Traži

Croatia
Razgovarali smo s trenericom iz "Života na vagi"! Otkrila nam je u čemu ljudi najviše griješe kod vježbanja i prehrane

Razgovarali smo s trenericom iz "Života na vagi"! Otkrila nam je u čemu ljudi najviše griješe kod vježbanja i prehrane

Sanja Žuljević opravdano je jedna od najtraženijih trenerica u Hrvatskoj

Tekst: Latica Martinis Filković


Fotografija: Privatni album / Instagram

Ako u Google tražilicu upišete mršavljenje ili pak skidanje kilograma, vrlo je izgledno da će vam iskočiti jedno ime, i to ono Sanje Žuljević. Zvuči poznato? Naime, upravo je ona, uz pomoć kolege trenera Marija Mlinarića zaslužna za nevjerojatnu gomilu izgubljenih kilograma u popularnom tv showu "Život na vagi". Pod njezinim vodstvom, strogo se pridržavajući njezinog plana prehrane i tjelesnih aktivnosti, neki od njih doslovce su se prepolovili - jer su izgubili i do 80 kilograma težine, a već nakon prve sezone bilo je jasno kako će Sanja opravdano postati, i danas stvarno je, jedna od najtraženijih trenera u Hrvatskoj.

Iako se osobno s iskustvom topljenja masti i gubljenja kilograma nije morala susresti, jer kako kaže, nikada s tim nije imala problema, ova rođena Puležanka, koja živi i radi u Zagrebu, unatoč tome zna kako drugima pomoći, ne samo fizički, nego i psihički, i to na duge staze. S obzirom na to da je početak nove godine kod velike većine ljudi period velikih odluka, ponajviše u domeni vježbanja, promjene životnih navika i prehrane, odlučili smo ovu simpatičnu, nerijetko strogu, ali pravednu magistru kineziologije, ujedno i jedinu nositeljicu Bodyshred® licence u Hrvatskoj, te osobnu trenericu i savjetnicu za zdravu prehranu ispitati sve o tome, ali i doznati u čemu ljudi najviše griješe kada govorimo o vježbanju, prehrani i svim bitnim popratnim procesima. U nastavku pročitajte sve o tome, ali i savjete iz prve ruke koji bi vam sigurno mogli pomoći… 

Stigla je nova godina kao i lista novogodišnjih odluka. Kod većine se sigurno našla i ona: počinjemo vježbati… Što vi mislite o tome, je li u pitanju samozavaravanje, vjerujete li uopće u te novogodišnje odluke ili je svaka odluka, pa čak i ta, dobra, ako se krene realizirati?

Ne volim generalizirati jer su neki ljudi jednostavno takvi i tako posloženi. Kada donesu svoju odluku, naprave određene pripreme unaprijed, i ako su rekli da će to biti taj dan, znaju zaista i krenuti. To pokazuju i naši brojevi kad nam se ljudi priključuju za vježbanje, a to baš bude nakon nove godine. Ja sam od onih koji kažu da je puno bitnije slušati sebe i taj neki poziv iznutra za bilo što, pa i za promjenu tih životnih navika, i onda je i napraviti. Najbitniji je taj prvi korak, nebitno kada on stupa na snagu, ali treba samo krenuti. Ne postoji univerzalni odgovor. 

Koje je vaše općenito mišljenje na tu temu: počinjem vježbati od ponedjeljka, od sutra, od 1. u mjesecu… Meni je moja trenerica rekla; Latice počinješ vježbati od jučer, a ne od sutra! 

Da, apsolutno, slažem se. Što se tiče ponedjeljka i tih stvari to je nešto u što zaista ne vjerujem. S druge strane, neki ljudi jednostavno žele završiti neke stvari, biti na čisto pa krenuti. No, ja mislim da je puno bolje i bitnije osjećati sebe i poziv koji se događa u vezi bilo čega, a kada osjetimo da je nešto naše, jednostavno i krenuti. Pritom mislim da ne bismo trebali čekati nekog drugog u tom procesu, neke tuđe odluke, ne čekati logičan razlog za nešto, ne čekati da se dogodi neko čudo. Onog trenutka kad nešto osjetiš, tada to treba i napraviti. Samo kreni, kreni, kreni… 

Što biste savjetovali svima onima koji sada kreću vježbati? Koji biste im savjet dali da ne odustanu i da zapnu te da im takav vježbački način života (uz korigiranu prehranu) postane jednostavno lifestyle bez kojeg se više ne mogu zamisliti?

Ono s čime ja počinjem je da ljudi trebaju biti svjesni svojeg "zašto". Odnosno, zašto to čine, zašto će se u početku jako mučiti i bit će im teško, zašto će ostati u tome kad im bude teško. Ljudi trebaju imati jasnu sliku svog "zašto", zašto to čine. Savjetujem im da si to zapišu, stave na vidljivo mjesto za situacije kad im se ne bude više dalo ili žele odustati, a htjet će odustati, jer tijelo nije naviklo na takve napore, sve dok se ne adaptira. Kada kopaju po svom "zašto", savjetujem im da ne stanu na prvu, jer kad dobiju prvi odgovor trebali bi se opet zapitati zašto… Sve dok ne osjete da im je doslovno zastao dah, ja često kažem i dobiju malu aritmiju. E to je onda najvjerojatnije onaj iskonski "zašto" koji vas dovoljno jako dira da ćete ostati u tome do kraja. 

Isto tako, ljudi moraju biti svjesni da je svaki početak težak i da jednostavno budu spremni to proći. Lakše će to proći ako ne krenu sami. Nikad im ne preporučujem da krenu vježbati sami u teretanu i na sprave. Dapače, preporučujem uvijek grupe treninge, pogotovo ako nisu financijski sposobni. Čak i ako jesu, ne preporučujem toliko individualnog trenera, nego skupine s više ljudi jer na taj način daju obavezu još nekome, a ne samo sebi. Plus, zabavnije je. I da, neka svakako izaberu ciljane treninge za svoje potrebe. Rezultati su jako bitni jer su oni još bitniji za nastavak procesa. 

A što je nekako onda najbolje za početnika i za dugoročni uspjeh…?

Da se nadovežem na odgovor prije, ja definitivno nisam jedna od onih koji preporučuju da ljudi idu sami u teretane na sprave. Ajmo malo poštivati stručno osoblje, ipak je tijelo i zdravlje jedno jedino i nije dobro da se vodimo stvarima koje smo vidjeli na YouTubeu. Dakle, preporučujem da to ipak krene stručno. Kao što sam rekla, preporučujem grupne treninge, i ako ikako mogu birati, male grupe. Moj sistem rada je da imamo male grupe u kojima se ljudi druže, a opet su pod strogo kontroliranim okom trenera. Preporučujem ljudima da krenu s kombinacijom prehrane i vježbanja, tj. s promjenom navika zato jer je to definitivno najbolje. Jedno potiče drugo, bolje se osjećaš, brži su ti rezultati. Bilo bi dobro odmah na početku nadograditi i svoja mentalna, duhovna stanja. Zapravo, poduzeti sve ono što će im u periodima kad im bude najteže pokazati, dokazati i osnažiti ih da uspješno prođu kroz krizne periode. Neka sve poduzmu. Nemojmo se zavaravati. Mijenjanje navika je jednostavno, ali nije lagano. Treba se pripremiti. 

Koji bi stvarni motivi trebali biti u nama, koji su na cijeni, ako izuzmemo fotografije fit djevojaka na Instagramu s kojima se svi stalno uspoređujemo? Je li to ipak malo površno za dugoročni uspjeh?

Ponavljam, ljudi zaista moraju biti svjesni zašto to čine, svjesni svog "zašto". Ako je to njihovo zdravlje koje je ugroženo, ako je to kvalitetnije vrijeme s obitelji i djecom općenito, kvalitetnije slobodno vrijeme… Mislim da čak razlog želim skinuti kilograme, kad netko to kaže, mislim da treba prokopati malo dublje po sebi - u smislu zašto želiš skinuti te kilograme. Samo skinuti kilograme ih neće držati u krizama, bitno je znati zašto ih želiš skinuti. Uvijek kažem, idi dublje, da osjetiš zašto to želiš napraviti, zašto ti to stanje kvari kvalitetu života, sve dok ne osjete unutarnji zov koji će im pomoći da lete kroz krizne periode. I ono što uvijek molim jest da ne budu površni. Dakle, kopajte najdublje po sebi. 

Koliko bi trebao biti naglasak na prehrani, koliko na vježbanju, a koliko na kombinaciji?

To su neodvojive cjeline. Dakle, kod nas u LeeZona projektu i programima, uopće ne postoji mogućnost da se izabere vježbanje bez prehrane. Čak, dapače, uveli smo i mentalni trening, rad na svojoj psihologiji i osobnosti. Jer, to su neodvojive stvari kad mi doista želimo nešto promijeniti na sebi. Također je bitan protok vremena, jer moramo biti svjesni da se ništa neće dogoditi u mjesec dana, nategnuto možda u dva. Promjene kreću od minimalno trećeg mjeseca. Prehrana i vježbanje je jedan proces koji je neodvojiv, jedno bez drugog generalno može, ali bit će lošiji rezultati. 

Kako onda samog sebe motivirati, imate li neki konkretni savjet kojeg se svi možemo sjetiti kada nam bude najteže i kad bismo najrađe odustali ili recimo ne otišli na dogovoreni trening?

To je nešto s čime se svi poistovjećujemo; od nas koji smo cijeli život u nekom sportu i aktivnostima, do nekih ljudi koji su tzv. couch potato. Da, naravno da i kod mene postoje trenuci kad mi se ne da. A prvi i osnovni savjet koji mogu dati jest nemojte razmišljati: digni se, obuci tenisice, kreni. Drugo, ako možete s nekim krenuti, sjajno, to je dupla podijeljena obaveza. Jer, mogu zeznuti sebe, ali mi nije okej ako zeznem nekog drugog. Iz tog razloga savjetujem i da ako nemate nekog da ga ne čekate, nego da se priključite nekoj grupi. Odmah se spojite, povežite s nekim, upoznajte se. Veselit ćete se jer se idete družiti, kao drugo, odmah ćete se s nekim dogovoriti za odlazak na trening, a vrlo izgledno i za druženje poslije treninga. 

Mora vam biti dosta jasan razlog zašto to činite i da je on jači od trenutka kada vam se nekad ne da dići i otići na trening jer je recimo ružno vrijeme… Isto tako, ako osjetite taj jedan dan, ali stvarno jedan dan, da niste dobro ili se fizički osjećate loše, bitno je da znate da se svijet neće srušiti ako ipak ne odete na trening. Ako to bude zaista jedan dan u mjesecu da ste prekršili svoje obećanje, to je korektno. No, kada vidite da se to počinje ponavljati, definitivno trebate potražiti motivaciju. Prvo je da ne razmišljate i samo krenete, drugo je da podijelite obavezu. 

Inače, po pitanju motivacije kad vam se ne da otići na trening, postoje ljudi koji se upravo time bave, načinima i metodama kojima se doskače takvim našim lapsusima motivacije, a jedan od jako dobrih načina je vizualizacija. Na mom LeeZona Portalu smo uveli upravo takvu koja traje par minuta i radi se prije treninga da nas potakne, pokrene i motivira na odlazak i što bolju izvedbu treninga. Ovdje je pristup cijelom programu treninga, prehrane, mentalnih treninga i vizualizacija. Eto, to je jedan od izuzetno efikasnih načina suzbijanja "nedamisenatrening" dana. (smijeh). 

Kada se sjetite svih svojih sudionika u "Životu na vagi"... što mislite na čemu su vam svi oni danas prije svega zahvalni, osim toga što su evidentno uz vašu pomoć skinuli veliki broj neželjenih kilograma?

Rad s kandidatima je posebna skupina klijenata jer oni imaju jedno jedinstveno iskustvo, a to je da su u izolaciji. Stavljeni su u idealne uvjete i što se tiče prehrane, psihološke pomoći, a i što se tiče nas trenera. Izolirani su od svih onih stvari za kojima mi možemo posegnuti kada poželimo, oni to ne mogu. Njihov doživljaj je puno jači, intenzivniji. S većinom od njih sam i sada u stalnom kontaktu, s nekima i radim, počeli smo surađivati, oni su jednostavno zahvalni na pomoći oko promjene svog života općenito jer su okrenuli novi list. Puno je to veća promjena od samog gubitka kilograma. Oni su promijenili svoje živote, a mi smo sastavni dio tog procesa. To je nešto predivno za doživjeti. 

Kako bi trebao izgledati jedan trening (prosječnog) vježbača (početnika), da ipak nešto napravimo sa sobom, a da odmah od "šoka" ne odustanemo. O čemu da vodimo računa?

Prvo i osnovno, ljudi trebaju biti svjesni da će im biti šok i da će im biti teško i da se pripreme da ne odustanu jer će htjeti odustati. Da se ne iznenade, jer tijelo je jednostavno zapostavljeno, a cijela fiziologija im je podređena tome da se ne žele kretati i da im je prekidač u glavi u modu OFF. To se mijenja, a dok se to ne promijeni bit će malo teško. Trebaju si dati dovoljan preiod vremena da to prođe i da budu toga svjesni. 

Vježbači početnici, molim vas, nemojte vježbati sami, prijavite se na ciljane treninge. A ono s čime svi možemo početi jest - hodanje. Hoćete li hodati u brdo, po šumi, gradu… nije bitno, krenite hodati, držite se pulsa. Naravno, to nije kao hodanje u shoppingu, to je hodanje i podizanje vašeg pulsa, da je on minimalno 120, 130 u prosjeku. Možete hodati i sa štapovima, a možete se priključiti i nekom planinarskom društvu. To mogu svi, bitno je da traje pola sata do 40 minuta, da je redovno. Nemojte preskakati jer ćete se svaki put osjećati kao da ste na početku. Krenite s profesionalnim ljudima koji znaju što se radi. Puno je to više od toga hoćete li samo odustati, jer može doći do raznih povreda, do krivih zaključaka i otići u suprotnom smjeru od onoga što ste željeli postići. 

Koliko je realno gubiti kilograma u određenom periodu, a da nam se ne dogodi famozni jo jo efekt?

Jo jo efekt u principu nema veze koliko kilograma gubimo. Recimo, kandidati koji su bili u izoliranim uvjetima su skidali sulude iznose jer su to mogli, jer su imali takve uvjete. Jo jo efekt se neće dogoditi svima, samo onima koji su to radili na krivi način. On je posljedica kad našem tijelu ne dajemo dovoljno tvari za opstanak, život i kada mislimo da tijelo može funkcionirati na taj način. Tada se javlja i budi jedan sustav za preživljavanje koji će nam određeni period vremena dati da jedemo ili premalo ili nedovoljno određenih tvari. Taj određeni period će se to tako događati, jer je tijelo jako adaptabilno. Kad tijelo osjeti da mu je doslovno ugrožen život taj sustav za preživljavanje će se upaliti, a u tom trenu drugi, podsvjesni sustavi preuzimaju ulogu.

U tom trenutku staje dijeta kao takva, tijelo će natrag vratiti ono što mu je nedostajalo i još malo napuniti zbog bojazni da mu se to ne dogodi ponovno. Naše tijelo je prvenstvo napravljeno za opstanak i mi smo superizdržljiva bića, no, kada ga krenemo ugrožavati, tijelo će probuditi one sustave koji nisu pod našim svjesnim nastojanjem. Naravno, možemo skinuti određeni broj kilograma na krivi način. Najčešće ljudi u takvim situacijama krenu jesti premalo, jesti neizbalansirano, izbacuju ove ili one sastojke. Tijelo tako ne funkcionira, nego na sistemu balansa, ravnoteže, tzv. homeostaze. Kad je ona narušena, tijelo je mora vratiti u ravnotežu, a u tom slučaju vratit će kilograme s PDV-om jer je tijelo oprezno i pazi da mu se to ponovi.

Mnogi će na sam spomen dijete i mršavljenja reći zatvori usta i prestani jesti. Svi negdje u sebi znamo da to nije put do zdravog uspjeha, da izgladnjivanje nije metoda koju bismo trebali prigrliti. Što nam možete reći o tome da konačno zaključimo tu tezu?

Postavka da ja trebam nešto privremeno promijeniti i onda se vratiti na stare krive navike je ono osnovno gdje ljudi griješe. Promjena prehrambenih navika jest da pronađeš svoj način prehrane koji je zdrav, balansiran, da se ne prejedamo, da jedemo različito i umjereno. Da izbacimo prerađene namirnice i da se zaista zdravo hranimo pravom hranom je odluka za život. To nije nešto ću napraviti privremeno i onda se vratiti starim navikama i jest sranja i raditi gluposti. Stvar je da odlučimo promijeniti krive životne navike koje su nas dovele ovdje gdje jesmo.

Druga stvar, dijeta koja se kod nas krivo primila i u dijelu svijeta je na način da dijeta u tom slučaju podrazumijeva gladovanje… Dakle, diet znači prehrana, a ne odricanje od hrane. To je stav u glavi da ja želim nešto promijeniti, da ja nešto krivo radim i želim naučiti i doznati prave informacije. Kada to odlučimo onda ćemo sigurno naći način i kako. Stav je promjene stava za život, a ne privremeno. 

Koliko tjedno bismo trebali vježbati i koliko bismo trebali biti redoviti da bismo vidjeli (neke prve) rezultate?

Ovisi koja nam je polazna točka. Ja bih preporučila da nitko ne ide manje od 3 treninga tjedno i da doda neke aktivne vikende u prirodi. No, optimalno za početnika koji želi rezultate je da ako može vježba 4x tjedno i da ima jedan aktivan dan vikendom. To bi bilo idealno. Tijelo ima svoje zakonitosti funkcioniranja, i ako imamo prevelike pauze, tijelo se vraća na početak, a rezultati će biti teško vidljivi… Ja ljudima koji žele skidati kilograme savjetujem da u dane između treninga ubace i šetnju. One su pak najbolje nakon obroka. 

I za kraj, prema vašem stručnom mišljenju, jesu li ljudi koji vježbaju općenito sretniji i zadovoljniji u životu… ili je to individualno s obzirom na to da svatko od nas ima neko drugačije polje interesa koje ga ispunjava? Ili bi se svatko od nas trebao baviti nekim oblikom tjelovježbe?

Ovo je pitanje koje se treba početi formirati dok smo djeca u osnovnoj školi. Ja sam mišljenja da je bavljenje tjelesnom aktivnošću predmet kojim bi se djeca trebala najviše baviti u osnovnoj školi, a ne sjediti u klupama, to će doći kasnije i radit će to ionako cijeli život. To nije iz razloga jer sam neki sportski freak, to je sport i nešto što nas najviše oblikuje kao osobe. Tako postajemo odlučni, naučimo primiti poraze, nositi se s njima, da nije sve onako uvijek kako mi želimo. Naučimo se nositi s pobjedama i postajemo samopouzdani, znamo se nositi s depresijom i stresom drugačije. Ja osobno ne poznajem sportaše koji su aktivni, a da su depresivni jer su im procesi fiziološki jednostavno drugačiji. Osim toga, naučimo i kako pomoći sebi kada je teško, naučimo da za postignuća treba određeni period vremena. Sport oblikuje ljude na svim mogućim razinama. 

I za posljednji kraj (smijeh): kako izgledaju vaši treninzi i prehrana te općenito... u kojem smjeru ide vaš mindset kada je u pitanju takav oblik života poput vašeg?

Prvo bih vam htjela reći što mi zapravo radimo. Znači na LeeZona portalu postoji nešto što se zove LeeZona online što sam spomenula u pitanjima prije, a to je nešto na čemu smo radili i radimo konstantno. To su treninzi u real timeu, programi prehrane, napravljeni individualno, a koje stalno nadograđujemo. Ima izuzetno puno programa treninga, postoje mentalni treninzi, meditacije koje nas vraćaju u naš "zašto". Postoje vizualizacije koje se rade prije spavanje, ujutro, prije treninga. Imamo sve ono što odgovara na vaše pitanje kako ljude držati u što boljem fokusu. Moj tim i ja, koji se velikim dijelom sastoji od bivših kandidata, provodimo i programe uživo. Neki od njih su postali treneri, neki su pak upisali i dodatna doškolovanja. Radimo u malim grupama, 6-8 ljudi. Rade se također psihološke školice, nutricionističke radionice. Izuzetno je bitno da se ljudi priključe u prave stvari ovisno o njihovim ciljevima. 

A konkretni odgovor na vaše pitanje je: moj trening izgleda upravo tako kako ih snimamo i kako ih prikazujemo. Ja ne volim sprave, ne znam jesam li ikad u životu sjela na neku spravu u teretani. Mogu se tu i tamo baviti utezima, slobodnim dizanjima, ako mi je dovoljno zanimljivo. Ja sam od onih koji se bave funkcionalnim treninzima s vlastitim kilažama, životinjskim pokretima jer tada radi cijelo tijelo i nešto novo se događa. Izuzetno volim biti u prirodi; hodam, trekam, trčim po šumi, surfam, boardamMindset mi je takav da je to jednostavno stil života. Ja se izuzetno dobro osjećam. Ako se osjećam loše idem trčati u šumu. Za sat vremena sam kao nova, vraćam se produktivna sebi, poslu ili privatnom životu.

Mindset bi uvijek trebao biti - nemojte žaliti sami sebe, uvijek si možete pomoći. Sve kreće od nas, živimo u svijetu nebrojenih mogućnosti i naše misli i djelovanje oblikuje način na koji ćemo mi živjeti. Ako izaberemo da ćemo biti jadni i žaliti sami sebe, imati 100 isprika, upravo takav će nam život i biti. Ako pak, odlučimo nešto promijeniti onda se trebamo tako početi i ponašati. Promijeniti razmišljanje i prihvatiti, shvatiti da je sve moguće i za nas. Znači, stvari kreću od nas. 

Napišite komentar

više