Traži

Zašto puštamo da su nam djeci idoli loši đaci?

Zašto puštamo da su nam djeci idoli loši đaci?

I kako se boriti protiv lošeg utjecaja

Tekst: Dženeta Schitton


Kada sam nedavno na regionalnoj marketinškoj konferenciji čula izjavu najveće hrvatske influencerice, koja je ujedno i autorica autobiografske bestseller knjige, da joj tekstove sponzoriranih sadržaja (koje inače ne označava kao takve, jer to smatra nepotrebnim) ustvari piše mama, postala sam svjesna da nam je demokratizacija medija donijela nacionalni tv program na kojem nastupaju loši đaci.

Nekada su se mediji kao tv i radio, smatrali jako važnim pa su se programi emisija pažljivo smišljali, voditelji mudro birali i obrazovali, kako ne bi svojim ponašanjem naškodili ugledu kuće na kojoj "nastupaju" i koju predstavljaju. Program emitiranja je u zavisnosti od ciljeva kuće, bilo da je zabavni ili edukativni, uvijek bio prilagođen činjenici da ga prati jako puno ljudi, uključujući i maloljetnike, koji su važili za ranjivu grupu koju treba zaštititi.

Pojavom i širenjem interneta došlo je do demokratizacije medija, koji su promijenili svoj doseg, strukturu i prirodu komunikacije s publikomŠtoviše, zadnjih nekoliko godina mediji sve više postaju pojedinci, a društvene mreže i internet su samo tehnički način da ostvare komunikaciju s onima koje njihov "program" zanima. Tajna je u ostvarivanju ljudskog kontakta i sposobnosti pojedinca da se bolje i lakše poveže s drugim pojedincem, iako i digitalno. Nekada je osobnost voditelja bila u drugom planu, a program u prvom. U konačnici su danas voditelj i njegov život postali program. S druge strane su ljudska znatiželja i naša iskonska potreba da zavirimo u živote drugih ljudi današnjim internetnim zvijezdama omogućili, da s malo dodatne vrijednosti privuku velike mase ljudi, kojima će redovnim obraćanjem dati osjećaj da ih poznaju i da između njih postoji prava, ljudska veza. Tako nastaje povjerenje, a povjerenje je uvijek nužni preduvjet svake manipulacije i utjecaja

Ako ovu pojednostavljenu analizu prenesemo u kontekst ljudi koje danas zovemo social media influencerima, sasvim je dovoljno da se svaki drugi dan pojave u videu, u kojem demonstriraju često apsurdne sposobnosti i afinitete, prave loše šale ili poput rijalitija emitiraju svoj život i ljudi će se vraćati po još. Što su kontroverzniji i više se pojavljuju sve je veća vjerojatnost, da će se broj ljudi koji ih prati povećavati. Time postaju medij, a njihov život program kojim hrane horde obožavatelja. Nikada nije bilo jednostavnije privući pažnju velikog broja ljudi s manje osobnih kvaliteta i korisnog sadržaja.

influencer

Posebno je lako privući mlade ljude, koji su sada ostali nezaštićeni. U međuvremenu sjede ispred svojih telefona i čekaju kada će, sada već punoljetna influencerica, s vokabularom osnovnoškolca jedva sastaviti prosto proširenu rečenicu o svojim životnim stavovima, koji se neprestano mijenjaju i razvodnjavaju novim poluinteligentnim sadržajima. Vrhunac će biti njena konačna odluka o must have listi makeup produkata, za koje se ne osjeća obavezna da sa svojim digitalnim prijateljima podijeli, da ih je dobila besplatno.Tekstove o tome kako se u program njenog kanala, koji je ustvari njen život, uklapaju sponzorirani proizvodi će vješto oblikovati njena mama, jer ona ipak najbolje zna kako da sroči misli o besmislu života bez kupovine istih.

I kako je moguće da smo završili u situaciji gdje nam se bez ikakvog nadzora i cenzure mladima kao idoli predstavljaju pojedinci i bez srednjoškolskog obrazovanja, koji su do savršenstva apsolvirali samo umjetnost editinga fotografija? Zašto učenici generacije, društveni aktivisti i mlade sportske nade nisu ti koje prate stotine tisuća ljudi i kupuju njihove autobiografije, gdje će ih naučiti o sistemu vrijednosti, odricanjima i putu do uspjeha?

Influencer

Kako to da mi kao društvo još uvijek nismo shvatili da je demokratizacija medija promijenila svijet...ali i svijest nas samih, posebno mladih. Duljina zadržavanja pažnje na jednoj temi se smanjila proporcionalno povećanju brzine interneta...želimo pojednostavljene informacije i to jako brzo. Moto novih generacija je instant gratifikacija i to je činjenica. Istraživanja pokazuju da tekst, video ili audio uradak budu ocijenjeni u prve dvije do tri sekunde konzumiranja, bez obzira na dodanu vrijednost koju njegov drugi, peti ili zadnji paragraf možda krije...

A ono što je bitnije od svega, modernizacija i demokratizacija je dovela i do humanizacije medija. Širenje automatizacije i mehanizama umjetne inteligencije nas valjda iskonsko sve više vuku ka traženju ljudskog kontakta...i digitalni privid ljudskog dodira će nam prodati čak lošu ideju i slabu naviku prije nego najveća mudrost svijeta servirana na crno bijelom pladnju.

Činjenica da svatko može biti medij je poput ideje o revoluciji, koja prvo mora sazrijeti u glavi pojedinca, da bi mogla doprijeti do masa i doživjeti kritični trenutak Nije dovoljno sjediti i razgovarati o tome da je cijela ta priča o Influencerima bez veze i da svakako nemaju ništa pametno za ponuditi...istina je da njih zbog spremnosti da se javno ispostave i istaknu čak i te svoje često banalne stavove o životu, prate generacije naše djece kojima se nameću kao autoritet. Sposobnost analiziranja i kritičkog razmišljanja je ostala daleko iza sadržaja u kojem se kao vrhunac kreativnog izražaja pojavljuje sposobnost žvakanja ljutih bombona pred kamerama...

Vrijeme je da shvatimo da živimo u vrijeme vizuala, prebrzog životnog tempa i jednostavnih poruka. I najdublje misli se mogu reći na jednostavan način. I najprostije sjeme može izroditi drvo s krošnjama. Treba početi negdje, a to negdje je budućnost, u koju smo zakoračili s internetom, kamerama, pametnim telefonima i digitalizacijom. Znam, u idealnom svijetu bi bilo divno da nam mladi čitaju knjige i pridružuju se klubovima u kojim raspravljaju o tome što je pisac htio reći. Realnost je da se njihova realnost promijenila i način na koji je percipiraju.

Influencer

Počnimo svi zajedno percipirati činjenicu da nam sudbinu djece kroje loši đaci, spustimo se s oblaka na kojem smo odlučili da društvene mreže nisu dobre za nas, jer one su tu, čekaju da ideje koje ostavljamo po kavama, raznim portalima, krijući se iza fejs profila ili pseudonima kažemo na glas. Da damo stvarima ime, da ustanemo i unesemo dio sebe u širenje ideje da je prosto proširena rečenica nešto što se uči u osnovnoj školi, a da nam za život treba i srednja.

P.s. osjećam potrebu da istaknem da se ovaj tekst odnosi na veliki dio, ali ne i na cjelokupnu populaciju kako domaćih tako i stranih influencera koji svojim kreativnim i predanim radom stvaraju dodanu vrijednost i kvalitetan sadržaj. O nepravednom generaliziranju i omalovažavanju pojma influencer ću pisati u idućoj kolumni.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

Napišite komentar