Traži

Službeno je - danas više djece želi postati vlogerima, nego astronautima. Treba li se s time samo pomiriti?

Službeno je - danas više djece želi postati vlogerima, nego astronautima. Treba li se s time samo pomiriti?

Objavljeno je novo istraživanje koje potaknulo raspravu o vrijednostima modernog društva

Tekst: E.G.


Fotografija: Arhiva,
Giphy

Ne postoji generacija koja sebe nije prozvala "posljednjom normalnom generacijom", čiji pripadnici nisu barem jednom za života izgovorili neku varijantu one slavne "U moje vrijeme to nije izgledalo tako / nije se tako živjelo / nije bilo takvih problema". I dok se generacija millennialsa sprema (ako već i nije) izgovoriti nešto slično po pitanju onih koji dolaze nakon njih - generacije Z, postavlja se pitanje jesu li ovaj put na tragu nečeg većeg od pukog bacanja floskula.

Ovih je dana svijet obišla vijest o novom istraživanju koje je proveo LEGO, kultni proizvođači igračka za djecu. Prema podacima do kojih je spomenuto istraživanje došlo, čak tri puta više djece danas kao karijeru iz snova navodi vloganje u odnosu na posao astronauta. Istraživanje je provedeno u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i Kini na uzorku od 3000 djece, u dobi od 8 do 12 godina, i 326 roditelja.

Trećina djece je, dakle, reklo da žele biti YouTuberi kad narastu, dok je tek 11% navelo zanimanje astronauta. Međutim, zanimljivo je istaknuti da su odgovori u velikom dijelu ovisili o tome iz koje zemlje dijete dolazi; više od polovice Kineza žele postati astronautima, što ovo zanimanje čini najatraktivnijim u tom dijelu svijeta. Također, tamošnja su djeca kao poželjna zanimanja navela i posao učitelja, glazbenika, profesionalnog sportaša i, tek na petom mjestu, posao vlogera. S druge strane, djeca s područja SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva za život bi najradije zarađivala vlogajući, nakon čega ti slijede zanimanja učitelj, profesionalni sportaš, glazbenik i, konačno, astronaut.

Razlike između aspiracija djece odgajane na različitim krajevima svijeta, u različitim kulturama i, posebno važno, drugačijoj gospodarsko-političkoj klimi, ne očituje se samo u odabiru budućih zanimanja Troje od četvero djece je, naime, reklo kako vjeruje u tvrdnju da će ljudi u budućnosti živjeti na nekom drugom planetu; kod Kineza se postotak slaganja s tom tvrdnjom penje na 96%, dok on u Ujedinjenom Kraljevstvu iznosi 63%, odnosno 68% u SAD-u. Isto tako, čak je 95% djece iz Kine odgovorilo da bi se jednog dana voljela otisnuti u svemir, dok postotak u Ujedinjenom Kraljevstvu iznosi značajno manjih 63%, odnosno 70% u SAD-u. U konačnici, ovdje se treba spomenuti i istraživanje o tome što djeca žele postati kad odrastu koje je 2017. proveo Fatherly. Umjesto vloganja, prije samo dvije godine je većina od 1000 ispitane djece mlađe od 12 godina u SAD-u rekla kako je zanimanje o kojem maštaju ono liječnika. Nakon njega, slijedili su poslovi veterinara, inženjera, policajca i učitelja.

I dok bismo ove brojke i trendove mogli danima u čudu komentirati, istina je da su oni potpuno očekivani. Dapače, ako poslove promatramo kao alate pomoću kojih dolazimo do financijskih sredstava nužnih za život, a u sve skupa ubrojimo i parametre poput duljine (i cijene!) obrazovanja te šansi za uspjeh u pojedinom području, ovi su rezultati i prilično logični. Pogledajmo samo sljedeću vijest koja je, ironično, svijet obišla u otprilike isto vrijeme kao i ona o prethodno navedenom istraživanju - šestogodišnja blogerica iz Južne Koreje, Boram, kupila je zgradu u elitnoj četvrti Gangnam za 8 milijuna dolara. Točnije, nekretninu je kupila tvrtka u vlasništvu njenih roditelja, a od prihoda koji su vezani isključivo uz YouTube kanal njihove kćeri, koji ima preko 30 milijuna pretplatnika. Sadržaj koji se ondje prikazuje je namijenjen djeci, a obuhvaća sve od recenziranja igračaka, preko jutarnje rutine i kušanja hrane, pa sve do nošenja s prehladom.

Drugim riječima, ništa posebno. Ova je djevojčica samo rođena u obitelji koja je na vrijeme prepoznala jedan od poslova budućnosti, i savršeno ga dobro znala kapitalizirati. U tom se smislu treba zapitati koliko su odgovori one kineske, američke i britanske djece zapanjujući? Ako desetci tisuća ljudi danas lagodno žive od toga da u kameru svog laptopa prepričavaju zgode iz škole, recenziraju proizvode iz svih mogućih područja, savjetuju o odnosima i komentiraju glazbu, serije i filmove, a u ekstremnijim slučajevima čak samo sjede i jedu, zašto bi većina pripadnika mlađe generacije uopće težila mukotrpnom procesu visokog obrazovanja i složenijim zanimanjima u kojima uspjeh ne dolazi preko noći?

Djeci se danas od najranije dobi u ruke stavljaju pametni telefoni, tableti i laptopi (posljedice takvih akcija postaju sve zanimljivija tema u znanstvenoj zajednici), na kojima onda gledaju upravo kanale kakav je onaj Boramim. S vremenom se, naravno, prebacuju na kanale vlogera čiji je sadržaj prilagođeniji njihovoj dobi, ali poanta ostaje ista - to su ljudi uz koje odrastaju i koji su ultimativne pop-zvijezde našeg (njihovog?) vremena. Međutim, problem je ovdje daleko kompleksniji od pukog svođenja na "loše idole" koji šalju krivu poruku današnjoj djeci. Većina je tinejdžera u nekoj fazi života bila buntovna i identificirala se s pojedinom subkulturom, ali nijedan njen aspekt nisu doživljali kao potencijalno financijski profitabilan.

S druge strane, djeci se putem društvenih mreža servira lažna slika o milijunima (pratitelja i dolara) koji dolaze preko noći i koji ne zahtijevaju previše truda I tako dolazimo do najlakšeg i najpoželjnijeg zanimanja na svijetu, onog koji dozvoljava fleksibilni raspored, rad od kuće i, potencijalno, slavu - i sve to bez nekog posebnog talenta. Istina je da iza najuspješnijih YouTube i Instagram profila stoji na tisuće uloženih sati i vrlo konkretan posao, ali o tome se još uvijek ne priča previše. Isto tako, treba se spomenuti i fenomen tzv. inflacije influencera koji će nužno dovesti do "pucanja" balona u sklopu kojeg ti isti influenceri danas još uvijek funkcioniraju.

Upitno je, dakle, hoće li se ona djeca s početka teksta uopće moći baviti poslom iz svojih snova ili će ono doživjeti potpuno transformaciju. I dok bismo u tom potencijalnom scenariju bez silnih vlogera, YouTubera i influencera kao društvo sigurno mogli funkcionirati (ne kažemo da nam mnogi ne bi nedostajali!), isto ne bismo mogli reći za brojna druga zanimanja. Manjak zanimanja za posao inženjera, astronauta, učitelja i sl. nije dovoljno nazvati tek hirom nove generacije. U situaciji u kojoj je više djece zainteresirano za gledanje svog odraza u kameri od istraživanja svemirskih prostranstva, vrijeme je da preispitamo svaki od stupova društva u kojem živimo; od obrazovanja, preko obiteljskog odgoja, pa sve do medija. I to, po mogućnosti, ne u kakvom novom vlogu.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar