Traži

Grgo Zečić otkriva tajne stila

Grgo Zečić otkriva tajne stila

Kako se snaći u moru trendova?


Fotografija: Imaxtree

Hodajući neki dan ulicom primijetio sam mladu djevojku u savršenoj Céline plisiranoj suknji koju je kombinirala s American Apparel sivom, pamučnom majicom, onoj koju Amerikanci obično nose na satovima tjelesnog odgoja u osnovnoj ili srednjoj školi

Magazini su dugo opstajali na inzistiranju "total looka", odnosno, apsolutne kopije onoga što primjerice vidite na pisti ili u izlogu. Mnoge žene, uključujući Hrvatice, dugo su smatrale kako je upravo to dobitna stilska kombinacija. Iz kritike u kritiku, iz teksta u tekst svi mi uporno ponavljamo pojam "chic". Pod tim pojmom podrazumijevamo nešto što je stilski neodoljivo i savršeno posebno. Ta "čuvena" riječ ima mnogo fleksibilnih značenja, ali jedno od najboljih je ono koje kaže kako chic predstavlja sofistikaciju u odijevanju i manirama, eleganciju koja nema veze s trenutnim trendovima. Primjera radi, chic je bila Sharon Stone kada je 1998. na dodjelu Oscara na crveni tepih stupila u Vera Wang dugoj večernjoj suknji koja je presijavala ispranu boju ljubičaste nijanse, a s njom je bezbrižno sparila običnu Gap bijelu košulju svog supruga. Do danas se nije pojavila niti jedna modna kombinacija koja može nadmašiti taj stilski, chic trenutak najvažnije dodjele nagrada na svijetu. Chic je bio u eleganciji njene izvedbe i bezbrižnoj maniri da bez problema može spojiti "običnu" košulju od tridesetak dolara sa suknjom od par tisuća dolara. Cijela esencija tog sofisticiranog chica krije se upravo u košulji njenog supruga. Po tom pitanju Sharon je bila daleko ispred svog vremena jer "total look" je i dalje suvereno vladao u glavama mnogih žena.

Sharon Stone

S tehničkog aspekta haljinu definira njen originalni kroj, izvanredni materijali, ali s psihološkog aspekta definira je efekt koji će postići ispred promatrača. Samim time moda je uspješno oružje kojim birate hoćete li se braniti ili pak nešto dokazati. Žene koje su birale ili možda još uvijek biraju "total look" iz kakvog magazina ili izloga, ne poznaju stil, već robuju trendu. A trend često označava kupovnu moć, pogotovo kada govorimo o dizajnerskim kreacijama. Imati potpuni look kuće, kao što je primjerice Givenchy, ne predstavlja stil već poruku. Ta poruka može značiti da ste uspješni, da imate novca ili možda da ste sasvim nesigurni i istu tu nesigurnost želite prikriti tako da promatrači neće gledati u vas, već u ono što nosite na sebi. Analogno tome, potpunim dizajnerskim komadima od glave do pete ne kupujete stil, već prikrivate nesigurnost. Ali ionako se stil ne može kupiti bez obzira s kojom bojom kreditne kartice raspolažete.

Pravi stil dolazi instinktivno ili se pak može pomno razvijati tijekom godina. Taj prokleto (is)korišten pojam chic ne možete pronaći na stranicama najskupljih modnih magazina jer oni vam govore kako trebate izgledati, a ne kako pronaći vlastiti modni potpis Na ulici ćete se vjerojatno okrenuti za ženom koja od glave do pete uzdignute brade korača u Givenchyju ili nekom drugom brendu, ali se zato vjerojatno nećete osvrnuti za ženom koja pored nje prolazi u bijelim starkama, uskim trapericama iz H&M-a, svilenom bijelom košuljom iz Manga, ali u Céline kaputu. Ta druga žena ne korača samouvjereno već ležerno, sigurna u činjenicu kako joj samouvjerenost ne treba kao oružje. Mudre žene kupit će taj Céline kaput ili možda Balenciaga jaknu, ali zato će bez problema skoknuti u H&M ili Zaru. Dizajnerske komade ne kupuju radi pokazivanja već radi kvalitete tih komada koji su zbilja jedinstveni i nezaboravni. Ista žena svoje najdraže traperice kupuje u Topshopu, a komade nakita u H&M-u. One malo manje mudrije svoju sigurnost kupit će dizajnerskim cipelama, bluzama, hlačama, jaknama, kaputima jer bolje od toga ne znaju. Ne treba ih osuđivati, ali treba ih naučiti.

Stil

Hodajući neki dan ulicom primijetio sam mladu djevojku u savršenoj Céline plisiranoj suknji koju je kombinirala s American Apparel sivom, pamučnom majicom, onoj koju Amerikanci obično nose na satovima tjelesnog odgoja u osnovnoj ili srednjoj školi. "Investicija" u samo jedan dizajnerski "total look" može vas koštati oko deset tisuća eura. A za tu cifru možete kupiti Saint Laurent crni smoking, Rick Owens kožnu jaknu, Valentinovu malu crnu haljinu i još će vam ostati barem dvije tisuće eura. Ovdje se radi o astronomskoj investiciji za naše pojmove i nitko ne govori da navedene komade morate kupiti u jednoj sezoni, ali se zato radi o komadima koji će trajati i trajati, a H&M i Zara će ih obožavati. O stilu ne razmišljate, ne slažete kombinacije prije spavanja i ne slažete svoju odjeću abecednim redom jer sve su to trikovi koji će vas lažno uvjeriti da ste izuzetno "stylish" osoba s pravim bogatstvom u ormaru. Ali cijelo to bogatstvo dizajnerske odjeće i dalje vam ne može priuštiti tu "chic" titulu za kojom vapite.

Štedjeti za određeni dizajnerski komad koji znate da ćete obožavati i beskrajno nositi je sasvim normalno, ali kupovati na kreditnu karticu neki komad koji "ona ima" je apsolutno nezrelo Nitko se ne voli toliko natjecati kao žene između sebe. Bitke su to koje se uglavnom vode na "estetskom polju", a oružje su odjeća, dijeta ili u radikalnom slučaju plastična operacija ili dvije. Mlade djevojke su više nego ikad opsjednute svojim izgledom. Moda pak ne nudi rješenja za tu bitku jer se na koncu nađete u toliko hektičnom ormaru da više ne znate gdje započeti, a gdje završiti. Stil nije pitanje novca već elegancije i manira. Stolić kupljen u Ikei može izgledati deset puta bolje od slavne Barcelona stolice. Vjerujem u ideju da ključni komadi garderobe mogu biti dizajnerski i bezvremenski, ali zato ne vjerujem u ideju da svaka bijela košulja koju imate mora imati dizajnersku etiketu. Ne vidim svrhu toga, jer bijela košulja je bijela košulja. Neke su kvalitetne, druge su manje kvalitetne, ali svaka ima rok trajanja. Isto tako većina blogera, kako domaćih tako i svjetskih, nemaju stila iako se beskonačno fotografiraju u kombinaciji broj 327. Kupiti jaknu u Zari koja je potpuna kopija neke dizajnerske jakne isto tako nije stil, već očajnički potez za pronalaskom istog. Postoji cijelo more komada odjeće u nizu high street dućana koji nisu kopija visoke mode. Isto tako postoji mamin ormar iz kojeg ponekad možete izvući fenomenalne komade. Misleći da su u trendu, blogeri vole misliti da su isto tako "u stilu".

Stil

Isto je s cijelim nizom žena jer su satovi, automobili ili torbe sezone simbol uspjeha, ali ne i luksuza. Tanka je ta osjetljiva granica između luksuza i vulgarnosti. U modnoj industriji isto tako imate dvije vrste "djelatnika", prvi su oni koji dospiju do "total looka" i prije nego što revija završi. Oni se vole fotografirati i svijet ih slavi kao "modne ikone". Drugi su pravi insajderi koji godinama ne izlaze iz istih komada odjeće. Za Oliviera Rizza možda ne znate, ali čovjek je to koji stilizira i savjetuje na svim revijama kuće Prada. Čovjek je to koji voli traperice i crne džempere. Sam Nicolas Ghesquière, dizajner kuće Louis Vuitton, voli Margiela crne džempere i majice isto tako s trapericama. Steven Meisel nosi iste vojničke čizme koje se u jednom vojnom dućanu u Brooklynu prodaju za 60 dolara. Isto tako uvijek je u istim kapuljačama i crnim majicama. Obje grupe su modno moćne i relevantne, ali jedna od njih vjeruje u "total look" kao simbol trenda i stila, a druga vjeruje kako je odanost samom sebi ono što je najvažnije. Elegancija i manire dolaze iz sigurnosti jer su obje vrline nonšalantne i gotovo neprimjetne. Sofistikacija nije mlatarati novom torbom svake sezone već kombinirati omiljene Topshop traperice s kakvom dizajnerskom jaknom. Stil ne leži na stranicama magazina ili modnim pistama, već isključivo u prihvaćanju samog sebe i biranju onih komada u kojima se osjećate elegantno, sigurno i što je najvažnije: opušteno.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više