Traži

Grgo Zečić o samoubojstvu L'Wren Scott

Grgo Zečić o samoubojstvu L'Wren Scott


Fotografija: Getty/Guliver,
Screenshot,
Instagram,
Bryan Adams

Samoubojstvo L'Wren Scott nije slučajnost već simptom koji prati našu profesiju

O mom poslu često se razgovara u kontekstu anoreksije. Ili pak rasizma i elitizma, koji bez sumnje predstavljaju svakodnevnu pojavu. Ali čak i modni svijet ima svoje kosture u ormaru o kojima ne želi razgovarati. Možda zato što svi ti silni kosturi predstavljaju svojevrsnu slabost ili podsmijehe onih koji modu vide kroz isključivo površnu sferu smiješnih ljudi s potencijalnim ovisnostima o kokainu i alkoholu. U javnosti smo definirani kao čudna bića koja vode smiješne, glamurozne živote, ali ta cijela fama izgrađena je od strane nas samih. Fasada se postavlja kako bi se nešto skrilo. Samoubojstvo L'Wren Scott nije slučajnost već simptom koji prati našu profesiju. U posljednjih desetak godina isto su učinili Alexander McQueen, Isabella Blow, Steven Robinson, ali i John Galliano koji taj akt nije počinio fizički već psihički. Kao osoba koja se više od desetljeća bori s kroničnom depresijom mogu samo reći da razumijem ono što je L'Wren napravila.

 

To ne znači da na bilo koji način opravdavam samoubojstvo. Vidite, i u našem društvu je depresija tabu tema na koju mnogi odmahuju rukom i kažu "sve je to u tvojoj glavi" ili "budi jak i sve će proći".

Kada bi barem sve bilo toliko jednostavno. Depresija je bolest. Prava bolest. Svojevrsni karcinom duše koji ne ubija brzo, već polako, podmuklo. Gotovo većina mojih kolega koje poznajem pati ili od depresije ili od anksioznosti. U kroničnom obliku koji nastupa u valovima. Faza kokaina kao "lijeka trenutka" pripada devedesetim godinama. Sada su u torbama neke druge droge. Tu je Xanax, Valium, Klonopin, Lamotrigin, Venlafaxine i mnogi drugi koji pokušavaju liječiti anksioznost, depresiju ili poremećaj raspoloženja. Biti kreativan u bilo kojem smislu nije zabavno, već prije svega bolno. Proces je to koji ne prestaje, koji vas iscrpljuje i na kraju okrutno odbaci. I tako u krug. Bez prestanka. Nije se L'Wren tim crnim svilenim šalom objesila zbog nekakve glamurozne obijesti koju danas mnogi kritiziraju. Pitaju se pa što to nedostaje uspješnoj, zanosnoj, talentiranoj dizajnerici koja živi jet-set život i u vezi je s najpoznatijim rockerom na svijetu.

Na pragu pedesete godine života L'Wren se suočila sa 7 milijuna dolara duga zbog propasti vlastite kompanije, ali ni to nije dovoljan razlog za tako radikalan čin. Osoba koja u životu ne može pronaći mir živi u kaosu. Isti taj kaos vas kad tad proguta. U ovom svijetu živimo život koji je nestvaran, nestabilan i ispunjen neizvjesnošću. Jedan tjedan nemamo posla, drugi tjedan letimo na drugi kraj svijeta, treći tjedan snimanja s tri klijenta od kojih svaki traži vašu ideju i kreativan smjer. Uz sve to dodajte pritisak industrije koja traži novac i uspjeh, a vjeruje isključivo u kult mladosti i ljepote. Na kraju nemojte zaboraviti da se radi o industriji emocionalno oštećenih ljudi, koji su i više nego okrutni jedni prema drugima. Jedan dan može biti pun ljepote, drugi dan sliči noćnoj mori nakon koje ste emocionalno i fizički potpuno prazni. McQueen se nije mogao suočiti sa zahtjevima svojih vlasnika. Nije mogao svaka tri mjeseca izaći s kolekcijom koja treba oduzimati dah. Bio je prazan čovjek. Ljuštura od čovjeka. Njegova najbolja prijateljica Isabella Blow, koliko god ekscentrična bila nije se mogla nositi s oštrom okrutnošću industrije koja će vas danas slaviti, a sutra zgaziti.

U mom poslu nema radnog vremena. Od jutra do mraka razmišljate o idućem snimanju, idućem klijentu, idućoj reviji. Znate da možete ostati bez angažmana u najkraćem mogućem trenutku. Od hit stilista preko noći možete biti obilježeni kao anti-talent. Tu je pritisak novca, svih tih silnih putovanja koje vam slabe tijelo, a time i um. Urednici se bore za naklonost izdavača, fotografi za naklonost urednika, stilisti za naklonost fotografa, a dizajneri za naklonost svih navedenih. Dakle, imate fragilnu piramidu nesigurnih ljudi koji se svakodnevno bore sa stvaranjem novih ideja, kontrolom vlastitog ega i strahom da će vas sljedeći potez izbrisati iz industrije. Ne postoji okrutnije mjesto od mode. Koliko god ta izjava banalno zvučala. Time ne želim reći kako je moda umjetnost ili kardiokirurgija, ali je svojevrsni kreativni logor u kojem se uvijek traži više i više. Nekad slavljen francuski dizajner Claude Montana sada je beskućnik koji spava ispod nekog pariškog mosta. Galliano je pod pritiskom vlastitih demona potpuno prognan bez ikakve šanse da se vrati. Ta silna nesigurnost nije produkt onoga što se događa u industriji nego onoga što se događa izvan nje. Možda se vaši prijatelji s magisterijima ili doktoratima lagano smiju "vašem poslu", možda vaša cijela okolina iz koje ste izniknuli ne doživljava ozbiljno ono što radite. Nije čudno što je samopouzdanje u modi najbolje oružje s kojim možete glumiti, ali ga ne možete posjedovati. U tom vihoru nesigurnosti i destrukcije često ne pomaže ništa. Niti meditacija, niti posjeti skupim joga kampovima, pa čak niti silni lijekovi koje vam prepisuje vaš psihijatar.

Borba sa samim sobom spada u najopasnije i najbolnije borbe koje ljudski duh može podnijeti.

Samoubojstvo L'Wren Scott nije slučajnost. Žena koja na prvi pogled ima sve, osjetila je da nema ništa. Linija odjeće joj je propadala, krenule su glasine o njenom padu s modnog trona, onda su krenule glasine o prekidu s Mickom. S istim Mickom zbog kojeg je prije 14 godina ostavila svoju karijeru. L'Wren Scott bila je L'Wren Scott i prije Micka Jaggera. Radi se o stilistici koja je lansirala Nicole Kidman na listu najbolje odjevenih  žena svijeta, o kostimografkinji u posljednjem Kubrickovom filmu "Oči širom zatvorene". Kada ništa od toga nije dovoljno onda se nađete pred zidom koji ne možete razbiti glavom jer vas isti pritišće sa svih strana. Baš poput McQueena i Izzy Blow, dugonoga Amerikanka završila je  život kao žrtva modnog biznisa. I proklete depresije koja se bez obzira na uspjehe uvijek poput magle misteriozno uvuče u vaš um poput starog neprijatelja koji je prisutan u svakom kutu vaše sobe. Da, L'Wren je poput McQueena mogla sve poslati k vragu i otići živjeti u neku šumu zaštićena kolibom i cvrkutavim pticama. Ali svu prtljagu svojih demona donijela bi sa sobom u tu pitoresknu kolibu. Hrvati se s umom borba je u kojoj gubite bez obzira gdje, kako i s kim živjeli. Moda je bijeg u mračni tunel na koncu kojeg vidite svjetlo, ali s godinama isto može blijediti i potpuno nestati. Sva sila "modnih djelatnika" odavno se izgubila u tom zloglasnom tunelu sazdanom od ideja, kreativnosti, okrutnosti, nesigurnosti i kroničnog neprihvaćanja samog sebe. L'Wren Scott nije i neće biti iznimka.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor