Traži

Grgo Zečić: Totalni promašaj Tjedna mode u New Yorku

Grgo Zečić: Totalni promašaj Tjedna mode u New Yorku

Kako diše američka modna scena?


Fotografija: Imaxtree

U tri i pol godine, koliko pratim Tjedan mode u New Yorku, nijedna sezona nije bila toliko dosadna kao ova kojoj smo svjedočili prošli tjedan

Problem New Yorka prije svega leži u besmislenom rasporedu kada u jednom satu imate četiri revije koje se održavaju na četiri posve različita mjesta. Lincoln Centar, kao verzija slavnih šatora u Bryant Parku, potpuno je propao. Čak je predsjednica Američke udruge modnih dizajnera, Diane von Fürstenberg, pobjegla s Upper East Sidea i spustila se sve do Tribece. Kad već pričamo o njoj, ne znam koliko njenih haljina na preklop čovjek više može podnijeti. U sedam sezona pogledao sam ih barem četiristo verzija od kojih je svaka ista. Samo drugi print. Naravno, i ova sezona bila je prepuna istih. Dakle, s jedne strane imate raspored prema kojem se dnevno u gradu održava preko dvadeset revija i prezentacija, a s druge strane imate dizajnere koji bi jednostavno trebali prestati dizajnirati. Američka moda i dalje se pokušava natjecati s Europom, ali posljednjih godina uporno gubi. Druga su to bila vremena kada je Halston vladao svojim fenomenalnim haljinama te kada su Donna Karan i Calvin Klein odjenuli ženu u minimalistička radna odijela koja su im pružila moć kakvu su muškarci odavno imali. Kao takva, američka moda je itekako zaslužna za nekoliko važnih revolucija. Ali danas je postalo pravo mučenje pratiti Tjedan mode u New Yorku. Nije zato niti čudno što su Franca Sozzani, urednica talijanskog Voguea i Emmanuele Alt, urednica francuskog Voguea, na poziv Applea otišle u San Francisco kako bi nazočile predstavljanju novog iPhonea.

 

Zamislite tek tu situaciju - usred tjedna mode dvije najvažnije europske urednice napuštaju New York i odlaze u San Francisco. Očito je da su više adrenalina i zabave doživjele na tehnološkom predstavljanju nego na modnim pistama Velike Jabuke. Američki dizajneri su beskrajno izgubljeni u svojim "sportskim, ulično jednostavnim" vizijama zbog kojih svaka revija izgleda identično. Ono što prikazuju nije minimalizam, već repeticija nečega što smo odavno prožvakali. Podbacio je Alexander Wang, mladi prvak i miljenik modne kreme, koji se ponovno okrenuo sportskoj inspiraciji uskih haljina s moto, biciklističkom maratonskom atmosferom. Od Wanga očekujete iznenađenja. Nakon revije govorio je o posebnim materijalima koje je koristio, ali žena koja pogleda reviju neće razmišljati o materijalima već o tome kako prokleta kreacija zapravo izgleda. Nekoj "new age" ženi stalo je do sirovog pamuka, ali kupcu koji će dati par tisuća dolara za haljinu stalo je do efekta.

Na večeri prije revije koju sam stilizirao došlo je do opasnih modnih tenzija nakon moje izjave kako Amerikanci naprosto nemaju stila te kako ne postoji nijedan utjecajni američki stilist. Što je zapravo istina. Najutjecajniji stilisti koji žive, rade i konzultiraju dizajnere u Americi su redom Karl Templer, Melanie Ward, Camilla Nickerson, Ludovine Poiblanc, Anastasia Barbieri, Panos Yiapanis i lista se nastavlja. Čak su urednici najutjecajnijih magazina Europljani, poput Anne Wintour i Stefana Tonchija, glavnog urednika W magazina. Američka moda kao takva nema povijest već ima "trenutke" koji su je obilježili.

Calvin Klein

Cijeli Tjedan mode koji traje gotovo 9 dana trebao bi zapravo trajati tri dana u koja bi mogli vidjeti dvadesetak dobrih revija. Ali zato vidimo deset puta više. I onda trčimo kao da nam život ovisi o tome s jedne revije na drugu u strahu da ćemo nešto propustiti. Ove sezone po prvi puta nisam imao auto i vozača već Metro karticu. Primjera radi, revija Calvina Kleina održavala se u Tribeci koja od moje četvrti Chelsea nije zapravo toliko daleka, ali kada uzmete u obzir karavanu od šezdesetak automobila punih urednika i njujorški promet usred bijela dana - onda je Tribeca prilično daleko. Od svoje kuće do Calvin Klein lokacije bilo mi je potrebno sedam minuta s Metro karticom kojom me vožnja dođe oko dva i pol dolara. Auto i vozač koštaju oko 45 dolara po satu. Pa sada usporedite. Podzemna željeznica je toliko praktičnija i brža da se nisam iznenadio kad sam na istoj stanici vidio Dirka Standena, glavnog urednika Style.com-a koji je zapravo potvrdio ono o čemu sam pričao dok smo se vozili linijom C do Spring ulice. Revije su praktične isključivo zbog onih pola sata prije nego što započnu kada se susretnete s kolegama iz Europe koje niste vidjeli cijelu sezonu i kada se dogovaraju sastanci, snimanja i projekti oko nove sezone.

 

Nisam otišao na Marc by Marc Jacobs reviju već sam je gledao iz dnevnog boravka te umjesto sat vremena potrošio sedam minuta. Večernji život potpuno je druga priča i važno je da se pojavite na večerama i koktelima, iako ih u jednoj noći zna biti po pet. Jer tad dogovarate svoje poslove i na miru pričate o revijama koje ste vidjeli. A što smo vidjeli?

Top tri revije Tjedna mode u New Yorku koje su svojom idejom i snagom obilježile sezonu redom su: Rodarte, The Row i Proenza Schouler. Sestre Mulleavy oduševile su eklektičnom kolekcijom inspiriranom morskim sirenama koje očito u slobodno vrijeme slušaju techno glazbu. Haljine su bile izvanredno kompleksne, jakne su odisale unikatnom snagom dok su visoke čizme u svoj svojoj drami ponovno odavale bajkovitu moć. Ništa kod Rodarte kolekcije nije onako kako se čini. Uvijek ima skrivenih poruka i detalja koje ne možete pronaći nigdje u New Yorku.

Rodarte

The Row sestara Olsen toliko je besprijekoran i jedinstven da oduzima dah. Njihov intelektualni minimalizam ravan je Hermèsovom razmišljanju o stvaranju komada odjeće koji vitalno korespondiraju s vremenom u kojem živimo, ali su jednako tako bezvremenski. Silueta je kao uvijek široka, udobna, eterična. Osjećate se zaštićeno i ugodno. Nema nikakvih stilističkih trikova. Uvijek je prisutna njihova A-linija siluete, a ove sezone vladala je svila u svim svojim izdanjima. The Row odjeću nije lako nositi, baš kao i Rodarte, i zato vas tjera na razmišljanje o vlastitom ormaru. Golica vaše shvaćanje mode i u tome leži ideja dobre kolekcije. Dvojac Proenza Schouler američku frazu sportske mode interpretirao je na najbolji mogući, gotovo perverzan način, u obliku čudne školarke koja ispod dekonstruiranih sportskih topova nosi strogo zakopčane košulje. Njihove igre sa životinjskim printom oduševile su snagom izvedbe i onom "oklopnom" siluetom po kojoj su poznati.

Proenza Schouler

Dakle, kada pogledate ove tri kolekcije tada zbilja vidite nešto posve novo. Podbacili su Altuzarra, Alexander Wang i Marc Jacobs. O Wangu smo već pričali dok je Altuzarra iz seksi dizajnera inspiriran Gucci erom skrenuo u neke sasvim druge vode gdje su romantična ženska odijela u prvom planu. Marc Jacobs, čiju sam reviju po prvi put propustio jer sam zapeo u prometu, a revija počinje točno na vrijeme, zanio se idejom eklektičnih vojnih uniformi koje su se ponavljale i ponavljale i ponavljale.

Vera Wang

 

Iznenađenje je bila Vera Wang sa serijom crnih sakoa čija su leđa krasili komadi sirove svile i čipke u Comme des Garçons pravcu. Francisco Costa za Calvin Klein Collection i dalje je prvak onog minimalizma koji zbilja oduševljava. Strogoća, jasna silueta i moć jednostavnosti ono su što Calvina čini kraljem minimalizma. I tu bi priča o New Yorku trebala završiti. Ali nije. Jer se oko izvanrednih revija okupilo još dvjestotinjak njih pa ste svaku večer nakon koktela ili dva trebali filtrirati mozak od svega što je vaše oko vidjelo.

Što se tiče zabava, najbolja je bila ona Carine Roitfeld u Plaza hotelu gdje je nastupala Lady Gaga u jazz izdanju. Po prvi puta sam je doživio kao karizmatičnu pjevačicu izvanrednog glasa. Uz sve to golemi plus je što Gaga nije izvodila svoje "hitove" već evergreen jazz melodije. Cijeli modni svijet, osim Condé Nastove vojske, okupio se i završio na after partyju u klubu ACME do ranih jutarnjih sati. Dan poslije? Vitamin C, magnezij i svježi sok od naranče bio je 'must have' jer je mamurluk tresao svu modnu elitu. Pogotovo zbog "Bolly Stolly" koktela od vodke i šampanjca. Noćni život njujorškog Tjedna mode i dalje je fenomenalan, ali moda kao moda toliko je repetitivna i naporna da se ne možete suzdržati od frustracije kada pola dana doslovno izgubite sjedeći na revijama. Ali ima svjetla na kraju tunela. Prada, Nicolas Ghesquière za Louis Vuitton, Comme des Garçons, J.W. Anderson... Europa se čeka kao melem na ranu.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više