Traži

Svjedočili smo jednom od sedam prirodnih svjetskih čuda - Aurori Borealis!

Svjedočili smo jednom od sedam prirodnih svjetskih čuda - Aurori Borealis!

Globtroterica Lucia Marinov opisuje svoje iskustvo za BURO.

Urednik: D.D.


Fotografija: Lucia Marinov,
Unsplash (Anton Nikolov,
Vincent Guth)

Oduvijek ste sanjali o zimovanju na bajkovitom bijelom snijegu gdje saonice vuku haskiji i nebom se proteže magična polarna svjetlost? Na dalekom sjeveru, sve je moguće!

Polarna svjetlost je prirodna pojava koja nastaje kada se sunčeve čestice, koje su ujedno privučene Zemljinom magnetskom silom, susreću s plinovima poput kisika, hidrogena i dušika pri čemu se zatim stvara obojena svjetlost vidljiva na polarnim krajevima Zemlje. Vjerovali ili ne, Aurora Borealis je fenomen koji se pojavljuje gotovo svake noći. No, najbolje je vidljiv tijekom zimskog perioda (od studenog do ožujka) kada su noći dovoljno tamne da bismo mogli svjedočiti ovom nebeskom čudu našim golim očima. Postoji nekolicina popularnih mjesta koje možete posjetiti u potjeri za polarnom svjetlošću od Aljaske, Kanade, Rusije do Skandinavije. Mi smo odlučili testirati jednu od najbajkovitijih zimskih destinacija u Europi – Finsku.

Rano ujutro stigli smo u predivni ribarski grad na samom sjeveru Norveške – Tromso, gdje smo uživali u lokalnim ribljim specijalitetima i upoznavanju sa sjevernjačkom kulturom. Bilo je iznimno hladno, ali znala sam da se nakon našeg kratkog izleta vraćamo na zasluženi spavanac u toploj kolibi uz more. No, po samom sastanku s našom voditeljicom puta, dobili smo "šamar realnosti". Loviti polarnu svjetlost je avanturistička aktivnost za koju morate biti i psihički i fizički spremni, te znati da apsolutno ništa nije garantirano. Ova pojava ovisi o mnogočemu, a jedna od najvažnijih predispozicija za lijepi prizor je - lijepo vrijeme. Polarna svjetlost najljepše je vidljiva na vedrom nebu, u potpunoj osami i mraku kroz određene dijelove noći. Bez obzira na sve, bili smo spremni – strpljivi i nikako preambiciozni.

Svjedočili smo jednom od sedam prirodnih svjetskih čuda - Aurori Borealis! (фото 1)

Priprema opreme i dodatnih materijala krenula je već oko 16 sati – imali smo kombi pun krzna, zimskih jakni, vodonepropusnih dodatnih slojeva, krznenih pancerica, krznenih prekrivača, kapa, rukavica, grijača, ledo-razbijača, dalekozora, foto i video opreme, stativa, termometra, termosica s vrućim čajem i specijalnim norveškim gulašom. Iako je vani mrak već bio od 14 sati, otkucalo je 18 sati i napokon smo krenuli.

Prvi testni i neuspjeli pokušaj je bio brdašce iznad Tromsa, gdje je bilo kišovito i oblačno – odlični uvjeti za potpuni promašaj. Drugi testni pokušaj je bio na granici s Finskom, gdje jednostavno nismo mogli naći dovoljno visoko brdašce ni dovoljno nisku udolinu za promatranje pa se potjera nastavila prema našoj posljednoj destinaciji – jezeru Inari na samom sjeveru Finske.

Svjedočili smo jednom od sedam prirodnih svjetskih čuda - Aurori Borealis! (фото 2)

Kada smo stigli na jezero kazaljke na satu pokazivale su brojku 22 – oko nas je bio muk, temperatura je bila -21 stupanj Celzijev, a snijega je bilo do iznad koljena. Naša voditeljica puta je bila vrhunska sveznalica iz Kanade koja je odlučila ostaviti svoj uredski "od 9 do 5" posao i posvetiti se nečemu u čemu stvarno uživa, prirodi i fotografiji. Ona je vidjela polarnu svjetlost gotovo svake godine i imala je tu čast da ju vidi s različitih dijelova svijeta – boje o kojima nam je pričala bile su nerealne!

Svjedočili smo jednom od sedam prirodnih svjetskih čuda - Aurori Borealis! (фото 3)

Vrijeme je tako brzo proletjelo i već smo ćaskali preko sat vremena, no Aurori Borealis nije bilo ni traga. Prošlo je još 45 minuta i prvi znaci svjetlosti počeli su se nazirati na desnom kraju neba. Iako je čudesno vidjeti i samo blijede siluete, dalje od toga se, nažalost, nismo pomakli idućih 60 minuta. U tom razdoblju posegli smo za hranom i pićem kako bi se ugrijali prije odlaska.

U trenutku kada sam potegla gutljaj čaja od crnog ribila, čula sam ushićeni uzvik "Evo ga, počinje, počinje!" s druge strane jezera. Bilo je neminovno da ću u tom trenutku potpuno spržiti i nepce i grlo, ali kada sam okrenula oči prema nebu bol kao da je isparila. Sjeli smo na krzneni tepih i promatrali ples na nebu – Aurora je došla u žarko zelenoj haljini i s vremena na vrijeme presvlačila se u ljubičastu. Kretala se tako graciozno na nebu, nekada jako brzo, a nekada umiljato sporo, predstava je trajala nešto duže od sat vremena.

Čula sam mnogo iskustava da polarna svjetlost golim okom nije mogla doličiti onoj na kameri, i za to postoji opravdani razlog – leće. No, bilo da su nam te noći zvijezde bile u potpunosti naklonjene ili ne, ono što smo mi uhvatili na fotografijama i videu, ne može ni približno dočarati ljepotu kojoj smo svjedočili golim okom. Ubrzo je došlo jutro i vratili smo se u našu kolibu, no nakon ovakve noći sve ostalo više nije bilo ni važno.

Ako ste jedni od onih koji žele putovati, istraživati i zaista otkrivati svijet, neka vam Aurora Borealis bude novogodišnja odluka! Želim vam toliko sreće da vas prati i na povratnom letu do doma, da ju vidite kroz prozor zrakoplova, baš kao što se nama dogodilo – zaista kraljevski ispraćaj!

Tekst: Lucia Marinov

Napišite komentar