Search

Zašto oprostiti Gallianu?

Zašto oprostiti Gallianu?

Grgo Zečić osvrnuo se na prvi medijski istup dizajnera


Elementarna tema svih šaputanja prošlog tjedna u New Yorku, ali i u modnom svijetu generalno, novo je izdanje Vanity Fair magazina. Ne zbog toga što se s naslovnice smiješi zgodni Channing Tatum, nego zbog malog crvenog nadnaslova iznad njegove glave. John Galliano prvi je puta progovorio za jedan medij otkako se neslavno strmoglavio s modnog trona prije tri godine! Mnogi su pokušavali izvući intervju od Galliana koristeći se poslovnim i osobnim vezama, ali to je ipak uspjelo samo najutjecajnijem kulturološkom celebrity magazinu na svijetu. Gallianov intervju dočekan je s dozom nestrpljenja koju obično mozete nanjušiti tri minute prije početka Louis Vuitton revije, kada se napetost među modnim ekspertima može rezati motornom pilom. Ono što je Galliano učinio u nekoliko prohladnih večeri i to gotovo ispred vlastitog doma, svi već znamo i zaslužilo je svaku osudu. Ali vrijeme je da se lov na Galliana obustavi.

Zašto oprostiti Gallianu? (фото 1)

U posljednje tri godine postao je persona non grata u brojnim modnim školama, društvima, modnim kućama. Izgubio je poziciju u Dioru, otjeran je iz vlastitog ateljea, a titula društvenog izgnanika konstantno mu se nabija na nos. Slijedila su odvikavanja od alkohola, brojnih tableta, ali i životnog stila koji mu je donio više nesreće nego sreće. John Galliano bio je zlatno tele iskovano u 90-im godinama prošlog stoljeća u središtu LVMH kompanije koja posjeduje kuće kao što su Givenchy i Dior. Bezobzirni modni svijet do besvijesti je razmazio Galliana u godinama prije recesije. Sam kaže kako je od jutra do mraka bio okružen ljudima koji su ispunjavali više od onoga što je trebao. Jedan asistent držao je upaljač, drugi je držao cigaretu, a treći ga je hladio s lepezom. Dizajner se sam zatočio u svoj nerealni svijet gdje je tretiran kao kreativno božanstvo. Problemi su počeli onog trenutka kada je izgubio svog najboljeg prijatelja i šefa svih njegovih ateljea, Stevena Robinsona, koji je preminuo od zatajenja srca nakon kokainske seanse. Dior je tražio što veći broj kolekcija, tu je bila i njegova vlastita linija i podlinija… Pad je bio neizbježan. Zapravo, ono što iznenađuje je šok koji je modna zajednica doživjela onog trenutka kada je Galliano pao. Radi se o prilično licemjernoj reakciji koja apsolutno ne odgovara istini. Svi su se odjednom počeli čuditi kao da pojma nisu imali što se zapravo događalo s Gallianom.

Zašto oprostiti Gallianu? (фото 2)

Isto licemjerje vlada i danas kada je riječ o njegovom liku i djelu. Kažu da je neoprostivo ono što je John učinio. S tim se svi možemo složiti, ali isto tako je važno tko to kaže i u kojem kontekstu je sam dizajner to rekao. Smiješna je činjenica da Galliana osuđuju pripadnici modnog svijeta koji je poznat po taštini, egoizmu, spletkama, ovisnostima, tračevima, alkoholu i drogama u svim bojama i oblicima. Odjednom se svi prave kao da su odrasli na austrijskom dvoru, a drogu su vidjeli samo na televiziji. Ako itko ima više iskustva s nesnosnim izjavama i pogreškama onda je to modni svijet. Gdje ćete naići na više okrutnosti, rasizma i devijantnog ponašanja nego na tom planetu? Zašto je Galliano postao simbol svega što ne valja, a svi ostali su superiorno iznad bilo kakve osude? Ono što je Galliano učinio, produkt je bolesnog čovjeka koji traži pomoć na najokrutniji mogući način. Taj čin nije bio čin bijesa, nego vapaj straha nekoga tko ne može više živjeti po novim pravilima korporativne modne zajednice. Ali problem je u tome što sam više gadosti čuo na koktel zabavi u 7 navečer iz usta tolikog broja urednika i stilista, nego što sam čuo iz Gallianovih usta. Smrtni grijeh je uvrijediti bol i patnju židovskog naroda, ali isto tako smrtni grijeh nije natjerati djevojčice od 14 godina da u backstageu jedu kuglice vate umočene u sok od naranče kako iduća tri dana ne bi mogle nista drugo pojesti? Sustav vrijednosti još je jednom potpuno zakazao.

gallianodior

I nakon tri godine katarze kroz koju je Galliano prošao – većina modne zajednice i dalje nije spremna pružiti oprost. Svatko od nas zaslužuje drugu šansu, bez obzira na bol koju je nanio drugima jer to je samo reakcija na bol koja je toj istoj osobi nanesena. To je simptom začaranog kruga gdje, nažalost, oprostu nema mjesta. Pustiti i oprostiti dvije su najteže životne lekcije koje mnogi od nas nikada neće svladati. To ne znači da ne trebamo pokušavati. Uporno i tvrdoglavo pokušavati. Modna zajednica na sebi nosi vise grijeha nego što Galliano može skupiti, ali zbog čega ista ta zajednica ne može prigrliti svoju crnu ovcu natrag? Možda zato što bi se ta ista zajednica trebala suočiti sa svojim grijesima. I tu otvaramo Pandorinu kutiju. 

gallianointervju

Tekst: Grgo Zečić

Leave a comment

više