Search

Novi skandal u svijetu sporta: ženska rukometna reprezentacija kažnjena zato što je odbila nositi bikini

Novi skandal u svijetu sporta: ženska rukometna reprezentacija kažnjena zato što je odbila nositi bikini

Tekst: Manda Javorina

Sport me ne zanima, onako kao kategorija. Nemam ništa protiv njega, dok god me nitko ne tjera da ga gledam ili o njemu slušam. Ne, ne zanima me ni tenis, naša nacionalna razbibriga i polje kolektivne (ne)stručnosti od kad je stasao Novak Đoković pa ga kujemo u zvijezde i bacamo u blato kako kome odgovara (pošto svi sve znaju bolje od njega samog, jel' te). Ne znam koliko igrača igra u košarkaškom timu, niti želim zapamtiti - mnogi su me probali naučiti. Volim jahanje, pod uvjetom da sam sama u sedlu. To je to.

Ipak, u posljednje vrijeme čitam o sportašima mnogo više nego što bih voljela. Onako, skoro kao o politici. odjednom mi se čini da ni tu Nemam taj luksuz da ne znam, da me ne zanima.

Da se razumijemo, to što ne osjećam bogznašto prema sportu kao takvom, apsolutno ne znači da ne poštujem sportaše. Naprotiv. Upravo zato sam, možda kasno i to priznajem, osvijestila da je ovo još jedna arena u kojoj se trebamo aktivno boriti za to da nitko nikoga ne maltretira. Kao i uvijek, ne radi se o pitanjima koja se tiču “nekog tamo sporta” nego o pitanjima koja se tiču ljudskosti i ljudskog roda uopće, a povod su kao što to vrlo često biva - žene.

Priča koja se povela oko Naomi Osake i njenog povlačenja s turnira, te svačijeg prava da “ne bude uvijek najjači na svijetu” je prva koja me navela da zastanem i googlam naslove s imenom jedne sportašice. Negdje usput mi se provukla i informacija da je Olimpijski komitet zabranio kape za plivanje napravljene za afro-američku kosu i kosu koja ne može stati pod klasičnu Speedo kapicu od koje i mene samu boli glava, a nisam ni plivačica niti imam afro. Ne znam što bi plivačice koje nisu bjelkinje trebale raditi? Nastaviti plesti kosu dok im ne puknu glave ili se kao logoraši prinudno ošišati na nulu?

Zatim su stigle vijesti da je norveški tim rukometašica na pijesku kažnjen s oko 1.500 eura od strane službene Europske federacije za ovaj sport zato što su se na terenu pojavile - pazite sad ovo - u najužim kratkim rastezljivim šorcevima umjesto u donjim dijelovima bikinija.

Prvi put kad sam na nečijem storyju vidjela ovu vijest, pogledala sam dva puta jer sam mislila da se netko šali ili da sam propustila neki krupniji detalj, Ne. Kažnjene su zato što nisu željele da im pola dupeta ispada po terenu. Nemam ljepše upakiran izraz. Pardon my french (a i briga me ako ne pardonirate).

Jedan članak, dva pa tri, pa još koji... u svima ista nakrivo postavljena stvar. Norveški tim je kulturno tražio, po proceduri i po pravilima, da im se dozvoli nošenje šorceva još od 2006. godine. Dakle 15 godina urednih pristojnih zahtjeva. Koliko sam shvatila, bez odgovora. Zahtjev koji je postavljen ni po čemu nije nerazuman - osim što ga možda oni koji u toj europskoj federaciji sjede smatraju ženskom histerijom (ali to samo u bijesu nagađam) - i koji ni po čemu ne utječe na samu igru. Štoviše, ovakva promjena približila bi ženske uniforme muškima. Ne treba posebno naglašavati da muškarci čitavo vrijeme igraju u šorcevima za koje su propisana određena pravila. Muškarci, btw, imaju i obavezu igrati u atlet-majicama bez rukava dok su žene u varijaciji na temu sportskog grudnjaka. Ali, hajde da ne cjepidlačim.

Dakle.

Žene kažu - nitko ih ne sluša. Žene traže - opet isto. Žene objasne. Žene sačekaju, daju vremena. I dalje tišina. Žene naprave - i onda dobiju kaznu.

Realno, ova kazna je samo simbolična i neće otjerati norveški tim u propast, ali je baš kao takva vrlo, vrlo gorka. Ona je, tko zna koji po redu, pokazatelj da za sve ne vrijede ista pravila, da smo jako daleko od toga da se ta pravila makar i približe, a da se netko ne buni što se remeti od početka pogrešno postavljen sistem. Da taj "netko" lako i promptno odreagira na ono što smatra provokacijom dok - u ovom slučaju 15 godina - ne nalazi shodnim za reagirati na tuđu precizno uobličenu i iskazanu potrebu.

Na potrebu da se na terenu osjećaju samouvjereno, a ne seksualizirano i neudobno iz raznih jednako legitimnih razloga, od psiholoških do doslovno fizioloških. Je li ikome u tom glupom komitetu palo na pamet da žene imaju menstruaciju i da skakanje u donjem dijelu bikinija zaista nije nešto što im se radi dok krvare? Da li vole taj "svoj sport" u čijem se komitetu nalaze kad im se jasno i glasno stavi do znanja da dolazi do gubitaka igrača zato što im je uniforma neugodna? Selektivna gluhoća. U rukometu na pijesku. U sportu. U životu.

Da nije tužno, bilo bi smiješno.

Related articles

Buro 24/7 Selection

više