Traži

Hrvatski dizajner koji uspješno gradi karijeru u kući Kenzo

Hrvatski dizajner koji uspješno gradi karijeru u kući Kenzo

Tomislav Mostečak

Tekst: Ana Pavić


Fotografija: Privatni Album/ Imaxtree

Listi uspješnih Hrvata na inozemnoj modnoj sceni možemo pridružiti ime Tomislava Mostečaka koji već tri godine radi za kuću Kenzo

Za razliku od naših ostalih "modnih azilanata" Tomislav Mostečak je poprilično samozatajan. Prije nego smo uspostavili kontakt preko našeg kolumnista Srđana Sandića, jedina osoba s kojom sam razgovarala o Tomislavu jest Romano Decker koji mi je jedne večeri kazao da naše gore list zauzima poziciju senior dizajnera muške kolekcije u kući Kenzo. Iako je cijeli svijet u velikom hypeu oko kolekcije Kenzo x H&M, s Tomislavom nisam razgovarala o toj suradnji, već smo popričali o suvremenoj muškoj modi, zapadnjačkoj fascinaciji Istočnim blokom i njegovim počecima u industriji. 

Dosta Hrvata ne zna da radite za kuću Kenzo, iako su naši modni krugovi relativno dobro upoznati s kretanjima naših ljudi u modnom svijetu. Za sve one koji nisu upoznati, možete li nam reći kako je tekao vaš razvojni put?

U Zagrebu sam paralelno studirao na Akademiji likovnih umjetnosti, odsjeku slikarstvo i na TTF-u, smjer dizajner. Nakon studija sam informativno otišao u London na open days na Royal College of Art, smjer slikarstvo jer sam se dvoumio upisati li Rca ili Goldsmith gdje bih studirao slikarstvo. Tamo sam primijetio odsjek specijaliziran za mušku modu, koja mi je uvijek bila zanimljiva. Moj djed je bio krojač za muška odijela, a uvijek mi je bila zanimljiva kontradikcija snage i ranjivosti muške uniforme, i to je bilo to. Nakon studija otišao sam u Milano, gdje sam radio kao right hand Umitu Benanu, radeći na njegovoj liniji i Trussardi gdje je on tada bio kreativni direktor. Nakon nekoliko godina odlučio sam probati nešto novo, jer mislim da je zdravo za razvoj dizajnera proći nekoliko pristupa i estetika. Otišao sam u Kenzo i sada sam tamo već tri godine.

Kenzo S/S 2017.

U svijetu trenutno vlada trend gender-free mode. Mnogi muškarci se bune da se odjeća više ne proizvodi za njih, nego za mlade muškarce koji si mogu dopustiti hrabrije kombinacije. Kako gledate na tu pojavu?

Mislim da takve stavove često donose "turisti" u modi, koji usputno konzumiraju slike s modnih kampanja, ili revija, a ne ulaze u dućane. Veliki brandovi računaju na obje kategorije muškarca, tako da na reviji vidite kaput od ružičastog kašmira, dok u showroomu postoji i verzija istog kaputa u tamnoplavoj ili crnoj boji. Također muškarac/dečko ulazi u dućan, ovisno o ideologiji i estetici brenda s kojom se poistovjećuje, tako da npr. onaj koji kupuje u Armaniju, vjerojatno neće kupovati u J.W. Andersonu.

Tomislav Mostecak, F/W 2010.

Naš kolumnist Grgo Zečić stalno govori da se situacija na tržištu užasno promijenila, pogotovo u New Yorku te da više nitko ne riskira. Svi igraju na sigurno. Primjećujete li vi tu "ziherašku igru"?

Nisam siguran je li situacija na tržištu, ili možda trenutna normcore estetika koja se krivo interpretira "ziheraškom igrom". Ja smatram da je takav duh vremena, koji traži jednostavniju odjeću. Mali narativi postaju mainstream, pa subkulture poput npr. skejtera stvaraju globalni trend, a te subkulture karakterizira jednostavan ulični i praktični stil. Više puta sam se iznenadio s rezultatima prognoza "ziheraškog proizvoda", jer nema pravila, pa mislim da promjene nema.


Prije nekoliko godina cijeli svijet je uzdrmala ekonomska kriza, međutim danas dobar dio zapadnjačkih zemalja kaže da je sve stvar prošlosti. Koliko ste osjetili krizu kao luksuzan brend? Kakva je trenutna situacija?

Mislim da se to više vidjelo u riziku za investiranjem u mlade dizajnere koji bi počinjali svoje brandove. Kad se kriza najviše zahuktavala još sam bio student i sjećam se generacija koje su teže nalazile posao. Kasnije, u smislu profita brenda nisam primijetio neke velike promjene. Možda se osjećao pad u prodaji u nekim zapadnjačkim zemljama, ali otvorila su se druga tržišta kao što je npr. Azija, ili Bliski Istok.

Tomislav Mostecak, F/W 2010.

Kako izgleda vaš prosječan radni dan?
Radni dan provedem s timom, na razvoju kolekcije. Cijeli dan je dosta dinamičan, pa se prebacujem između researcha, tkanina, crtanja, fittinga, pauze za ručak, komercijalnih zahtjeva, pauze za cigaretu..


Kada dizajnirate, što koristite kao polazišnu točku? Kako nastaje vaš moodboard?

Polazišna točka je vizija kreativnog direktora, a moj zadatak je promisliti kodove branda i s timom prilagoditi temu koja se kasnije aplicira na različite kategorije proizvoda. Moj moodboard nastaje kreiranjem karaktera, u smislu vizije muškarca, njegovih interesa, od glazbe do filma, ili pripadanja nekoj grupi s kojom se muškarac trenutno poistovjećuje. Nekad se dogodi da su boja ili silueta polazišna točka, ali proces je isti, uvijek stvaram karakter.

Kenzo, F/W 2015.

Jeste li ikada poželjeli osnovati vlastiti brend? Koliko je to teško u današnjim uvjetima? Mnoge kuće razmatraju ponude velikih koncerna poput Keringa i LVMH. Može li danas dizajner opstati sam ili će u budućnosti svi biti dijelom neke korporacije?

Osnivanje vlastitog brenda me trenutno ne zanima, ali nije isključeno u nekoj skoroj budućnosti. To je do svijesti da sve dok radim pod nekim brendom, moja vizija će biti filtrirana, što je fer, jer radim za kuću i tu poštujem kodove i viziju kuće za koju radim. Što se tiče velikih korporacija, Vetements je dobar primjer da brend ne mora pripadati nekoj velikoj korporaciji, ali je još rano reći da ih neće zadesiti sudbina nekih drugih brandova koji su u početku bili neovisni. S rastom brenda, raste i apetit potrošača, time i asortiman proizvoda pa je pristupanje velikoj korporaciji najlakši način održavanja i rasta branda. Razlog je i kompetentnost proizvoda koji, bez obzira jeste mladi dizajner, mora konkurirati brendu koji je dio velike korporacije.

Cijeli svijet je trenutno fasciniran s trendom Istočnog bloka koji predvode Gvasalia i Goša. Kako vi gledate na tu zapadnjačku fascinaciju odjećom koju smo nosili kao djeca na ovim područjima?

Moda oduvijek crpi reference u subkulturama kao skejteri, emo klinci, pripadnicima fetish grupa, bajkerima, koje su sad polako zastarjele, pa je logično da neka nova, egzotična estetika kao sto je Istočna Europa postane referenca. Uz već nekoliko godina prisutni trend Amerikane i njenih normcore karakteristika, te "90's" estetike loga, koja karakterizira sportske brandove i "second line" high fashion brandova, i bila nezamisliva pred par godina radi "show off" konotacija, sada je logično evolvirala u visoku modu s ironičnom distancom. Ta ironična distanca, tada ne ironična, nama djeci s ovog područja je vrlo poznata kroz uvezene traperice iz Trsta, i raznih loših kopija velikih brandova iz Mađarske, što je pravi primjer postmodernog brikolaža. Kao yugo sentimentalac, ja se stvarno nadam da će ta fascinacija potrajati. Sam se ne skidam iz hoodice, traperica, i basic t-shirt već 10 godina, a Goshu kupujem već par godina, od kada se pojavio u Dover Street Marketu.

Pratite li uopće zbivanja na modnoj sceni ex Yu? Imate li doticaja s našim dizajnerima? Nekoga čiji biste rad izdvojili?

Nije da puno pratim, ne da me ne zanima, nego mi nije usput. Nemam puno prijatelja iz krugova hrvatskih modnih dizajnera, pa nažalost u news feedu nikad ne vidim hrvatsku modu, što bi bilo puno praktičnije. Od hrvatskih modnih dizajnera u doticaju sam s Andrejom Bistričić i sviđa mi se što rade u Dioralopu.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor