Traži

Katherine Johnson, žena koja je pomaknula granice svemira

Katherine Johnson, žena koja je pomaknula granice svemira

Tko je genijalna matematičarka o kojoj danas svi pričaju?

Tekst: Tina Lončar


Fotografija: NASA,
IMDB

Životna priča Katherine Johnson priča je o nekom drugom vremenu, priča o okrutnosti rasne i spolne segregacije i priča o čitavim četama nevidljivih i bezimenih ljudi koji su u tišini ispisivali stranice povijesti, bez priznanja i odličja, a ispod čijih su se zasluga dugo potpisivali neki drugi, podobniji ljudi. Katherine Johnson jedna je od tih "nevidljivih" ljudi koje je surova povijest gurala postrance, a koji su sjajem svoga uma pomicali granice naše zajedničke povijesti, ljudi kojima je svijet, u znak zahvalnosti, stisnuo ruku tek desetljećima kasnije. U ponedjeljak, kada je svijet obišla vijest da je briljantna NASA-ina matematičarka Katherine Johnson preminula u 101. godini u staračkom domu u Newport Newsu, NASA je izdala priopćenje. "S tugom smo primili vijest da je Katherine Johnson preminula jutros u 101. godini života. Katherine Johnson je američka heroina i njezina pionirska ostavština nikada neće biti zaboravljena", pisalo je.

Katherine Johnson zbilja jest ispisala povijest. Tek uz pomoć jedne obične olovke, logaritamskog računala, ali i jednog od najbriljantnijih matematičkih umova u američkoj povijesti, Johnson je pomaknula granice svemira. Njezini precizni izračuni pomogli su lansirati prve Amerikance u svemir i vratiti ih sigurno kući. Katherine Johnson podastrla je NASA-i sve potrebne izračune kako bi Alan Shepard 1961. godine zauvijek upisao u povijest kao prvi Amerikanac u svemiru, izračunala je putanju leta svemirskog broda Friendship 7 u kojem je John Glenn ostvario prvi letu u orbitu, a isto je učinila i 1969. kada je Apollo 11 sletio na Mjesec omogućivši Neilu Armstrongu da prošeta njegovom površinom "malenim koracima za čovjeka, ali velikima za čovječanstvo". Tim zaslugama unatoč, tijekom 33 godine duge karijere u NASA-i, ali i desetljećima kasnije - nitko nije znao njezino ime. Gospođa Johnson bila je samo jedna od brojnih obrazovanih, talentiranih i sposobnih matematičarki koje su radile u NASA-i prije nego što se rasplamsao feministički pokret, a čija je uloga bila pripremiti svijet kako bi bijeli muškarci zablistali u svojim naumima, okitili se medaljama i slavodobitno stali na tron.

Katherine Johnson, žena koja je pomaknula granice svemira (фото 1)

No, Johnson nije bila marginalizirana samo zato što je bila žena. Katherine Johnson je bila i Afroamerikanka. Za vrijeme svog rada u istraživačkom centru Langley, od 1953. godine do 1986. kada je otišla u mirovinu, Katherine je često znala reći kako su "računala tada nosila suknje". I to nipošto nije bila metafora. Johnson i njezinu diviziju matematičarki nazivalo se "računalima", kao da je riječ o strojevima, a ne o ljudskim bićima. Osim dehumaniziranja, negdje sredinom prošlog stoljeća, crne su žene bile izložene dvostrukoj segregaciji. S vlastitim uredom, te mjestom za objedovanje i kupaonicom, crnkinje su radile odvojene od svojih bijelih ženskih kolegica, a one su pak držane podalje od muškaraca koji su u agenciji radili kao matematičari ili inženjeri. No, tijekom vremena, Johnson i njezina crna divizija, odradili su toliko kalkulacija koristeći tek olovku, papir i logaritamsko računalo, da je njihov rad zaslužio povjerenje svih članova tima i nadišao rasne i spolne razlike. "NASA je vrlo profesionalna organizacija", rekla je gospođa Johnson te dodala: "Nismo imali vremena baviti se mojom rasom, a nisam se niti ja njome bavila. Nikada nisam imala osjećaj inferiornosti. Podjednako sam dobra kao i svi ostali, ali ne i bolja. Ja sam samo radila svoj posao". I to kakav posao, i to u koje vrijeme! Katherine Johnson stekla je vrhunsko obrazovanje i radila u elitnim postrojbama NASA-e u vrijeme kada je rasna segregacija bila na svom vrhuncu, u vremenu kada je, kao Afroamerikanka, imala veće šanse da umre do 35. godine nego da završi srednju školu. No, njezin put bio je drugačiji.

Katherine Johnson, žena koja je pomaknula granice svemira (фото 2)

Katherine Coleman rođena je 1918. godine u White Sulphur Springsu kao najmlađa od četvero djece. Majka joj je bila učiteljica, a otac farmer. Još od najranijeg djetinjstva, Katherine se zabavljala brojeći stvari, od broja stepenica na putu za crkvu do broja posuđa na kuhinjskom ormariću pokazujući interes za sve što ima veze s brojevima i brojanjem. Katherine je jedva čekala srednju školu kako bi učila algebru i geometriju, no rasno segregirana škola u njihovom gradu dopuštala je crnačkoj djeci školovanje samo do 6. razreda. No, to nije spriječilo obitelj Coleman da se preseli. Katherine je s 10 godina započela srednjoškolsko školovanje i završila ga s 14, da bi već s 15 godina bila primljena na državno sveučilište West Virginia State College gdje je i diplomirala matematiku i francuski. Nakon što je sa svim pohvalama diplomirala 1937. godine shvatila je kako su prilike za zaposlenje koje se nude crnim ženama u Americi posve neznatne. Pronašla je posao kao učiteljica da bi 1940. godine bila odabrana kao jedna od 3 talentirana studenta crne rase koji su se mogli pridružiti bjelačkom studiju na sveučilištu West Virginia. Sada već udana za učitelja kemije Jamesa Francisa Goblea, započela je studiranje napredne matematike da bi zbog trudnoće odustala od fakulteta, preselila sa suprugom u Marion i, na više od desetljeća, posvetila se majčinstvu, braku i poslu učiteljice.

Katherine Johnson, žena koja je pomaknula granice svemira (фото 3)

Godine 1952. čula je kako je NASA-in odjel Lagley počeo zapošljavati crne matematičarke. Najstariji NASA-in istraživački centar počeo je zapošljavati žene 1935. godine kako bi inženjere oslobodio mučnog posla koji se sastojao od dugih ručnih izračuna. U narednom desetljeću, nekoliko je stotina žena u centru dobilo posao "računala", naravno, s mnogo manjom plaćom nego što su primali njihovi muški kolege. Kada je Johnson 1953. godine dobila posao, rasna segregacija barem djelomično više nije bila na snazi. Ako ništa drugo, znak na kojem je pisalo "obojena računala", a koji se odnosio na afroameričke matematičarke, više nije stajao obješen iznad najzabačenijeg stola u kantini. No, odvojene kupaonice i dalje su postojale. To, doduše, nije sprečavalo Katherine Johnson da više od tri desetljeća odlazi na posao s uzbuđenjem i entuzijazmom početnika, ponekad uopće ne bivajući svjesna koliki se doprinos krije u njezinim matematičkim izračunima. No, ona ni o čemu drugome nije marila osim o tome da predano radi svoj posao. Sasvim je slučajno počela odlaziti u neoznačene bjelačke kupaonice i nastavila to činiti nakon što je saznala za "grešku", a svojom je znatiželjom omogućila ženama da prisustvuju znanstvenim sastancima koji su dotad bili rezervirani samo za muškarce. "Postoji li zakon koji mi zabranjuje da budem ovdje?", pitala ih je, a kada oni nisu znali odgovor, sjela je na "muški" sastanak agencije i promijenila nepisana pravila.

Katherine Johnson, žena koja je pomaknula granice svemira (фото 4)

Lik Katherine Johnson, kao i likovi njezinih crnih kolegica Dorothy Vaughan i Mary Jackson, utjelovljen je u filmu "Skrivene brojke" iz 2016. godine. Film je dobio tri nominacije za Oscara, a premda na koncu nije dobio niti jednu nagradu, 98-godišnju Katherine Johnson publika je srčano pozdravila stajaćim ovacijama kada se pojavila na pozornici. Od svih afroameričkih žena u filmu koje su svojim umovima ispisivale stranice povijesti, Johnson je jedina doživjela priznanje za svoj rad i svoje zasluge. Godine 2015. tadašnji predsjednik Barack Obama dodijelio joj je Predsjedničku medalju slobode rekavši kako je "Katherine Johnson odbila biti ograničena društvenim očekivanjima baziranima na spolu i rase istovremeno šireći dosege čovječanstva." Godine 2017. NASA joj je posvetila čitavu zgradu u istraživačkom centru Langley gdje je provela tri desetljeća svog radnog vijeka. Pomičući granice svemira, ništa manje od toga nije niti zaslužila.

Katherine Johnson, žena koja je pomaknula granice svemira (фото 5)

Priča o Katherine Johnson priča je o nevidljivim ljudima koji su ispisivali stranice povijesti bez da je itko znao i mario za njihova imena, a čije su zasluge preuzimali neki drugi, podobniji ljudi, oni koji nisu morali brinuti o tome da sjede samo na zabačenim stolovima, odlaze u označene kupaonice i rade iza paravana iza kojih ih nitko ne vidi. I dok je Johnson doživjela da joj svijet zaplješće, te joj se na neki svoj način ispriča za ignoranciju, pitanje je samo koliko je još sličnih "skrivenih figura" za koje nikada nećemo znati? Koliko je fantastičnih priča zakopano ispod debelog sloja prašine surove povijesti i koliko je samo bezimenih junaka progutalo vrijeme, a da im nitko nikada nije stisnuo ruku? Nemoguće je ne pomisliti kako se radi o golemoj nepravdi. I golemom gubitku.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar

više