Traži

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike

Putopis donosi Aleksandar Luci Stojanović


Fotografija: Wikpedia / Privatni album / Alina Sofia

Odlazak u Maroko bio je godinama na mojoj "to do" listi, a došao je na njezin vrh poslije fenomenalnog provoda u Istanbulu

Misleći da je Maroko next level orijentalizma počeo sam graditi očekivanja od budućeg putovanja, a nisam bio jedini. Šestero mojih prijatelja se priključilo i tijekom kolovoza Maroko se i dogodio: šest gradova za dvadeset dana, pustinja, izolirani vodopadi... sve je to bilo u planu.

Jedan disclaimer je neophodan prije nego počnem: I am not your average tourist/traveler, I am a very complicated person! To ograđivanje mi je potrebno jer na internetu vjerojatno možete naći bezbroj hvalospjeva o Maroku. Kada si expensive taste osoba, a funkcioniraš na ograničenom budžetu sve postaje komplicirano. Komplicirani ljudi sebi obično to nisu, tako da je meni samo pakiranje trajalo mjesecima unazad uz veliko uživanje. Nisam čitao Trip Advisor ili neku drugu turističku web stranicu/aplikaciju, ja sam uglavnom razmišljao o Maroko style moodu. Naime, style mood mi je obično generalna outfit tema na putovanju, prema kojoj pakiram odjeću, a s obzirom na to da je ovo bilo moje prvo putovanje od gotovo mjesec dana, bilo je teško upakirati style mood u 20 kg dozvoljene prtljage. Zbog toga mrzim niskobudžetne kompanije, a naročito Ryanair gdje je prtljaga obično najskuplja. Ona je osnovno ljudsko pravo, i ne treba se naplaćivati dodatno

Style mood je bio orijentalan sa safari elementima, shvaćen doslovce, kao zapadnjačka struktura o neeuropskim teritorijima i kulturama. Dok turisti gledaju koje će atrakcije posjetiti ja odmah uključujem odjeću u sve te posjete, pa sam tako prvobitno planirao u pustinji nositi odijelo boje mente jer se pastelna boje odlično slaže s bojom pijeska. Odijelo i nekoliko kaftana izbačeno je tijekom smanjivanja težine prtljage i uklapanja s prvobitnih 28 u 20 kg. Moji prijatelji definiraju to kao luci problems, probleme svojstvene samo meni. Luci problem na putovanjima je uglavnom nepoznavanje lokalaca, koji bi omogućili da se provedemo i obiđemo sva underground mjesta, ali luci problem je i kada ne uspijem složiti pristojan outfit pa mi je cijeli dan bezveze. Baš zato što se odijevam da zabavim i zadovoljim sebe, a ne druge ljude. Uvijek sam mrzio onu racionalizaciju ljudi: "Za koga se spremaš, tko ćete vidjeti." Za sebe! Koliko god tim individuama odgovor bio bizaran...

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike (фото 1)

Druge pripreme uključile su prelistavanje lokacija na Instagramu i prelistavanje Airbnb ponude, kao i obnavljanje gradiva: moja vizija o Maroku bila je maglovita, orijentalistička kao i style mood, serijom Absolutely Fabulous, odnosno epizodom Morocco iz prve sezone (pogledati odmah ukoliko ne znate o čemu se radi). Maestralna Jennifer Saunders, iako uvijek ironizira sve kroz svoje narcisoidne heroine Edinu i Patsy, zapravo uvijek provlači realno stanje stvari, s ili bez preuveličavanja, u slučaju Maroka, preuveličavanje je minimalno.

Rano ujutro slijećemo na Marakeški aerodrom (pre)prljavim Ryanairovim letećim autobusom, silazimo direktno na pistu na 46 stupnjeva i u režiju kreće naša vlastita Ab Fab epizoda. Dvoje prijatelja ostaju bez dijela prtljage baš kao u gore navedenoj epizodi, a to saznajemo tek poslije kontrole putovnica za koju totalno nismo bili pripremljeni. Brace yourself! Kontrola traje dva sata, dva sata pakla, testiranja strpljenja i živaca. Dakle pakao ne stvara visoka temperatura, već komplicirana administracija (poznato?)Kada sam konačno stigao do policajca i predao putovnicu i nekakav papirić gdje se prepisuju podaci iz putovnice, on je sasvim opušteno i polako, kao da iza mene nema još dvjesto ljudi razgledao putovnicu, razgledao papirić i počeo nešto upisivati, zatim je otvorio nekakvu administrativnu knjižurinu te piskarao desetak minuta i konačno udario pečat. Kompjuter je tu pored njega, vjerojatno neki Commodore, na kojem igraju karte ako tu igru podržava grafička kartica. Sve u svemu dva sata administrativnog programa koji kao da je slagao Kafka. 

Bijesni i iznervirani vrlo lako smo se raspravili s taksistima oko cijene vožnje razdrndanim kolima u kojem je kroz otvorene prozore šibao vrući vjetar i podgrijavao nas za ludi provod koji nas tek očekuje. Vožnja uz zidine medine (stari grad) prilično relaksira, dok muzika u taksiju ubija u pojam.

Gradovi: Marakeš, Casablanca, Rabat, Fes, Chefchaouen i Tanger

Marakeš mi je sinonim za hardcore. Najtradicionalniji, istovremeno i najviše turistički, u kolovozu zapravo i nema mnogo turista, iako su mi u nekim trenucima nedostajali. Ondje je sve potencirano: i stanovništvo koje te hvata na ulici i količina robe na ulicama i razlike u cijenama te količina stoke koja šeće okolo. O prometu i vrućinama nema priče. Užareno grotlo Marakeša je Trg Jemaa el Fna, granica do koje možete doći taksijem, dok je unutar zidina medine dozvoljeno voziti motore, jahati magarce i to kroz preuske ulice krcate ljudima, robom i štandovima. Marakeš je kao tržnica bez kraja, a cijene su relativna kategorija. Ipak, globalizacija stiže i u Afriku, tako da je ponuda autentičnih proizvoda svedena na minimum, nešto kao na istanbulskom Grand Bazaru. Moja suputnica je sva sretna kupila dvije kapice s vezom, da bismo onda na etiketi pročitali made in China.

Tijekom noći grotlo se usijava do maksimuma. Imao sam osjećaj postapokalipse pomiješane sa sajmom. Sve se dimi, ljudi urlaju, jedu, plešu, roba se i dalje prodaje, dovikuju vam sa štandova i nude vam da pijete cijeđeno voće za 40 dinara. Žene pod burkama i s rukavicama nude vam oslikavanje ruku, tzv. argan for you! Ukoliko ne pazite gdje idete uvalit će vam majmuna u nogometnom dresu s pelenom za fotografiranje, a možete naletjeti i na kobre koje potpuno opušteno gmižu po ćilimima dok im svira frula. Jedna ulica smrdi kao štala jer je prepuna kočija s konjskom zapregom za romantike. Šok traje dva dana, trećeg dana sam već profesionalno odbijao sve bizarne ponude. Lako je, samo govorite La, la, la, s mekim a, što je na arapskom - ne. To je u biti ključna riječ koju trebate izgovarati na ulicama.  

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike (фото 2)

Šetanje po medini su vam kao ruski rulet, možete naići na zanimljiv restoran sakriven u nekom uskom prolazu, a možete si vrlo lako natovariti na vrat dosadnog lokalca koji vam želi uzeti novac. Kada šetate medinom od glave do pete u bijelom još je veći rizik, jer sjajite na suncu, ali upravo je bijeli outfit od glave do pete bio moj odabir za Saint Laurentov vrt Jardin Majorelle. A i bijeli outfit je preživio, čak i cipele od brušene kože. Za ovu oazu pripremite si 10 eura za ulaz, što je u odnosu na sve drugo što možete posjetiti pet puta skuplje, ali vrijedi. I uredite se, pa ipak idete kod Saint Laurenta (smijeh).

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike (фото 3)

Grad Fes je za mene rafinirana verzija Marakeša, medina je manje apokaliptična jer nema motora i nema marakeškog kaosa, iako je i Fes milijunski grad. Tražio sam nešto što se uklapa u orijentalni style mood i naišao na izvezene svilene kaftane sa zlatnim detaljima, što je totalni pogodak u moru kineske robe. Impresivne zidine grada su dobra kulisa za fotografiranje ili samo nešto lijepo za gledanje, kako kome. Groblje u Fesu je na stijeni iznad željezničke stanice, tako da dok čekaš autobus koji kasni satima, vrlo lako zaključuješ da su mrtvi u boljem (i na višem) položaju od tebe.

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike (фото 4)

Šefšauen je malo mirno selo (u odnosu na ostale kaotične gradove) u sklopu planinskog masiva Atlas do kojeg se stiže autobusima, što je dovoljan razlog da se ne ide. Kada napokon stignete imate osjećaj da ste u nekom filmskom gradu koji je netko odlučio obojiti u pastelno plave nijanse, jer navodno to odbija komarce, kojih nije bilo ni u jednom gradu. Smještaj smo teže našli, jer je u pitanju selo.

Ovdje se koncentrirajte na šetnju sukovima (arapskim tržnicama) i na fotografiranje naravno. Najbolje je nositi bijelu odjeću jačih volumena koje obično fotkanje po ulici pretvara u editorijale, tako da je bilo teško stati s fotografiranjem. A onda su i lokalci tražili da se fotografiraju sa mnom i zabavi nikad kraja. Za 100 dinara možete se fotografirati s papagajima, a ja sam imao bitch stole my look situaciju. 

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike (фото 5)

Rabat je ulickana prijestolnica s fenomenalnom tvrđavom koja se nalazi između rijeke i Atlantika. Rijeka kojoj sam zaboravio ime ulijeva se u Atlantik i ušće je prilično pitoreskno, ako se izuzme mravinjak od ljudi koje smo gledali s panoramske terase tvrđave. Rabat ima nepregledno groblje i to odmah iznad plaže, s krajnje zanimljivom ponudom spomenika: od starih grobova s mozaik pločicama do onih koji više izgledaju kao plesni podij ili neka provincijska kupaonica s pastelnom ružičastim i plavim pločicama iz sedamdesetih godina. Ipak, groblja su me uvijek smirivala tako da je šetnja ovdje bila obavezna.

Druga stvar u Rabatu je Muzej moderne i suvremene umjetnosti Muhamed VI osnovan (tek!) 2014. godine, koji kroz problematično kustoski i muzeološki riješenu postavku nudi pregled razvoja marokanske umjetnosti XX. stoljeća u vrlo ispeglanom interijeru. Ispeglanom i cenzuriranom: dvije fotografije, ne tako eksplicitne, bile su pokrivene šarenim maramama, što može biti super ironični izložbeni koncept, samo što on to nije. Pokrivene su kako se publika ne bi zgražavala, nešto slično kako se pokrivaju skulpture u Italiji prilikom posjete iranskog predsjednika: bizarno i nepotrebno. Uhvatili smo i gostovanje Giacometti retrospektive prilično lijepo riješene. Karte su smiješno jeftine kada ih usporedite s europskim cijenama, a muzej razgledate u miru i tišini jer je gotovo prazan. 

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike (фото 6)

Tanger je samo milijunski grad s neboderima koji se grade i grade, dok sadržaj izostaje. Tragikomični trenutak je gostovanje Yasmine Hamdan na Dokufestu u Prizrenu, koja u Jarmuschovom filmu "Samo ljubavnici preživljavaju" nastupa u lokalnom baru, baš u trenu kada se pitam što ja radim u ovom dosadnom gradu. To prikazuje odnos poznat kao očekivanja vs. realnost. Zaobiđite razvikani restoran Hafa, koji postoji od 1923. godine, ali je modernizirao menu na pizzu, tjesteninu i sendvič. Pogled na ocean je divan i vidi se obala Španjolske, vidi se Europa i dođe ti da pustiš suzu što nisi preko puta, barem u nekom selu gdje možeš popiti čašu vina bez problema.

Vinom vodeći se, došli smo do pristojnog i ne tako skupog restorana Anna e Paolo, gdje možete popiti bocu za 15 eura i jesti dobru talijansku hranu, što je prava rijetkost u cijeloj zemlji. Od ostalih must see mjesta izdvajam hotel Hilton u izgradnji, odnosno jezero koje sam nazvao Paris Hilton, koje je pastelno ružičaste boje i izgleda kao razliveni puding, okružen deponijom i mislim da miriše na benzen te slična aromatične organske spojeve. Grad je toliko nezanimljiv da se netko sjetio da uveze lišće na drvoredu palmi u ulici koje ide uz ocean, tako da palme umjesto da daju šarm izgledaju kao nekakvi balvani. No, to nije sve, pri kraju ulice imate divnu umjetnu palmu od betona koja je zapravo prijenosnik mobilne telefonije. Znači Tanger posjetite samo ako bukirate povratni let od tamo!

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike (фото 7)

Casablanca je vrlo slična Tangeru po sadržaju, a Rabatu po krcatim plažama, ali je grad dvostruko veći od ta dva zajedno i treba vam sat vremena da stignete do plaže iz centra grada koji se ističe jedino po zgradi Hayat hotela. Iza nje se pak nalazi najprljavija medina koju smo imali prilike vidjeti. U Casablanci se vozite taksijem, a početna cijena je 20 dinara. Grad plastičnih operacija prilagođavanja spolova sada izgleda kao postapokaliptični Miami i to je problem sa svim milijunskim gradovima: oni su bili internacionalni, kozmopolitski gradovi, ali se fokus nekako pomaknuo s Maroka, ja ne znam točno kada, ali po barovima i restoranima, mogao bih reći negdje tamo osamdesetih godina. Atlantik u Casablanci je magičan, ako možete koncentrirajte se na ocean od tržnica na plaži te preklapanje glazbe i horde ljudi.

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike (фото 8)

Kad sve to isključite iz vidokruga ostaje ocean koji stvara fenomenalnu izmaglicu. Izmaglica postaje naročito zanimljiva tijekom noći, posebno ako ste u klubu čija je terasa na stijeni koju ocean zapljuskuje. Katedrala u centru grada se ne koristi u prvobitne svrhe, već sam na Instagramu vidio odličan nastup Acid Araba. No, mi nismo imali tu sreću s obzirom na to da se takve zabave događaju jednom godišnje. Casablanca ima veliki plus jer smo konačno poslije dva dana online kopanja po eventima našli klabing po europskim standardima, after po beogradskim standardima i kul lokalce s kojima smo imali mnogo toga zajedničkog, koliko god to bizarno zvučalo. Casablanca u slengu postaje Casanegra tijekom noći i može biti vrlo zanimljiva ako imate sreće.

Smještaj, prijevoz, hrana, lokalno stanovništvo i najveće propasti

Moram odmah priznati da je smještaj meni bio najbolji trenutak cijelog putovanja! Ali, ne i svuda! Pazite kada rezervirate online, da ne biste završili u super stanu bez čistih ručnika. Marakeška medina jedna je od najpopularnijih i najprostranijih. Smještaj u medini je najbolja opcija, naročito ako je više ljudi koji mogu iznajmiti Riad - old school marokansku vilu, samo za sebe, što smo napravili i mi, ali, stići do smještaja s Jemaa el Fna glavnog trga je druga priča, naročito s koferčinom od 20 kg.

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike (фото 9)

Neugledne ulice, fasade bez prozora, sve do jedne u nijansi između terakote i marelice, nekoj nijansi solarijski sprženog tena, vode u luksuzne, a pristupačne riade. Naš je bio prava mala oaza, s pet soba orijentiranih k unutrašnjem dvorištu s fontanicom i vrtom u njenom središtu. Mozaik pločice se savršeno uklapaju uz tirkiznu boju stolarije, detalji su fantastični, sobe s baldahinima nad krevetom i kupaonice s brončanim umivaonicima, škrinje s ukrasnom tehnikom od poludragog kamenja. Sjedimo i pijemo čaj od mente uz dimljene bademe i kikiriki. Temperatura u rijadu je 10 stupnjeva niža od one na ulici. Riad is the way to go! U Fesu smo ponovili riad, s tim što nismo bili sami, ali bilo je jednako ugodno, uz stropove od nevjerojatnih 6 metara i masivnih lustera u obojenom staklu, saracenskim lukovima na sve strane i nevjerojatnim uklapanjem boja. U takvom interijeru jarko crveni kimono od svile s vezenim motivima japanskog vrta izgleda mnogo bolje, kao orijentalna kompozicija, a turban i bijeli kaftan mogu dobro poslužiti (smijeh). 

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike (фото 10)

U Fesu morate nositi (ili kupiti ako nemate) fes jer Wearing fes in Fes: GROUNDBREAKING!

Lokalno stanovništvo vas istovremeno fascinira i zgražava, nudeći vam SVE na jedan krajnje ugodan način, ali istovremeno dajući vam komplimente, čak i kada nisu prodavači i koji vam žele izvući novac. Prijateljica je toliko bila šokirana da prva dva dana nije napuštala riad u strahu od napada panike. Fascinira činjenica da je lokalno stanovništvo tolerantno, a iz aviona se vidi tko je lokalac, a tko nije: najveći tradicionalisti ispred džamije su me čak i pozdravljali dok sam bio u outfitima koji su za Beograd vrlo rizični i uključuju printeve živih boja, outfite kompletno sastavljene od svilene odjeće uz marame i plašteve. Takvi outfiti se i fantastično uklapaju u okruženje, a cijela ta situacija na mene je djelovala smirujuće jer je totalno različita od pravila u Beogradu. Muškarci tamo imaju opciju nositi sve: i haljinu i odijelo i najljepše modne dodatke u vidu kapica koje nisu samo fesDok su žene uglavnom pokrivene, veliki postotak nosi burku, ali smo saznali da položaj žena nije tako loš posljednjih godina i da vlada ima ministrice, te da internacionalne kompanije imaju direktorice. Čak i kad se savlada lekcija odbijanja pomoći u snalaženju postoji rizik da vas neko odvede na "festival kože". Nama se to dogodilo u Marakešu. Koža je najzastupljenija roba na štandovima, povoljna je, ali ako tražite rafinirane precizno izrađene torbe i ruksake, ponuda vas neće oduševiti. Uglavnom su to veoma zastarjeli modeli, osvježeni jedino ubacivanjem detalja od tepiha i ćilima. Meni je koža u Maroku asocijacija na najveći horor koji smo tamo doživjeli. Obilazeći štandove, trgove i restorane naišli smo na nekog navodno profesionalnog turističkog vodiča koji nas je naložio festivalom kože. Prateći ga slijepo kao ovce, ušli smo u neki navijački kraj s grafitima od ULTRABOYS MARRAKESH do anti NATO propagande, čisto da osjetimo srpski duh na drugom jeziku i kontinentu.

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike (фото 11)

U jednom trenutku širio se nesnosan smrad koji se može opisati kao mješavina mrtvačnice, kanalizacije i štale, maksimalno podgrijan na vrućini. Kada smo poslije pola sata pješačenja i gušenja stigli na "festival" šokirali smo se jer se smrad intenzivirao kako smo ušli, ne na festival već u kožarnicu. Na ulazu smo dobili mentu i rečeno nam je da držimo mentu na nosu kako se ne bismo onesvijestili. I preko mente smrad se osjećao snažno, a onda je vodič krenuo opisivati proces pripreme kože koja se prvo potapa u golubinji izmet za elastičnost i onda se....

Tu sam se ja isključio, odmah poslije izmeta i buljio u kade s raznim tekućinama osjećajući da sam ovako neki prizor nekada sanjao i budio se vrišteći. Smrad doduše nisam mogao sanjati, jer do tada nisam zaista znao da nešto ovoliko može smrdjeti, a bio sam u raznim rupama. Poslije ove edukativno-aromatične posjete nije bilo šanse da kupim predmet od prirodno štavljene kože pa čak i da mi ju nude besplatno. Bring on the chemicals please!

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike (фото 12)

Opaljeni suncem u vukojebini medine jedva smo pobjegli iz kožarnice, jedva našli taksi i vratili se u nekakvu psihičku ravnotežu na ručku. Nalaženje restorana je poseban pothvat u Marakešu, ali i cijeloj zemlji. Prosječni bar i restoran izgleda kao buffet na željezničkoj stanici u Maloj Krsni ili nekoj sličnoj zabiti. Moja očekivanja išla su u pravcu fuzije francuske i arapske kuhinje, a realnost je jelovnik koji se u 90% restorana svodi na talijansku fast food kuhinju: pizza, tjestenina, sendvič. Tražite restoran koji služi tajin, hariru i pastille, osim ako ste navučeni na junk food. Uspijevali smo pronaći i pristojne restorane (ne očekujte previše od interijera ni u pristojnim, naročito ako ste navikli na rafinirane dizajnirane europske restorane), a najugodnije iznenađenje svakako je pastille, kolač od piletine i karameliziranih badema s cimetom. Kad smo kod cimeta ne naručujte orange a la cannalle, zvuči super na francuskom, a zapravo je to što kaže: naranča posuta cimetomRiskirate i s voćnom salatom koja se u nekim restoranima svodi na tanjur voća i nož - pa ti guli sam! Usluga je na nivou crnogorske, ne baš svuda, ali govorim o prosjeku. Ali, u većini restorana cijene su vrlo pristupačne, što uz smiješno jeftin taksi daje veliki plus, pa možete i riskirati. Ako se zateknete u Šefšauenu, plavom selu, obavezno idite na souffle u pizzeriju Mandalu čisto da osjetite europski duh, koji je meni bio prijeko potreban! Šavarma na ulici je alternativa domaćim pljeskavicama, a svuda je bila ukusna, jer ju možete kombinirati sa smoothiejem od avokada ili cijeđenom bananom, mangom i narančom u cjenovnom rangu od 40 do 100 dinara.

Birajte vlak, nikako autobus! Autobusi kasne rekordno, a inače su klimatizirani i pristojniji od domaćih, a vlakovi ne da su pristojniji nego su Orient Express u odnosu na naše. Ako želite ići u pustinju treba vam dva dana i šest sati u jednom smjeru jer je pustinja udaljena 600 km od Marakeša, (o čemu ja nisam imao pojma), tako da smo na kraju izvisili za Saharu.

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike (фото 13)

S taksijem morate biti pažljivi, u Marakešu je vožnja na bilo kojoj relaciji oko 200 dinara i to je cijena za turiste, jer taksi je jeftiniji u Casablanci, pa i u Fesu. U Šefšauenu će vas "grand" taxi (gastarbajterska Mercedes limuzina iz osamdesetih) voziti do vodopada Akšour za 250 dinara po osobi, ali pošto ga zovu "grand", trpaju u njega 6 osoba, ne računajući vozača, tako da sam imao priliku voziti se na suvozačevom sjedištu s prijateljicom, dok je taksista šibao kroz crvena svijetla jer je afrički promet generalno agresivan. Vodopadi su mi bili near death experience, a da ih na kraju nismo ni vidjeli, planinareći (u sandalama) do njih pogrešnom stazom po kanjonu koji liči na kanjon, hvatajući se za korijenje i klizeći niz strme stijene kako bismo se sklonili od milijuna ljudi koji u ovom, nacionalnom parku prirode razbacuju plastične flaše po koritu rijeke i pale roštilj na svakom koraku. Bijeli kupaći nije preporučljiv (iako se slaže s bijelim turbanom), jer se lako uprlja kada planinarite bez adekvatne opreme. Ovu opciju definitivno zaobiđite, osim ako niste iskusni planinar, jer možete izgubiti i glavu. Ili u samom kanjonu ili u kombiju koji vas vraća nazad po nedovršenom putu kroz Atlas koji izgleda pitoreskno s poljima pod marihuanom, koja navodno nije legalna.

Alkohol i klabing

Alkohol je slaba točka Maroka, zabranjen je, a vrlo tražen. Odabrani supermarketi imaju alkoholni dio odvojen od marketa, za grešnike jel'? Taj odvojeni dio radi do 20 sati tako da je prohibicija žešća od Đilasove, ali su cijene opet vrlo pristupačne, a izbor lokalnih vina bogat. Pili smo fantastično saharsko vino koje ide u srednji cjenovni rang, ali i jeftinija vina imaju zanimljive arome. Mjesta koja služe alkohol su druga priča, ili su preskupi restorani, a rijetki imaju dozvolu za alkohol, ili crack hole bircuzi gdje sjede sredovječni muškarci i prostitutke, a cijena piva ide i do 10 eura u klubovima Casablance.

Opcija sjedenja u vrtu ne dolazi u obzir jer u vrtu možete piti samo pivo, a ako ga pijete na ulici obavezno ga zamotajte u papir da ne bogohulite. Šalu na stranu, najbolje je piti alkohol u privatnosti svog riada iz kible i uz vlastitu muziku. Alkohola u medinama nema, a toliki je tabu da je meni lokalac s turbanom prišao i nudio nam da mu se pridružimo u riadu i da s njim podijelimo flašu votke, pri tom izgovarajući to veoma značajno kao da ima ne znam, privatni avion kojim će nas prebaciti negdje besplatno. I dalje ne znam je li to bila nepristojna ponuda ili put u otmicu, s obzirom na to da mi je sve djelovalo sumnjivo. Ili se tip samo htio družiti s nekim... uglavnom nekoliko puta sam ga morao odbiti dok ga se nisam riješio. 

Što vidjeti i raditi, a što svakako zaobići ako se usudite otići na sjever Afrike (фото 14)

Kako alkohol ide uz klabing, bilo nam je jasno da ćemo i to teško naći. Uglavnom je turistički fensi turbo folk arabik, a izlaze samo bogati koji naručuju Belvedere votku na boce ili Moet. Marakeš ima klub Teatro, pa smo opet imali podsjetnik na srpski treš. Kokteli od 14 eura prestaju djelovati skupo kada si očajan i želiš ući u klub i provesti se. Arkech je mjesto na kojem smo pili najbolji Long Island ikad, najbolji i zato što je u pitanju količina od pola litre. Pobjeda večeri bio je trenutak kada je konobar saznao da smo iz Srbije i počeo pjevati pjesmu Koka Kola Marlboro Suzuki jer voli Viki. Od turbo folka nismo mogli pobjeći ni u Africi.

U Casablanci smo se satima mučili da online pronađemo neki pristojni klub. Grad od deset milijuna stanovnika, a uspjeli smo naći  jedan prihvatljivi bar i slučajno saznali za klub gdje je glazbu vrtio Behrouz - Le Cabestan, klub koji nećete naći ni na Trip ni na Resident Advisoru i to je bila clubbing prozak raindrop from a thunder cloud of depression, da citiram opet Patsy. Prvo smo sat vremena proveli na gornjem katu kluba s klincem koji je doslovce puštao remikse Beyonce i Rihanne i pomislili da nas je neko izvozao, iako smo vidjeli event na Facebooku. Onda je prijatelj slučajno otišao u toalet i shvatio da je tulum na donjem nivou kluba i ovom prilikom mu se još jednom zahvaljujem jer da nije bilo njega, propustili bismo odličan party. Donji nivo kluba je sasvim pristojan, osim cijena alkohola naravno, pa smo bili trijezni jer bi nas napijanje koštalo na stotine eura, a tako trijezni shvatili smo da se Marokanci izgleda lože na Boiler Room jer je gomila ljudi doslovce gurala dj-a, fotkala se s njim i blejala pored njega, tako da svaka njemu čast kad je u tom kaosu mogao pronaći ijednu ploču.

Prijateljica, ona koja dva dana nije izlazila u Marakešu i ja smo razvili čitavu teoriju o tome kako su ljudi previše neposredni, što je dio kulture i kako ne poštuju privatni prostor na koji smo mi navikli, što u prijevodu znači konstantno guranje i unošenje u lice. Najbolji dio kluba bila je terasa s koje se pruža pogled ni na što, na mrkli mrak odnosno spomenutu izmaglicu koju stvara ocean. Kada sam se dokopao terase to je bio zen moment, slušati techno i gledati u ocean koji šiba u stijenu na kojoj stojiš i dijeli te samo ograda.

Moja uobičajena autističnost u klabingu dostigla je ovdje svoj zen vrhunac! Komunikacija s lokalnim stanovništvom mi nije jača strana, pa su to obavili moji prijatelji, doslovce je svatko od njih upoznao nekog. Pošto smo konačno dobili provod kakav smo željeli, došao je red i na after, prvo u vidu vožnje, a onda i blejanje kod novog prijatelja u stanu s tri dnevne sobe, koje u interijeru variraju od minimalizma do harema. Vožnja kroz Casablancu je bila naročito ugodna, dok slušamo playlistu koja se minimalno razlikuje od one na mom telefonu, shvatiš da nije baš sve nebo i zemlja u odnosu na EuropuLokalci su nam govorili o festivalima, od kojih je najprimamljiviji onaj koji se održava u Sahari tijekom proljeća u maloj oazi s malim hotelom i internacionalnim dj-evima. Mi smo njima uglavnom pričali o provodu u Beogradu, o 20/44, Drugstore-u i KC Gradu i domaćim festivalima, pa ih uskoro i očekujemo u Beogradu.

Dakle Morocco Realness može biti i (S)Mor-occo, ali svakako ima i svoja ugodna iznenađenja. Ipak, ako ste navikli na uglađene europske gradove, a i Beograd je uglađen u odnosu na smeće koje ćete vidjeti po centru nekog grada ili nesretnih kokoški koje kolju pred vama nevinim prolaznicima kroz medinu, možda Maroko nije za vas. Moji prijatelji su se super proveli, ja ne baš, iako su mi svi govorili da po fotografijama koje sam plasirao djeluje kao da uživam. To je najopasnija stvar u vezi s Marokom, cijela zemlja je nevjerojatno fotogenična, pa čak i kožarnica izgleda primamljivo dok je ne pomirišete. Zato se dobro informirajte i ne nasjedajte na scene iz filmova, ali pogledajte Ab Fab epizodu, jer je njen scenarij vrlo moguć.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor