Search

Boris Pavlin: \"Ne morate prodati vlastiti integritet za šaku srebra\"

Boris Pavlin: "Ne morate prodati vlastiti integritet za šaku srebra"

Dizajner čije haljine obožavamo


Image: John Pavlish

Bajka Borisa Pavlina započela je prije deset godina kada je javnosti predstavio svoju prvu kolekciju. Danas se Pavlin etablirao u couture majstora koji svakodnevno stvara bezvremenske haljine koje oduzimaju dah

Šarmantan, otvoren i uvijek nasmijan, Boris Pavlin dizajner je koji se nenametljivo ušuljao na hrvatsku modnu scenu i istaknuo svojom raskošnom estetikom, najfinijom izradom i dobrim osjećajem za lijepo. Sjećam se kao danas uzdaha mnogih žena koje su s divljenjem pregledavale njegove haljine i maštale o tome kako će se udati baš u njima. Njegovo stvaralaštvo danas broji nešto više od deset godina, a kroz to vrijeme je samo podizao svoju ljestvicu i bivao sve boljim. Nedavno je predstavio novu kolekciju odjeće koja me je nagnala da mu "ukradem" malo vremena i porazgovaram s njim o njegovoj modnoj avanturi, a svojim iskrenim i odmjerenim izjavama osvojio me odmah. 

Od početka tvoje priče prošlo je nešto više od 10 godina. Kako bi najbolje opisao svoje modno putovanje od osnivanja brenda pa sve do danas?

Vjerojatno kao učenje, jako zabavno učenje. Kako postati dizajner, kako pokrenuti brend, kako oformiti tim ljudi s kojima želite raditi i vjerojatno najbitnije od svega, kako pronaći sebe u onom što stvarate. Dizajn je igra, a ja sam se oduvijek volio igrati.

Boris Pavlin: "Ne morate prodati vlastiti integritet za šaku srebra" (фото 1)

Koncentrirao si se na prekrasne ženske haljine i vjenčanice. Kakvu ženu zamišljaš u svojim kreacijama kada dizajniraš? Što te najviše "drajva"?

Zapravo su to uvijek izrazito snažne i samosvjesne žene koje, prije svega, vrlo pažljivo promišljaju što žele odjenuti. Na neki su način te haljine power tripping, uopće ne pripadaju standardnoj ideji današnje "potrošne" mode i uniformiranosti koju ona nameće. One su statement s kojim znate da nećete proći nezamijećeno kada uđete u prostoriju, ni od žena ni od muškaraca. To je moj drive, kako odjeću učiniti uistinu relevantnom bez da bude ekscesna ili površno vulgarna.

Tko su tvoji klijenti danas?

Ne postoji jedinstveni opis za žene koje odluče nositi moj dizajn. Imali smo klijentice u rasponu od 17 do 67 godina, od 150 do 197 cm, od 44 do 120 kila, od arhitektica do medicinskih sestara, od vlasnica hotela do domaćica, od opernih diva do žena diplomata. Ta raznolikost je ono što me uistinu veseli, činjenica da ne pripadam stereotipu ili nekoj niši. Moje klijentice su prvenstveno žene koje žele biti lijepe.

Koliko je teško opstati i graditi brend, u ovim ne tako elegantnim uvjetima u zemlji?

Dizajnom se nikad nisam bavio radi novca, tako da nikad nisam niti imao potrebu gledati na svoj brend kao neki veliki generator bogatstva. Kroz prizmu takvog razmišljanja, nastanak i rast samog brenda događao se gotovo organski, polako i na neki način samozatajno.

U društvu na permanentnom rubu ekonomske provalije, u kojem se uspjeh mjeri po broju žutih stranica u trač medijima, to je poprilično endemski način poslovanja, ali eto, valjda je ovih 10 godina iza mene dokaz da ne morate prodati vlastiti integritet za šaku srebra, a da biste uspjeli raditi ono sto Želite.

Ne sponzoriraju me supermarketi ni pivovare, ne možete naći moj potpis na "ekskluzivnim" modnim dodacima iz Kine, koji se za samo 10 kn prodaju uz novine, a nisam još oslikao niti jedan tampon kao niti perilicu rublja. Kada stvari ne idu onako kako ste planirali, jednostavno stisnete zube i kažete sami sebi da ste taj put odabrali s razlogom i dočekate sutra. "Gone with the wind" stil. 

Prije nekoliko godina krenuo si s potpuno ručno izrađenim, artizanskim haljinama. Kako si se odlučio na taj korak?

Mislim da se radilo o logičnoj evoluciji mog rada. Kronološki, svaka nova kolekcija bila je sve kompleksnija te je zahtijevala sve više koketiranja sa couture tehnikama. Dok se, naposljetku, cijeli proizvodni proces nije okrenuo naglavačke i prilagodio takvom, artizanskom načinu izrade. Ujedno, svaka nova haljina predstavljala je učenje, sa svakom sam pokušao poboljšati tehniku izrade i pomaknuti granice korak dalje. Počelo je baznim pitanjem, kako se riješiti vidljivih šavova, a završilo sa sasvim organskim formama veza i dekonstrukcija te rekonstrukcija čipke.

Što ti zadaje najviše glavobolja u procesu kreiranja odjevnih komada?

Zapravo vrlo banalno pitanje: "kako to obući na nekog, bez da kopčanje bude odveć vidljivo i time naruši vizuru haljine?"

Boris Pavlin: "Ne morate prodati vlastiti integritet za šaku srebra" (фото 2)

U moru prekrasnih ženskih kolekcija prije koju godinu sve si iznenadio predstavivši svoju prvu mušku kolekciju. Kako je do toga došlo i kakav je bio feedback?

Muška kolekcija je bila vrlo pragmatično rješenje za dva problema s kojima sam se suočio te sezone. Prvo, za činjenicu da smo tijekom ljeta bili toliko zatrpani poslom da je izrada cjelovite ženske kolekcije za jesen bila jednostavno nemoguća na nivou na kojem smo dosad izrađivali modele, te drugo, da u gradu mjesecima nisam mogao naći hlače koje mi se sviđaju. Stoga je par koncepata za komade namijenjene vlastitom ormaru ubrzo postale serija skica i razrada krojeva, a čitava mini kolekcija (radilo se samo o dvadesetak izlaza) bila je izrađena u manje od dva mjeseca. Feedback je zapravo bio vrlo komičan, kritički je to bilo odlično prihvaćeno, ali su nas još nekoliko mjeseci kasnije žene sumanuto nazivale, s upitom jesam li prestao dizajnirati žensku odjeću. Dapače, čak sam dobio i jedan hate mail od djevojke koja se željela udati u haljini s mojim potpisom, i tu je mušku kolekciju protumačila kao sabotažu vlastitog vjenčanja. 

 

Imaš li ambicija napraviti ready-to-wear kolekciju za žene?

I da i ne. S kreativne strane, bilo bi se super vratiti korijenima i paralelno imati dvije linije, od kojih je jedna pristupačnija široj publici. Nažalost, proizvodno to bi značilo imati dvije radionice i dva različita tima, što je za mene, koji sam 90% vremena ionako negdje u svom svijetu, previše kaotična premisa. Možda jednog dana, kada se u potpunosti posvetim kreativi, a upravljanje i organizaciju prepustim nekom drugom, no uglavnom sam pretvrdoglav da me se menađerira.

Možeš li  danas reći da si ispunio svoj modni san ili da si barem na dobrom putu?

Ono što sa sigurnošću mogu reći jest da sam sretan. Osjećaj koji imam kad se ujutro budim s osmjehom na licu, jer znam da ću taj dan napraviti nešto lijepo je neprocjenjiv. A modni put i dalje ostaje onaj svojevrsnog Don Quijotea u borbi s vjetrenjačama potrošne mode. Ne želim stvarati odjeću koja će kroz godinu dana biti zastarjela i nenosiva. Kvalitetna estetika je trajna, nije podložna pomodarstvu i ne tjera vas na kupovanje novih, trendovskih komada svakih nekoliko mjeseci.

Imaš li kakav mudar savjet za mlade dizajnere i one koji tek kreću tim stopama?

Ne radite kompromise. Pronađite onaj dio mode u kojem vas stvaranje veseli i u njemu kreirajte svoj rukopis. Moda je izuzetno dinamičan i zanimljiv medij koji uvijek treba nove ideje i nemojte se bojati biti drugačiji. I budite strpljivi, kvaliteta se gradi polako.

Related articles

Buro 24/7 Selection

više