koje podsjeća na rakiju zaokružilo je naš posjet. Najmanje što sam mogla napraviti jest ostaviti im tragove civilizacije koji im se ipak jako sviđaju - sjajilo za usne, napojnicu i bombone za one najmlađe i najslađe koji su nas počastili i posebnim nastupom.

Putopis: Avantura zvana Madagaskar (фото 7)

Putopis: Avantura zvana Madagaskar (фото 8)

Poseban je bio i posjet hotelu u kojem se mladi Malagasy uče poslu u turizmu, pod palicom volontera iz Pariza koji su okrenuli život naopačke da učine nešto za sveopće dobro. Volonterka nam otkriva kako joj je najteže bilo naučiti Malagasyje korištenju perilice za rublje.

Fatalan susret s kradljivim lemurima i baobabima, i za kraj - ocean. Posjet privatnom nacionalnom parku doveo nas je i do novog prijatelja - vlasnikovog sina koji nas je zabavljao pričama o lokalnim dogodovštinama, ali i o svom posjetu Europi. Na prvi, drugi i treći pogled čini vam se - ti lemuri zaista znaju uživati, i to u zasigurno u jednom od najljepših dijelova svijeta. Priča o lemurima nastavlja se u nacionalnom parku gdje se transformiraju u najsimpatičnije kradljivce na svijetu pokušavajući vam ukrasti hranu.

Putopis: Avantura zvana Madagaskar (фото 9)

Prije kraja ture, koja nas je dovela do turističke zone Toliara, vidjela sam i toliko očekivani baobab. Velik je, fascinantan i savršeno se uklapa u okruženje. Upravo zbog veličine bilo ga je pomalo teško fotografirati pa su moje fotografske akrobacije nasmijale lokalnu djecu.
Pješčane plaže s kokosovim palmama, skoro tisuću kilometara udaljene od glavnog grada, pomažu mi da do kraja posložim slagalicu ovog zaista unikatnog putovanja. 

Putopis: Avantura zvana Madagaskar (фото 10)

Related articles

Buro 24/7 Selection

više