Search

“Death to 2020”, propali pokušaj satire koju čak ni 2020. nije zaslužila

“Death to 2020”, propali pokušaj satire koju čak ni 2020. nije zaslužila

Tekst: Tina Lončar


Nakon što smo nad bizarnom 2020. isplakali lavore suza, ispisali kilometre zabrinutih statusa te se nemilice klali s oponentima polijevajući svaku beznadnu raspravu kanisterom argumenata (i uvreda) uviđajući, zornije nego ikada prije, da živimo u stravično polariziranom društvu, na red je stigla rekapitulacija paklene godine koja se, srećom, došla svom kraju. Negdje putem napustili smo i utopističku ideju da ćemo iz kolekcije tragedija izaći kao bolje osobe, a jedino što nam je na koncu preostalo jest da katarzu pronađemo u dobroj staroj terapiji koja rijetko kada iznevjeri - humoru. Upravo na ideji da u samom finalu 2020. sva sranja treba pobacati u mikser i dobro se nasmijati nastala je nova Netflixova satira "Death to 2020" koja nas je, kroz prizmu parodije, naumila podsjetiti na sve nemile događaje koji su nas šokirali posljednjih 365 dana. Isprva se to može doimati kao sjajan pristup. Što nam je drugo preostalo? No, čini se da sva sranja koja smo proživjeli u 2020. još nisu sazrela dovoljno da bi bile anegdota koju prepričavamo kao da se dogodila nekome drugome. Nikome nije do smijeha. Posebno kada je humor uvredljivo loš kao u "Death to 2020".

“Death to 2020”, propali pokušaj satire koju čak ni 2020. nije zaslužila (фото 1)

Autorstvo satiričnog pseudodokumentarca potpisuju obećavajuća imena Charlie Brooker i Annabel Jones, tandem koji je svijet oduševio znanstveno-fantastičnom serijom Black Mirror koju smo svi progutali još 2015. pitajući se radi li se o stvarnosti ili fikciji. Kada su najave dokumentarca počele okupirati medijski prostor, ushit maratonskih gledatelja Netflixa je bio posve opravdan. Na kraju krajeva, nebrojeno smo puta događaje iz sulude 2020. usporedili upravo sa šokantnim zapletima iz epizoda Black Mirrora. Novo djelo Brookera i Jones najavljivano je riječima “film koji nećete zaboraviti o godini koju želite zaboraviti”. Nažalost, film je ispao sve samo ne nezaboravan (ili, bolje rečeno, ispao je nezaboravno loš), a ako je suditi po kritikama dobili smo dokumentarac u trajanju od 70 minuta koji možemo opisati istim riječima kao i 2020. - tragično. Čak niti mega zvijezde poput Samuela L Jacksona koji glumi novinara Dasha Bracketa, Lise Kudrow koja se pojavljuje u liku prevrtljive glasnogovornice ili Hugha Granta koji utjelovljuje lik povjesničara Tennysona Fossa, nisu uspjele spasiti stvar.

“Death to 2020”, propali pokušaj satire koju čak ni 2020. nije zaslužila (фото 2)

Film obiluje forama koje smo odavno prožvakali na Twitteru ili nam je ujak proslijedio u obiteljsku WhatsApp grupu s mjesec dana zakašnjenja, kronično mu nedostaje dubinske analize, te po dobroj staroj maniri Hollywooda u fokus stavlja Ameriku kao prvi i jedini centar beskonačnog svemira. Osim nekoliko prizora devastirajućih australskih požara, tri sekunde eksplozije u Bejrutu, ponešto Borisa Johnsona, Brexita i disidenata iz redova kraljevske obitelji, film je većinom smješten na sveto američko tlo pa bi prikladniji naziv od “Death to 2020” definitivno bio “Death to 2020 in America”. No, čak i ako zanemarimo da Ameriku nije osobito briga za ostatak svijeta i odmahnemo rukom jer smo odavno naviknuli na sve čari holivudske produkcije, ono što filmu, kroz koji bismo opet proživjeli sve događaje iz 2020., nedostaje su komentari oštriji od sprdanja crnih kvadratića na Instagramu, 17 loših fora koje tematiziraju kako je Joe Biden star, a Trump daje glupe medicinske savjete, te općenito vibre da smo u 70 minuta dobili nešto što već tisuću puta nismo prožvakali na društvenim mrežama. Ono što dodatno začuđuje jest da je na scenariju radilo 18 pisaca i moram priznati da je prilično nevjerojatno da je najbolja fora koju su smislili ona na račun “Grete Thunberg, tinejdžerice koja je postala popularna makar sve što kaže je depresivno. Kao Billie Eilish.” OK, ima još par dobrih pokušaja, no svih 70 dragocjenih minuta u principu se svodi na iščekivanje kakve takve poante koja, na koncu, izostane, a feeling nakon odgledanog dokumentarca se može opisati kao razočaravajući izlazak koji si čekao mjesecima, ali ga je DJ usrao muzikom koja se ne sviđa nikome osim njemu. Počevši s australskim požarima i završavajući s cjepivom koje bi trebalo konačno stati na kraj pandemiji, izgleda da je jedini smisao “Death to 2020” da nas podsjeti što nam je sve u 2020. uzdrmalo živote, premda je malo vjerojatno da smo već zaboravili. Čak i sam Samuel L Jackson na početku filma zgroženo izgovara riječi: “Why in the fuck would you wanna do that?”. U nastojanju da prestigne sve druge produkcije koje će se željeti ogrebati za rekapitulaciju godine iz pakla, zaboravilo se da je za retrospektivu ipak potrebno - vrijeme. Pa čak i onu satiričnu.

Mislila sam da sam jedina kojoj je sveopće ozračje straha i apatije amputiralo zadnji ostatak humora, no ako je suditi po komentarima na internetskim bespućima, čini se da u svom mišljenju ipak nisam usamljena. “Film je toliko strašan da bih večer radije proveo prateći nadmetanje u rappanju u staračkom domu”, samo je jedan od dovitljivih komentara na koje sam naišla u potrazi za potvrdom da nisam luda. Čak i ako već mjesecima ne mrdate iz kuće i nesnosno vam je dosadno, sigurna sam da postoji bolji način da potrošite 70 minuta svog života koje više nećete moći vratiti. Uglancajte srebrninu, peglajte čarape, zašijte poderane kuhinjske krpe, bilo što. Bizarna 2020. je bila dovoljno loša sama po sebi, ne treba vam još i “Death to 2020”.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više