Search

Fantastični gospodin Tim

Fantastični gospodin Tim

Genijalac bujne mašte

Tekst: Ana Pavić


Image: Tim Walker

Moda je danas bojno polje u kojem iz jednog rova kliču urednici i kreativci, a iz drugog excel tablicama poslovnih izvještaja prijete marketinški odjeli. U posljednjih nekoliko sezona primjetan je manjak raskošnih produkcija egzotičnih modnih priča koje čitatelje magazina uvlače u inspirativne nadrealne svjetove.

Ostati vjeran sebi i pratiti svoj unutarnji glas danas u modnom izdavaštvu nije popularno. Gruba je to istina kojoj svjedočimo listajući najdraže modne magazine. U jeku te naporne bitke između profita i kreativnosti, jedan čovjek stoji sa strane, poseban, neokaljan vanjskim svijetom i njegovim primarnim potrebama, istinski umjetnik i sanjar, stara duša, kako često nazivaju one koje se ne može objasniti, opisati i ukalupiti.

book

Genij Tima Walkera krije se upravo u tome što se njegov rad ne obraća ciljanoj publici. Primjerice, fotografiji eterično krhke Lily Cole, koja poput nježnog cvijeta sjedi na ogradi spiralnog stubišta stare palače u Gudžaratu, jednako će se diviti djevojčica koja u njoj vidi princezu u iščekivanju princa, ugledna modna urednica koja procjenjuje genijalnost kadra i uživa u atmosferičnoj lirici fotografije ili neka žena koja na slici vidi predivnu plavu haljinu Stelle McCartney. Walker u svojim vizijama kreira paralelnu stvarnost u koju unosi toliku dozu strasti da se, gledajući njegova djela, čini kao da taj drugi svijet doista negdje postoji. U nekoj čarobnoj zemlji, kojoj ne znamo ime ni lokaciju, stolci vise sa stropa, divovski kosturi hodaju kroz polje makova, a kreveti i šareni lampioni rastu na drveću. Ako je Tim Burton dobroćudni fantazist kinematografije, Tim Walker je svakako njegov pandan u svijetu fotografije. No tko je taj samozatajni Britanac koji ne dopušta djetetu u sebi da odraste?

Prema vlastitoj priči, ljubav prema fotografiji rodila se u djetinjstvu, kada je na obiteljskom izletu od brata posudio fotoaparat. Privlačili su ga priroda, šume i polja u kojima je odrastao živeći na engleskom selu pa su mu tako prvi fotografski motivi uglavnom bili pejzaži. S ocem, građevinarom, često je odlazio na gradilišta gdje je promatrao ruševne zgrade, pronalazeći ljepotu u prašnjavoj, praznoj arhitekturi.

Tim Walker

Iako je instinktivno prepoznavao ljepotu svega što ga je okruživalo, problem mu je stvarao tehnički aspekt fotografije. I danas kaže da su ga na početku tehnikalije užasavale te da je tek zahvaljujući svom mentoru na fakultetu shvatio kako je fotoaparat samo "kutija u koju može spremiti sve ono što um zamisli". Važan preokret dogodio se godinu prije Timova odlaska na fakultet, dok je vrijeme provodio radeći u biblioteci izdavačke kuće Condé Nast u Londonu. Gotovo sudbinski dobio je zadatak da sredi arhivu velikog fotografa Cecila Beatona. Prebirući po starim i već požutjelim fotografijama koje su ispisale britansku modnu povijest, zaustavio se na Beatonovim djelima koja su u njemu probudila samopouzdanje i želju za kreiranjem vlastitog stila.

Tim Walker

Iako se Beaton često navodi kao ključna inspiracija s početka Walkerove karijere, jednako je važan utjecaj imao i John Deakin, briljantan fotograf, najpoznatiji po portretima britanske umjetničke elite predvođene Francisom Baconom, koja se okupljala u privatnom klubu The Colony Room. Štoviše, Walker je dobar dio svog portfolija izgradio upravo na izražajnim portretima kreativaca iz svijeta mode, filma i glazbe. Kroz fakultet je prošao lako, skupljajući znanje i upijajući sve tehničke informacije koje su mu pomogle da se oslobodi svojih strahova. Shvativši da nije krivo ako se fokusira na subjekt i scenografiju više nego na perfektnu tehničku izradu fotografije, dopustio je mašti da ga odvede do nevjerojatnih mjesta. Novootkriveno samopouzdanje i novo znanje koje je stekao, rezultirali su trećom nagradom na državnom natjecanju mladih fotografa.
Nakon fakulteta je, poput većine mladih fotografa, potražio posao stažista

Isprva je radio za Marka Thompsona u Londonu, da bi se potom nakon jednog od putovanja sa svojim šefom, preselio u New York. U Velikoj je Jabuci upoznao dva velikana modne fotografije Richarda Avedona i Arthura Elgorta koji su mu ponudili asistenturu. Tim kaže kako je izbor bio težak, ali naposljetku je odlučio prihvatiti posao Avedonova četvrtog asistenta, najnižu moguću poziciju na kojoj je bio zadužen za sve one poslove koje ostali nisu ni pomišljali raditi. Ako je netko poželio kavu u 4 ujutro - Walker je morao potrčati, ako je kilometre kablova trebalo razvući po setu - Walker je bio čovjek za to. Danas se ovog angažmana prisjeća kao "ratnog stanja", ali i najbolje škole koju je mogao imati. Od Avedona je naučio važnu lekciju, a to je da mora fotografirati isključivo ono što voli i što smatra lijepim.

Tim Walker

Tim Walker je isključiv pri odabiru modela i inzistira na talentima čiji izgled ne prati klišeje ljepote. Veliku naklonost gaji za Kristen McMenamy s kojom je snimio neke od najljepših editorijala, uključujući i veliku priču za W Magazine u kojoj je Kristen utjelovila sirenu odjevenu u haljine kuće Rodarte. Na listu svojih omiljenih muza upisuje i crvenokosu Karen Elson, ali i Kate Moss za koju kaže da ga je fascinirala svojom sposobnošću preživljavanja u vječno promjenjivom svijetu mode.

Tim Walker

Iako je ranih ‘90-ih planirao ostati u New Yorku, nenadana bolest oca vratila ga je u rodnu Englesku. Nakon asistiranja još jednom velikanu modne fotografije, Nicku Knightu, prvu pravu priliku dala mu je Lucinda Chambers, modna urednica britanskog Voguea. Povjerenje je opravdao editorijalom Land Girl u kojem je crvenokosa, tadašnja It girl londonske scene, Iris Palmer utjelovila lik djevojke iz kolibice u engleskom Dorsetu.

Walker se ovim editorijalom referirao na svoje djetinjstvo koje je proveo upravo na zelenim padinama Dorseta gdje je živio s majkom, ocem i bratom. Iako je tvrdio da nikad neće postati isključivo modni fotograf te je jedno vrijeme čak razmišljao o tome da se posveti poslu scenografa ili stilista, ovaj mu je editorijal otvorio vrata velikih svjetskih publikacija, a kada se takva prilika dogodi 25-godišnjem početniku, tada se ista ne propušta. Nakon tog editorijala postao je stalni suradnik britanskog Voguea, a ubrzo i američkog i talijanskog. Ovoj listi su se pridružili i drugi ugledni magazini poput W Magazine i danas kultnog LOVE.

Tim Walker

Veliki obožavatelj Timova opusa upravo je glavni urednik W Magazinea Stefano Tonchi, koji je izjavio kako Walker nije fotograf koji će snimiti komercijalan editorijal ispunjen lijepim ženama i trendovskim haljinama, ali ako požele priču u kojoj će se ispreplesti misticizam, romantika i bajka, njegov je telefonski broj prvi koji će urednici birati. Walkerov narativ je nadrealan s nevjerojatnim setovima i rekvizitima koji konkuriraju holivudskim produkcijama, ali interesantno je da inzistira na stvarnim subjektima. U editorijalima često koristi životinje za koje kaže da ih je lakše snimiti nego nacrtati u Photoshopu, pa mu setovi često izgledaju poput zoološkog vrta ispunjenog paunovima, konjima, lisicama, lavovima i ostalom menažerijom.

Primjerice, za zadnje snimanje editorijala talijanskog Voguea u Milanu iz Engleske je doveo konja i dresera Raskošan editorijal prikazuje ples Kate Moss i plemenite životinje u napuštenoj renesansnoj vili. Za britanski je pak Vogue na set doveo 80 bijelih zečeva koji su pozirali s Lisom Cant, a svoju muzu Karen Elson snimio je u društvu 20 perzijskih mačaka. Teško je u jednom dahu pobrojati sva fantastična djela koja je Walker stvorio tijekom karijere. Nasreću, velik broj je sabran u brojnim monografijama poput "Pictures" iz 2008. koja je izašla usporedo s prvom samostalnom izložbom postavljenom u Muzeju dizajna u Londonu, dok je njegova najznačajnija samostalna izložba do danas postavljena 2012. u londonskoj galeriji Somerset House, a uključivala je 175 vrhunskih radova koji su obilježili njegovu karijeru u posljednjih deset godina. Simboličnog naziva "Story Teller" postav je britanska kritika proglasila jednim od najljepših i najmaštovitijih.

Tim Walker

Walker je u galeriji stvorio zabavni park za odrasle s divovskim lutkama iz editorijala s Lindsey Wixson, šarenim avionima, velikim labudom koji je zauzeo cijelu prostoriju i kosturima koji su se nadvijali nad hodnikom u kojem je "svirao" orkestar gigantskih kukaca. Pored fotografije, Walker snima i kratke filmove te je s uratkom "The Lost Explorer" osvojio nagradu na filmskom festivalu u Chicagu.

Walker

Zanimljivo je da je tijekom karijere uglavnom odbijao snimati modne kampanje. Za jednog od najtraženijih svjetskih fotografa logičan slijed događaja je snimanje kampanja modnih brendova koje su plaćene daleko više od editorijala za magazine. Međutim Walker nije pokazao previše interesa za taj segment industrije. I danas pristaje snimati isključivo za klijente koji mu daju apsolutnu umjetničku slobodu, što je rijetkost kada govorimo o uradcima čija je jedina svrha prodaja proizvoda.

Tim Walker

Uz kampanje za Mulberry, posljednja koju je snimio je ona za kuću Lanvin s modelom Edie Campbell i članovima njene ekscentrične obitelji. Od snimanja kampanja više ga interesira portretiranje zanimljivih pojedinaca. Snimanje portreta izrazito je intiman čin koji zahtijeva apsolutno povjerenje između objekta i fotografa, fini dijalog koji će rezultirati fotografijom za pamćenje. Zahvaljujući svojoj senzibilnosti i empatiji "slušača" Walker je uspio izvući najbolje iz brojnih slavnih lica koja su na glasu kao nerazumne osobe koje sa svijetom komuniciraju isključivo preko svojih PR agenata.

Tim Walker

Jedan od najpamtljivijih portreta je onaj Alexandera McQueena, besprijekoran u svojoj jednostavnosti. Ideja je bila da dizajner na glavi nosi instalaciju od ljudskih lubanja čime bi akcentirao dramatičnost koju je tako često davao svojim kolekcijama. Međutim McQueen je odbio takav način predstavljanja sebe kazavši: "Volim lubanje i volim pušiti cigarete. Napravimo radije nešto s tim". Walker je u trenu odlučio ogoliti scenu i portretirati McQueena fakinski naslonjenog na lubanju s dopola izgorjelom cigaretom. Ta je fotografija do danas ostala zapamćena kao sirovo najiskreniji portret prerano preminulog dizajnera. Pored McQueena kojeg je izrazito cijenio kao umjetnika i čovjeka, iz serije portreta pamtimo one glumice Tilde Swinton za W Magazine iz kojih emanira sva snaga talenta, i glumice i fotografa.

McQueen


Tim Walker je u mnogočemu enigma U svijetu gdje se fotografi vole očešati o uredničko rame na partyju, tulumariti s klijentima ili na Instagramu dijeliti snimke vila u kojima se odmaraju, vlastitog nabildanog torza i selfieja sa supermodelima, Walker je potpuni autsajder. Nećete ga vidjeti u društvenim sekcijama magazina sa čašom šampanjca u ruci kako šapće na uho Carine Roitfeld. Niti ćete čitati beskonačne intervjue o tome kako ga inspirira određeni brend za koji se nada snimiti kampanju. Štoviše, brendove ne favorizira, inspirira ga isključivo lijepa odjeća te bježi od bilo kakve vrste promocije koja nije vezana uz njegov rad.

Tim Walker

Danas, kada su čak i oni koji djeluju iza kamere prisiljeni od sebe stvarati izvitoperene celebrityje, koristeći taj "bonus" kako bi se nahranila publika bez znanja i kriterija, a medijska mašinerija dodatno unovčila njihov status zvijezde, Tim Walker predstavlja nedodirljivu jedinku koja izaziva divljenje. Ljudska psiha igra zanimljive igrice i često nas tjera da još jače želimo posjedovati baš ono što ne možemo imati i što nam neprestano izmiče. Na neki način ta igra mačke i miša opisuje odnos Tima Walkera i modne industrije. Iako je jezik velikog umjetnika u potpunoj suprotnosti od onoga što modna industrija u ovom trenutku traži, svoj je talent velikodušno dao na korištenje onima koji ga znaju i žele prepoznati. Činjenica da još uvijek postoje oni koji takav jezik žele govoriti sjeme je nade posijano na ratnom polju s početka ove priče. Nade da na modnoj planeti još uvijek postoji snaga talenta i mašte pred kojom svi padamo na koljena, a excel tablice marketinških stručnjaka blijedeći gube značenje.

Više zanimljivih priča potražite na: http://www.story.hr/storybook

 

 

Related articles

Buro 24/7 Selection

više