Traži

Kristen Stewart u velikom intervjuu priznala da je zbog posla bila prisiljena kriti svoju seksualnu orijentaciju. I nije jedina

Kristen Stewart u velikom intervjuu priznala da je zbog posla bila prisiljena kriti svoju seksualnu orijentaciju. I nije jedina

Koliko je Hollywood zapravo licemjeran?

Tekst: Ema Glavina


Fotografija: Getty Images

Mlada američka glumica, široj javnosti najpoznatija po ulozi Belle u "Sumrak" sagi, svojim je posljednjim medijskim istupom otvorila cijeli niz važnih pitanja s kojima se Hollywood, odnosno showbizz industrija, sustavno odbijaju suočiti. Naime, u svom je intervjuu za rujansko izdanje američkog Harper's Bazaara, Kristen Stewart, među ostalim, pričala i o tome kako su je ljudi s kojima je bila okružena, poput menadžera ili PR stručnjaka, od samih početaka njezine karijere upozoravali da u ovom poslu postoje prešutna pravila ponašanja koja ne smije kršiti - barem ako u njemu želi biti uspješna i priznata.

"Doslovno mi je rečeno da si učinim uslugu i ne držim se za ruke sa svojom djevojkom u javnosti. Naime, samo ću tako biti u prilici zaigrati u nekom Marvelovom filmu. Danas znam da ne želim raditi s takvim ljudima", objasnila je i dodala kako ju je tek hrabrost mlađih generacija potaknula da pronađe svoj glas i manje brine oko toga kakve će biti posljedice toga da ga doista i koristi. Danas, kaže, život živi punim plućima i više se nikome ne opravdava zbog svojih privatnih odabira, ali ponovno napominje da takvu odluku nije bilo lako donijeti.

"Mislim da sam u nekom trenutku jednostavno poželjela uživati u svom životu. I upravo je to prevagnulo nad time da se želim zaštititi, budući da sam si zapravo upropaštavala život. Zašto ne bih smjela izaći u javnost s osobom s kojom se viđam? Ili pričati o njoj u intervjuu?", zapitala se Stewart. Možda joj takav restriktivan način razmišljanja ne bi ni pao na pamet da joj brojni pripadnici, kako ih naziva "stare škole", izravno u više navrata pristupili i objašnjavali joj kako se mnogima neće svidjeti to što ima djevojku ili to što se ne identificira isključivo kao lezbijka ili pak kao heteroseksualna osoba. Na kraju cijele priče zaključuje kako su joj se i hrabrost i iskrenost isplatile, budući da joj sa svih strana stižu ponude za filmove koji bi tematizirali upravo nedefiniranu seksualnost.

I dok je ovakav, po karijeru Kristen Stewart, pozitivan ishod svakako pohvalan, treba reći i da on nije reprezentativan. Mnoge njene kolege i kolegice nisu bili te sreće da su tumačili naslovne uloge u jednoj od najpopularnijih ljubavnih priča stoljeća, da su postali dodatno zanimljivi zbog veze s kolegom iz filma (za sve one koje to zanima, i u tom je svom posljednjem intervjuu potvrdila kako su ona i Robert Pattinson doista bili u sretnoj vezi), da su nastavili dobivati velike uloge u holivudskim blockbusterima, ali i zanimljivim umjetničkim filmovima, a na kraju bez većih problema objavili da se ne identificiraju heteroseksualnim. Štoviše, priče tih spomenutih kolega uglavnom su dijametralno suprotne.

Nije tajna da istospolne veze nisu dobre za posao u industriji zabave, neovisno o tome što se njen centar nalazi u jednom od najliberalnijih gradova svijeta, Los Angelesu, i ne radi se, naravno, ni o kakvoj novoj pojavi. Poznat je cijeli niz primjera iz takozvanog zlatnog doba Hollywooda, u kojem se hinilo da nitko od najvećih imena nema homoseksualnih sklonosti, iako je bila javna tajna da su, primjerice, glumački velikani Katherine Hepburn i Spencer Tracy tijekom svoje dugogodišnje veze bili i u brojnim intimnim istospolnim odnosima. Međutim, njihova se odluka o vođenju paralelnih života u to vrijeme činila razumnom. Pitanje koje se mora postaviti jest zašto se takve živote zvijezde odlučuju voditi i danas, i zašto im se kontinuirano savjetuju da budu tko god žele biti, ali u svoja četiri zida? To je, inače, rečenica koja može poslužiti kao ogledni primjer homofobije, i upravo je nevjerojatno da se još uvijek koristi kao dobar PR savjet, i to u jednoj, ponavljamo, izrazito liberalnoj i progresivnoj sredini

Da bi se licemjerje holivudskih elita (čelnika filmskih studija, producenata, redatelja, menadžera, ...) po pitanju otvorene homoseksualnosti u potpunosti shvatilo nije potrebno ići pretjerano duboko; pogledajte prvo samo koliko se filmova i serija u kojima su likovi homoseksualni snima. Ne govorimo o sporednim ulogama šašavog gej najboljeg prijatelja koji ima najbolje shopping savjete ili pak cinične frendice lezbijke koja pije pivo, popravlja automobile i gleda američki nogomet, kao ni o gej parovima koji se povremeno pojave, a služe tek u svrhu fetišizacije, poput dvije plavuše bujnog poprsja; sjetite se samo dadilje iz drugog nastavka filma "Seks i grad".

Kad ste zadnji put gej likove vidjeli prikazane kao normalne ljude s nimalo uzbudljivim životima, koji nisu ekscentrični, seksualno promiskuitetni ili generalno jako upadljivi? Možete li, recimo, zamisliti punokrvni komercijalni film sa slojevito napisanim gej ljubavnim parom, u kojem se prikazuju scene poljubaca i seksualnih odnosa na način na koji se one prikazuju kod heteroseksualnih parova (ako ste gledali, primjerice, seriju "Moderna obitelj", mogli ste uočiti da se od tri para u središtu radnje tek onaj gej orijentacije gotovo nikada ne ljubi, a bilo kakvoj varijanti seksa da i ne govorimo)? Ili film u kojem isti ti gej likovi onda nisu nužno u borbi protiv svijeta i/li prinuđeni skrivati svoju ljubav?

Da se razumijemo, takvih filmova ima, ali su i oni iznimke - sjajan je primjer francuski "Adelin život" - i rijetko se snimaju za publiku mimo one festivalske. Hollywood je, dakle, iako nominalno inkluzivan, u svojoj srži duboko tradicionalan i oprezan spram otvaranja vrata nekim novim društvenim obrascima. Neki poznati glumci, pjevači i modeli danas priznaju da su gej ili biseksualni, ali su to mahom učinili tek nakon što je njihova pozicija bila dovoljna čvrsta (sjetimo se primjera Rickyja Martina, Care Delevingne, Ellen Page, a u konačnici i Kristen Stewart).

Da, postoje onda i oni koji svoju orijentaciju nikad nisu krili a svejedno su uspjeli, poput mladog pjevača Sama Smitha. Za ovu priču je, međutim, bitno razumjeti da je njegov uspjeh došao unatoč tom priznanju, i to je ono što se ne smije zaboraviti, neovisno o tome koliko zastava i filtera u duginim bojama vidjeli svuda oko sebe.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar