Traži

Prosvijetlite me, molim vas!

Prosvijetlite me, molim vas!

Tko je kriv za dječju pretilost u Hrvatskoj?

Tekst: Orlando Lopac


Priznajem, nisam ispunio dogovor i nisam zadržao dinamiku pisanja kolumni onako kako smo planirali. Iako mi je pažnja proteklih nekoliko mjeseci bila usmjerena na realizaciju do sada mog najvećeg poslovnog projekta, nema opravdanja za pauzu u pisanju... neće se ponoviti...

Pažnju ovih dana mi zaokupljaju brojni portalski i novinski članci o alarmantnom stanju zdravlja hrvatskih osnovnoškolaca, gdje se kao najveći problem navodi prekomjerna težina (pretilost), izrazito loša opća kondicija i potpuno nepoznavanje osnova tjelesne aktivnosti. Brojke, analize, izvještaji, istraživanja... i opet brojke. Nešto kao 35 % djece školske uzrasti ima prekomjernu tjelesnu težinu, a gotovo 50 % njih ne zna preskakati preko užeta ili to ne može činiti dulje od 2 minute. I sada smo svi jako zabrinuti oko toga, jer nam djeca počinju ličiti na Kapetana B. McCrea, jednog od glavnih protagonista animiranog filma WALL- E.

Krivci su naravno moje kolege, profesori kineziologije, nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture jer ne rade ništa, ili su previše popustljivi prema djeci, jer tko je vidio imati dvojku ili trojku iz tjelesnog, kao da će im tjelesni u životu dati potrebno znanje i zvanje.

 

E pa dragi moji roditelji, dragi ravnatelji škola, dragi ministri i doministri, kada biste samo malo, ali doista samo malo promućkali svojom glavom, shvatili biste kako bi nastava tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj školi trebala biti jedan od najvažnijih predmeta, zastupljen duplo više nego matematika ili povijest. Upravo u osnovnoj školi, u dobi od 8 do 14 godina djeca stvaraju najvažnije životne navike, počinju razlikovati dobro od lošega, stvaraju temelje vlastite osobnosti, i ako im mi tada "serviramo" tjelesnu aktivnost kao predmet koji je najčešće "zadnja rupa na svirali" u tjednom rasporedu, što zapravo možemo i očekivati od njihovog stava prema tjelovježbi u srednjoj školi, fakultetu i kasnije u vremenu kada postaju radno sposobni članovi naše zajednice?

No, to je samo kap u moru pogrešaka na koje nailazim u svakodnevnom životu Najveći "trn u oku" su mi televizijski kulinarski show programi koji niču kao gljive poslije kiše! I nema televizije, nema programa koji ne nudi opciju gotovo svakome da dobije svojih "5 minuta slave", predstavi svoja "kulinarska" umijeća i da se svaki dan u udarnim terminima čitava plejada "vrhunskih" kuhara i razno raznih gurmanskih stručnjaka ne prežderava pred očima gledatelja. Trebam li posebno naglasiti kako većina njih izgleda upravo i baš kao Kapetan B. McCrea? Iskreno, često si pomislim kako bi obvezan dio emisije morala biti i skrivena ekipa hitne pomoći koja negdje u backstageu pozorno prati hoće li i kojeg člana žirija udariti "herc".
Pa ljudi moji, zar je to najbolje što možemo ponuditi na televiziji? Kada je u zadnje vrijeme i je li uopće ikada prikazan iti jedan TV show koji bi kroz edukativno zabavni sadržaj prikazao i pokazao važnost, smisao, svrhu i ljepotu tjelovježbe? Ne kao vrhunskog sporta, već kao životne navike, dio svakodnevne rutine koja bi gledatelja, umjesto u hladnjak i prema pećnici, usmjerila u prirodu, igralište ili fitness. Molim vas, prosvijetlite me! Što to nisam razumio kada su mi prvi puta pričali o Michelangelovom Davidu?

 

Godina je 2016., 21. stoljeće. Tehnologija i znanost nikada nisu bili na višoj razini, a ljudsko tijelo? Ljudsko tijelo je deformirano. Nepovratno. Zato što su izgubljeni kriteriji, izgubljeni su osnovni pojmovi i percepcija o tome kako bi ono doista trebalo izgledati. I sve dok budemo prisiljeni svakodnevno gledati neke od likova u Hrvatskom saboru koji kroje sudbinu naše djece, a jedva stanu u objektiv kamere, tv voditelja i već spomenute članove žirija super mega ultra popularnih kulinarskih emisija čije košulje i sakoi pucaju po šavovima, a podbradci skrivaju čvor od kravate, teško ćemo napraviti korak naprijed. Sve dok lisnato tijesto bude imalo prednost pred kuhanim jajetom, dok sendvič s margarinom i salamom bude ispred svježeg sira, dok ne podučimo sami sebe kako se osim krumpira u pećnici može pripremiti i mrkva i raštika i tikvice i celer, nećemo imati ništa osim novih alarmantnih brojki. Šteta, jer smo zemlja koja bi mogla imati najzdraviju naciju na svijetu...

Ostaje mi samo zaželjeti vam DOBAR TEK!

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više