Search

Grgo Zečić: Biti modni direktor

Grgo Zečić: Biti modni direktor

Što znači titula fashion directora?


Biti 'fashion director', odnosno modni direktor u modnom magazinu daleko je od bilo kakvog glamura

Iako zvuči moćno, od te titule teško da ćete živjeti, ali ćete zato imati noćne more što se tiče odgovornosti. Naime, stilisti pridonose svojim editorijalima s fotografima koje bira glavni urednik i modni direktor. I dok stilist ima svojevrsnu slobodu interpretacije određene teme, modni direktor je uglavnom zločesti policajac koji unaprijed zna kakva će poruka magazina biti. Što to u modnom smislu magazin ima za reći i zašto je modna filozofija baš tog magazina drugačija od drugih? Odgovornost nemate samo prema modnoj zajednici, odnosno oglašivačima i dizajnerima koji sudjeluju u ekskluzivnim pričama, već što je najvažnije: prema onima koji kupuju magazine. HERO je međunarodni muški modni magazin s londonskom adresom kao sjedištem i uredom u New Yorku. Distribuira se diljem svijeta i uz to ima japansku i kinesku verziju. Uz Another Man i Vogue Hommes International, HERO je najpopularniji sezonski magazin visoke mode za muškarce čija je distribucija oko 250 tisuća primjeraka po sezoni. Naravno, imate magazine kao što su GQ ili Details koji imaju milijunski auditorij, ali gore navedeni magazini, zajedno sa Arenom Homme+, su 'niche' tiskovine koje se bave samo "najboljim od najboljih".

 

Grgo Zečić za HERO, Dries Van Noten editorial

Nakon svake sezone muških revija zajedno sjedim s glavnim urednicima kako bismo prodiskutirali ono što smo vidjeli u Londonu, Milanu i Parizu. Modni urednici već su unaprijed izradili foldere po gradu i po dizajneru te ih selektirali u grupe. Svaki folder sadrži jednu temu koja je dominirala na minimalno desetak revija. Veća imena, kao što su Prada ili Saint Laurent, imaju vlastite VIP foldere. I tako sjedimo i prolazimo kroz ono što želimo naglasiti, a povezano je uz temu magazina. Primjerice, jedno od izdanja HERO-a bilo je posvećeno Kaliforniji u kontekstu glazbe, "americana" fenomena, surf kulture i filmova. Analogno tome, razmišljate o modi koja će najbolje pratiti ritam magazina, ali i modi koja je na jedan ili drugi način obilježila sezonu. Što otprilike znači da sve kolekcije moram "imati u džepu" i znati točno koja se fokusirala na koju temu ili gdje je onaj najbolji kožni kaput koji sam vidio. S druge strane, uvijek morate znati granicu jer ne možete imati magazin relativno velike cirkulacije prepun apstraktne, avangardne mode. U cijelom tom sklopu malo je kreativnosti, a puno više slaganja mozaika koji će biti drugačiji od ostalih. Kad proces započne, mnogi skaču po vama od jutra do mraka. S jedne strane imate glavnog urednika, pa preko telefona vrišti odjel marketinga koji hoće šest lookova Prade ili Dior specijal na dvije stranice, a tek agenti fotografa i stilista? Dnevno dobivate na desetke e-mailova i prijedloga jer svaki agent se bori za svog talenta. Samo što magazin uvijek ima jasnu listu fotografa koje već imamo i koje želimo.

 

Većim imenima kao što su Hedi Slimane ili Bruce Weber, koji snimaju za HERO, ne možete sugerirati što točno trebaju napraviti Možete im samo lagano spomenuti temu magazina. No zato morate kontrolirati ostale fotografe i stiliste koji često luduju i žele napraviti nešto po svom, iako uporno ne razumiju da magazin mora imati konzistentan modni ritam jer inače izgleda kao kupus Prade, Diora, Balenciage i ostalih imena. Njih trebate lagano držati pod kontrolom i paziti da previše ne podižete ton na njih jer, kao što znamo, svi su osjetljivog ega u ovom poslu. Samo što nekad stvarno opalite mobitelom od zid jer je umjesto jednog koncepta fotograf u zadnji tren odlučio napraviti nešto potpuno drugačije, stoga morate "ubiti" priču i sav trud uložen u snimanje bio je uzalud. I dok žonglirate između svega toga, hrvajući se sa stotinjak e-mailova na dnevnoj bazi, tu je vaš modni tim kojeg čine "senior fashion editor" odnosno "stariji modni urednik", "junior fashion editor" odnosno "mlađi modni urednik" i "fashion market editor", odnosno "marketinški modni urednik". Ovaj posljednji ima značajnu ulogu jer je jedini ispod vas koji može poslati papreni e-mail.

U magazinu se ne smije dogoditi da dva puta imate isti look, stoga svaki stilist šalje svoj izbor lookova marketinškoj modnoj urednici koja provjerava jesu li  već snimljeni ili rezervirani za drugog stilista Dugi je to Excel dokument. Isto tako prati koliko je lookova snimljeno za određeni brand pa ima pravo svakom stilistu poslati listu brandova koji zahtijevaju više pažnje, što znači da ih MORATE snimiti. Struktura magazina je upravo u tim detaljima jer se u labirintu sastavljanja možete potpuno izgubiti. U magazinu postoji nešto što se zove "front of book", odnosno prva polovica magazina i "well", odnosno druga, najvažnija, gdje se nalaze glavne modne priče, modne ekskluzive i editorijali od petnaestak do dvadesetak stranica. Noviji stilisti prvo idu u "front of book", gdje se moraju mučiti s brandovima koje veći stilisti ne žele. To su uglavnom high street ili sportski brandovi koji su oglašivači i moraju biti zastupljeni. Tu smo školu prošli svi. Sjećam se lista gdje sam morao snimiti adidas, Boss, Replay i Camper u jednoj priči. Pa se onda snađi.

Kostur magazina složen je unaprijed, ali svaki intervju, članak i editorijal ide na glavnu ploču gdje se nalaze mali okvirići koji simboliziraju dvije stranice pa za izdanje od 300 stranica imate 150 okvirića na ploči. Kako materijal dolazi, tako ga slažete, a kako ga dolazi još više, tako ga premještate. Ako je neka modna priča izuzetno dobra, a druga baš i nije, onda ćete joj izrezati broj stranica i stvoriti više prostora za ovu bolju. Ipak, ništa se ne zna dok sve ne dođe i onda kreće borba do suza ili ponovnog bacanja mobitela o zid.

Grgo Zečić za Hero magazin

Od svega što imate morate stvoriti isti jezik, kako kažemo "magazin mora teći, mora imati smisao" jer onda mu je estetska i čitateljska vrijednost visoka. Danas se u magazin bez razmišljanja baca sve i svašta bez ikakvog reda samo kako bi se stranice napunile, ali ozbiljni, svjetski modni magazini ne mogu si priuštiti taj luksuz. U finalnim fazama stranice se režu, druge se dodaju, priče se ubijaju, uvijek naletimo na minimalno dvije situacije gdje je snimljen isti look ili pola priče izvrsno funkcionira, dok je drugi dio "izgubljen u prijevodu". Kad gradite sezonski magazin koji izlazi dva puta godišnje, onda gradite "knjigu sezone" koja ne smije tek olako biti fokusirana na trendove već mora imati dozu dugovječnosti. U sezonskom magazinu nećete pisati o novom parfemu i nemate stranice posvećene društvenim događanjima, ali imate dugi, ekskluzivni intervju s Dries Van Notenom ili vam Wes Craven po prvi put otvara vrata svog studija. Moj "problem" je onaj modni jer moram odobriti prvi i drugi dio magazina. U tim situacijama glavni urednik mi daje pravo konačnog izbora što je rijetko, ali i teško.

 

Emma Roberts za HEROINE magazin, styling Grgo Zečić

Ne treba biti naivan i reći kako se sve vrti oko vesele, kreativne karavane gdje svi plešemo u krug. Magazin se mora prodati, oglašivači moraju biti zadovoljni i čitatelji sretni. Dakle, u glavi su vam brojke. Zna se dogoditi da dvanaest sati prije odlaska u print sve promijenimo kad je riječ o redoslijedu. Nakon toga glavni urednik i art direktor lete u Španjolsku, gdje se magazin tiska, kako bi vidjeli 'proof', odnosno prvu verziju gdje će se dodatno diskutirati o bojama. Ali moj posao je dotad završio. Kad smo već na brojkama u pripremi izdanja, ja dobijem, vjerovali ili ne, oko 3 000 e-mailova. Sada mislite kako se iza svega krije neka golema plaća ili honorar? Krivo. To se događa samo ako ste u Conde Nastu ili Hearstu, ali nikada kad ste u malim, 'niche' kompanijama. Hearst može imati lude budžete za Harper's Bazaar jer Hearst prodaje Elle i Cosmopolitan, kao što američki Vogue više-manje može raditi što hoće jer u pozadini ima goleme brojke prodaje magazina Glamour, GQ i Allure. Treba li uopće spomenuti licence? U usporedbi s tim izdanjima, magazini kao što su HERO, Dazed & Confused, AnOther Man pružaju vam slobodu i kreativnost koju nikada ne biste mogli dobiti u korporaciji.

Što na koncu kao modni direktor dobijete? Nadate se kako će vaši editorijali biti primijećeni i na temelju njih zaraditi reputaciju i komercijalne poslove, ali isto tako pažnju top dizajnera koji će vam poslati cvijeće, poklon i pismo zahvale te vas angažirati za styling ili konzultacije. Dok će vas na kraju godine PR direktori pitati da izaberete što želite iz prethodne sezone. Kao da mi treba još jedan kaput. Sistem funkcionira tako. Puno nelogičnosti, nepotrebne drame i ega, ali jednom kad taj magazin dođe na vaš stol, onda shvatite da ima neke čarolije u tome što radite. Iza vas ipak ostaje neki trag. Možda će fotografiju koju ste stilizirali jednog dana netko zalijepiti na zid svoje sobe. Ima neke otkačene romantike u tim razmišljanjima, barem kad ja o tome razmišljam. Muške kolekcije upravo su završile što znači samo jedno: idemo ispočetka.

Related articles

Buro 24/7 Selection

više