Search

Što je neokolonijalni turizam i kako izbjeći njegove zamke?

Što je neokolonijalni turizam i kako izbjeći njegove zamke?

Tekst: BURO.


Image: BURO.

Postoji razlika između "putnika" i "turista" i to znaju svi oni koji putuju. Istina je da ne možemo svi putovati putnički, što zbog nedostatka nepredvidljivosti i avanturizma u genima, što viška naklonjenosti udobnosti ili nam jednostavno manjka dana godišnjeg odmora koji se manje-više svodi na dužinu turističkih aranžmana, ali postoje neke stvari u kontekstu putovanja i njihove etike o kojima možemo razmišljati. Na prvom mjestu tu je svakako smanjenje emisije ugljičnog dioksida,  ali za to trenutačno nema nekih relevantnijih rješenja osim ako se nismo spremni, kao Greta Thunberg, vratiti stoljeće unatrag i obavljati prekooceanska putovanja brodom u trajanju od mjesec dana.

Na drugom, treba razmišljati o putovanjima u kontekstu svijeta u kojem živimo. Gdje odlazimo, po što i od koga. Svijet u kojem živimo je, uz sve ono što je, i post-kolonijalni svijet, u kojem treba razumjeti da kolonijalizam u svom osnovnom obliku, kakvog ga poznajemo iz knjiga povijesti, možda i je nestao površinski, ali je dubinski ostao prisutan i primjetan na svakom koraku. I da, čak i u predivnim iskustvima kao što su putovanja. U njima možda i ponajviše.

Što je neokolonijalni turizam i kako izbjeći njegove zamke? (фото 1)

SVIJET U KOJEM ŽIVIMO JE, UZ SVE ONO ŠTO JE, I POST-KOLONIJALNI SVIJET, U KOJEM KOLONIJALIZAM U SVOM OSNOVNOM OBLIKU, KAKVOG GA POZNAJEMO IZ KNJIGA POVIJESTI, MOŽDA I JE NESTAO POVRŠINSKI, ALI JE DUBINSKI OSTAO PRISUTAN I PRIMJETAN NA SVAKOM KORAKU.

U post-kolonijalnom svijetu, utjecaj Zapada i njegova perspektiva su još uvijek itekako prisutni, a tragovi nekadašnjeg sistema duboko su ukorijenjeni u strukturama mnogih gradova. Zato se pitanje ponude i potražnje na neki način još uvijek zasniva na perspektivi Zapada, to jest, onog što Zapad želi vidjeti i iskusiti te ostatka svijeta koji mu to isporučuje. Marakeš je jedan od vodećih primjera raznovrsne i, nažalost, teže inozemne gentrifikacije (koja se, kao i globalizacija, odvija putevima kolonijalizma i njegov je suvremeni oblik). Posebno je pojačana na ovakvim lokacijama koje su već duže popularna turistička destinacija na kojoj Europljani provode čak i kratke odmore, a Marakeš je već posljednjih pedeset godina jedna od mondenih destinacija, što ga čini prilično lakom metom inozemne gentrifikacije.

Predstava o Jugu i Istoku iz perspektive bjelačke, zapadnjačke kulture je stoljećima unatrag dovodila do toga da se na ovakve lokacije odlazi u potrazi za egzotikom, odnosno onim što Zapad smatra da je egzotično. S druge strane, države s manjim stopama zarade spremne su da i biti i ostati ono što Zapad od njih želi, svjesno ili ne, autokolonizirajući same sebe jer to donosi profit. Nije svaki tanjur na tržnici u Marakešu napravljen kako bi trebalo biti, niti je svaki istanbulski fenjer s Velikog bazara ručno rađeni unikat. Oni su tu zato što postoji potreba za njima, zato što donose profit i zato što je cjelokupna perspektiva isprana bjelačkim pogledom na situaciju i zna se točno koja mjesta u gradu najviše vrve od turista jer se za turiste sve i radi. Oni novcem i potražnjom uspostavljaju ritam, a okruženje na to odgovara.

TRAGOVI NEKADAŠNJEG SISTEMA DUBOKO SU UKORIJENJENI U STRUKTURAMA MNOGIH GRADOVA, DA SE PITANJE PONUDE I POTRAŽNJE U POPRILIČNOJ MJERI ZASNIVA NA PERSPEKTIVI ZAPADA, TO JEST, ONOG ŠTO ZAPAD ŽELI VIDJETI I ISKUSITI I OSTALOG DIJELA SVIJETA KOJI MU TO ISPORUČUJE.

Što je neokolonijalni turizam i kako izbjeći njegove zamke? (фото 2)

Uz to, sve češći oblici travel neokolonijalizma se ogledaju i u nelokalnom vlasništvu biznisa i nekretnina. Tako je, recimo, prosječna plaća na Kubi 400 kubanskih pesosa (približno 300 i nešto eura), što je iznos koji oni koji su došli na mojito, seriju fotografija šarenih zgrada i tirkizno plavetnilo Varadera za Instagram, potroše za dva dana. Ali to nije glavni problem koliko činjenica da mali broj Kubanaca ima zaista koristi od toga jer mnogi koji zarađuju na iznajmljivanju nekretnina i vođenju barova zapravo i nisu odatle. U Maroku iznenađujuće ili ne, mnogo najluksuznijih rijada i apartmana pripadaju francuskim državljanima. Najluksuznije restorane na koje će vas uputiti svako tko misli da ste u potrazi za nečim "europskijim" drže Belgijanci, i tako redom te se čini da mnoga "moderna" mjesta koja donose najveći prihod i koja Europljani vole posjećivati zapravo i drži Europa. Ovakav establishment djeluje kao jeka kolonijalne ere i sa svojim uplitanjima u dekolonizirane lokacije, Francuzi i ostali bivši kolonizatori mogu birati od kojeg dijela kulture žele najviše profitirati. Košare od rafije, tepisi, Airbnb smještaj - u što uložiti novac koji imaju da bi od njega još više zaradili.

POMAKNUTI SE OD TRIPADVISOR OSE I HASHTAGOVA NA INSTRAGRAMU I UPUSTITI U SLOBODNO LUTANJE. IZGUBITI SE, PA SJESTI U NAJZABIJENIJU LOKALNU KAVANU. TU SE OBIČNO KRIJU I NAJBOLJA PIĆA I NAJBOLJE PRIČE.

Što je neokolonijalni turizam i kako izbjeći njegove zamke? (фото 3)

I zato, iako možda zvuči čudno, ova velika, neprirodna i neugodna pauza u putovanjima dala nam je priliku da o mnogim od ovih uzoraka razmislimo. Čini se da je pravi trenutak da razmislimo o sistemima putovanja i zapitamo se ponavljamo li možda i kreiramo neokolonijalno ponašanje kroz svoja putovanja i interakcije? Da razmislimo kako možemo posjetiti mjesta bez da ohrabrujemo ovakve sisteme? Kao netko tko ne dolazi iz zemalja prvog svijeta, a ne dolazimo što god mislili o sebi i svom standardu ovdje, među prvima možemo uočiti kako ovakve stvari funkcioniraju i izbjeći ih.


Na prvom mjestu, trebali bismo trošiti novac podržavajući mjesta koja drže članovi lokalne zajednice, kojima je to mjesto dom, a ne ulagati u zapadnjačku elitu koja samo povećava svoj kapital. Zatim je jedan od načina da se izbjegne neokolonijalno putovanje, posjet manjim ili barem manje poznatim gradovima, u suprotnosti s velikim centrima kojima svi gravitiraju. U manjim gradovima lakše je osjetiti atmosferu i karakter mjesta te stupiti u kontakt s lokalcima i nabaviti neke zaista autentične komade i što je još važnije, autentična iskustva. Još jedan način je više istraživanja. Lakše je pratiti već dodijeljene zvjezdice, ali treba uložiti malo više vremena u istraživanje mjesta koja posjećujemo i njegovih tajnih lokacija. Pomaknuti se od TripAdvisor ose i hashtgova na Instagramu, svih turističkih zona "koje morate posjetiti" i upustiti se u slobodno lutanje. Izgubiti se pa sjesti u najzabijeniju lokalnu kavanu. Tu se obično kriju i najbolja pića i najbolje priče. Čini se da je vrijeme da preispitamo od koga dobivamo preporuke za smještaj, mjesta za obići, za obavezno večerati... Da pretresemo jezik društvenih mreža i popularnost pa da se zapitamo zašto je neko mjesto uopće toliko popularno i koja se struktura nalazi iza njega? Je li nešto stvarno genijalno, autentično i posebno ili samo adaptirano da ugodi "zapadnjačkom" ukusu?

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više