Traži

Priča o incelima, muškarcima kojima je ceilbat \"nametnut\", i globalnoj prijetnji koju predstavljaju

Priča o incelima, muškarcima kojima je ceilbat "nametnut", i globalnoj prijetnji koju predstavljaju

Od seksualne frustracije do masovnih pucnjava

Tekst: Ema Glavina


Fotografija: Unsplash

Svjetski mediji ovih dana ne prestaju pisati o jednom od najočekivanijih filmova godine, "Joker", redatelja Todda Phillipsa. Brojni filmski kritičari su već prognozirali Oscara Joaqiunu Phoenixu za najbolju glavnu ulogu, a da sve neće stati samo na optimističnim nagađanjima potvrđuje i nedavna pobjeda filma na festivalu u Veneciji. No, osim o tome koliko je film slojevit, a Phoenix maestralan, neki su primijetili i da je glavni lik napisan tako da djeluje kao tipični član takozvanog Incel (Involuntary Celibat) pokreta. Ovo je priča upravo o tom pokretu, ali i priča o tome kako ozbiljne frustracije (pa još u kombinaciji s modernom tehnologijom) nikad ne treba podcijeniti.

Sam je pojam široj javnosti postao poznat 2014., kad je 22-godišnji državljanin SAD-a, Elliot Rodgers, usmrtio šestero svojih kolega u blizini fakulteta koji su pohađali, University of California. Rodgers je pronađen mrtav u svom automobilu netom nakon pucnjave, a cijela je situacija dodatno eskalirala njegovim oproštajnim video zapisom koji je objavio na YouTubeu-u i u kojem detaljno objašnjava svoje motive. Prvo je naveo što točno planira učiniti, a onda pojasnio kako se želi osvetiti ženama jer su ga odbijale, kao i seksualno aktivnim muškarcima kojima zavidi. Uz to, nekolicini je bliskih ljudi poslao dokument naziva "My Twisted World: The Story of Elliot Rodger", koji je ubrzo postao javno dostupan i koji su brojni nazvali njegovim manifestom. U tom dokumentu dodatno objašnjava zašto je do ubojstva moralo doći, kakvo je bilo njegovo djetinjstvo, obiteljski odnosi, a nudi i svoju sliku savršenog društva u kojoj su, primjerice, parovi različitih rasa nedopustivi, a žene smještene u koncentracijske kampove.

Osim dokumenta, prije svog ubilačkog pohoda objavio je i Facebook status u kojem obznanjuje svijetu da je pobuna Incela počela. Od tad do danas, još su tri masovne pucnjave u SAD-u - mahom usmjerene prema ženama - bile inspirirane upravo onim što je započeo Elliot Rodgers. Ako svoj sud o ovom pokretu (ili subkulturi) donosite samo na temelju ovih činjenica, lako biste mogli pomisliti da je temelj cijele priče zapravo zločinački, da promovira ideologiju koja bi se mogla usporediti s antisemitizmom i da njegov član predstavlja potecijalnu opasnost za društvo. Počnete li ovaj pojam pretraživati na internetu, vrlo brzo ćete uočiti nekoliko njegovih osnovnih odrednica; riječ je o zajednici ljudi koja se okuplja po forumima (poput onih na stranicama kao što su 4chan i Reddit) i koja je seksualno neaktivna unatoč tome što to izrazito ne želi biti. Za svoje životne probleme uglavnom krive žene koje im uskraćuju seks samo zato što to mogu (odnosno, iz obijesti), dok same žene dijele u dvije kategorije

"Stacy" je prototip žene koju nikad neće imati; ima bujnu plavu kosu, raskošne obline, samosvjesna je, objavljuje slike svog tijela po društvenim mrežama, uživa u pozornosti i živi u luksuzu iako nema pravi posao, dok je "Becky" ona koja bi im trebala biti dostupna; oblači se casual, kosu nosi u pundži, umjesto skupe torbice bira ruksak, feminističkih je uvjerenja i radi neki niže plaćani posao, poput bariste u Starbucksu. Uz opise žena, Inceli imaju i kategoriju za muškarce, koje mrze gotovo jednako kao i nedostupne žene; "Chad" je onaj koji uopće ne treba prilaziti ženama, budući da mu one uglavnom prilaze same od sebe, nije pretjerano zabrinut oko njihovih emocija i ponaša se kako god ga je volja.

Koliko god ova kategorizacija na prvu može djelovati bezopasno, činjenica je da u svijetu postoji desetci tisuća ljudi koji ju shvaća ozbiljno, pa su neki od njih tako prethodno spomenuta ubojstva opravdali time što su žene jednostavno previše maltretirale muškarce, kao i to da moraju računati na to da bi zbog toga mogle biti ubijene. Štoviše, dr. Kaitlyn Regher s Kent Universityja, stručnjakinja za digitalnu kulturu koja se bavi istraživanjem mizoginije, kaže kako se aktivnosti i tvrdnje Incela danas trebaju pratiti baš poput aktivnosti i tvrdnje religijskih ekstremista.

Sve skupa je, međutim, u originalu zamišljeno dijametralno drugačije Godina je 1997., a Kanađanka u srednjim dvadesetima po imenu Alana (prezime nikad nije htjela otkriti) odlučuje krenuti u svijet dejtanja i upoznavanja ljudi koji bi mogli postati njeni romantični partneri. Kako je istaknula, kasnije je sazrela i kasnije je krenula promatrati muškarce, a njeno veliko iznenađenje, ubrzo je shvatila da je društvo sklono osuđivati djevice, kao i one koji tijekom srednje škole nisu imali curu ili dečka. U želji da pronađe ljude sličnog iskustva, napravila je stranicu "Alana's Involuntary Celibacy Project". Projekt je relativno brzo zaživio, a Alana kaže da je okupila zajednicu ljudi koja je slobodno razgovara o temama poput usamljenosti ili nemogućnosti pronalaženja partnera. Ne poriče da su se među tim ljudima ponekad pojavljivali i ljutiti muškarci koji nikako nisu uspijevali shvatiti žene, ali tvrdi da je generalna atmosfera bila vrlo prijateljska i ugodna. Dapače, neki ljudi koji su se ondje upoznali su čak završili u braku.

Pojam Incela je, originalno, dakle, označavao osobu koja nikad nije imala seksulani odnos, koja nikad nije bila u vezi ili koja jako dugo nije bila u vezi. S obzirom na njegovu današnju konotaciju, Alana kaže da se više ne može upotrebljavati u tom smislu. Otprilike tri godine nakon osnutka stranice je prestala biti aktivnom članicom, a tek je 15 godina kasnije, nakon ubojstva koje je počinio Elliot Rodgers, doznala za pokret koji je u potpunosti izvrnuo njenu osnovnu ideju. Nakon propitkivanja sebe i svojih postupaka, odlučuje pokrenuti stranicu Love Not Anger, čiji je cilj pomoći usamljenim ljudima da pronađu ljubav, umjesto da žive s bijesom i frustracijama.

Njena originalna stranica, dakako, više ne postoji, a mahom se gase i druge platforme na kojima se Inceli okupljaju (Reddit je ugasio forum s preko 40,000 članova), pa iako je to svakako korak u pravom smjeru, nitko ne misli da će riješiti problem koji je puno dublji i složeniji. Jedno je sigurno - situacija u kojoj se brojne žene trebaju smatrati sretnima ako ih muškarac s kojim su odbile spavati samo ogovara po internetu i krivi za svoje probleme, dok one manje sretne mogu računati na to da će im zbog toga htjeti i fizički nauditi, potpuno je neprihvatljiva.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar