Traži

Kako smo uspjele: tri hrvatske dizajnerice o modi, uspjehu i budućim generacijama

Kako smo uspjele: tri hrvatske dizajnerice o modi, uspjehu i budućim generacijama

Razgovor s Loredanom Bahorić, Ksenijom Vrbanić i Brankom Donassy

Tekst: Nives Bošnjak


Fotografija: John Pavlish

Ako i ne pratite hrvatsku modnu scenu, za Loredanu Bahorić, Branku Donassy i Kseniju Vrbanić sigurno ste čuli. Njihova imena i djela prelaze hrvatske granice, a u razgovoru za Büro 24/7 otkrile su kako su uspjele i što predviđaju za buduće generacije...

Branka Donassy radi na području mode u Hrvatskoj već više od trideset godina. Sve je započelo članstvom u ULUPUH-u, a nastavilo se kroz niz projekata koji su, kako kaže, bili drugačiji nego danas. "U vrijeme kad sam ja počinjala, a naročito u umjetničkom okruženju moje grupe Modagram koja se oformila unutar modne sekcije  ULUPUH-a, daleko više smo se bavili istraživanjem i doista avangardnim pristupom, što danas kod nas nalazim samo kod rijetkih dizajnera," otkrila je Donassy.

Ni Ksenija Vrbanić ni Loredana Bahorić nisu na sceni mnogo kraće. Kseniji Vrbanić ovo je 30. godina rada na modnoj sceni u Hrvatskoj, a kaže kako najbolje pamti 2000. godinu kada se njezin brend XD Xenia design probio na internacionalno tržište. 30. godinu će iduće godine proslaviti i Loredana Bahorić. Svoj brend Charlie osnovala je u Šibeniku 1987., a već dvije godine kasnije osvojila je i Zagreb.

Trideset godina raditi kao uspješan modni dizajner na području zemlje koja je kroz to razdoblje preživjela dva sustava, jedan rat, četiri predsjednika i jednog Ivu Sanadera, doista je izazovno. No, kako su u tome uspjele?

"Vrlo je teško definirati uspjeh jer je to općenito vrlo relativan pojam i moguće ga je tumačiti s puno aspekata. Zato mogu govoriti samo o emocionalnom doživljaju koji je uvijek vezan uz zadovoljstvo uspješno izvedenim projektom ili nekad samo jednim radom. Najveće je ako vidim da njegova vrijednost u dizajnerskom smislu traje, da ga ne gazi vrijeme. Iako su mi trenutno godile, dobivene nagrade nisu mi bile mjerilo uspjeha. Nikada si nisam postavljala pitanje uspjeha, nego samo dosegnute razine dizajna. To mi je glavni pokretač i ono čemu težim je da iza sebe ostavim rad na kojem će drugi moći učiti i koji može biti temelj za nadogradnju," rekla je Donassy. I Loredana Bahorić na uspjeh gleda vrlo slično, izdvaja slavljeničku reviju koju je povodom 20 godina postojanja svog brenda održala u Mimari uz nastup Maksima Mrvice i kaže kako je baš tada postala svjesna da je Charlie nešto trajno, nešto što traje čitav niz godina i zapravo je dio nje. Druga potvrda uspjeha bila joj je, dodaje, "kad sam shvatila da se Charlie odlično prodaje i vani i da ne mogu ni proizvesti onoliko koliko se traži. To je u svakom slučaju vjetar u leđa i svakako potvrda nečeg u što vjerujete."

Loredana Bahorić

"Uspjeh je kada postigneš priznanje na profesionalnoj razini iz segmenta prodaje na internacionalnoj razini. Kada postaneš tražena roba među profesionalnim buyerima, kada se bore da dobiju ekskluzivu za svoje područje i kada krajnji kupci jedva čekaju da stigne nova kolekcija koja se zbog toga rasproda u trenu. Kada se rade waiting liste za novu pošiljku. A uspjeh je i što radimo u vlastitom prostoru, XD dizajn centru na 2500 četvornih metara, sa zadovoljnim suradnicima, u okruženju prirode, opremljenim visokom tehnologijom, organizacijski postavljenim po mjeri čovjeka. Uspjeh je kada ujutro ideš na posao s veseljem," zaključila je slikovito Ksenija Vrbanić. Ta definicija uspjeha rijetko je uočljiva na domaćoj modnoj sceni. Vrbanić sama kaže kako je XD iznimka na hrvatskom tržištu jer je njihov cilj svjetska modna scena, dok su na domaćoj ostali zbog čistog lokalpatriotizma. Hrvatska modna scena ima svojih problema, a ne mogu se oteti dojmu da se situacija iz sezone u sezonu još više pogoršava.

Vrbanić kaže kako je problem u činjenici da se u zemlji od 4,5 milijuna stanovnika očekuje da baš svi kupuju dizajnersku odjeću zbog čega imamo s jedne strane, jako velik broj dizajnera, a s druge propalu modnu industriju. "Na mjesto tekstilne industrije stigli su veliki high street brendovi koji bilježe veliki rast prodaje u tako maloj zemlji. I uz njih još uvijek preostaje dio "kolača" i za naše dizajnere, koji mogu živjeti od svog rada. Dakle, to je ipak fenomen," razuvjerava me.

"Najveći problem je što je hrvatska modna scena razjedinjena," tvrdi Donassy. "Mislim da to nikako nije dobro u ovako maloj zemlji koja sad već ima tu kritičnu masu dizajnera koji bi "viribus unitis" mogli napraviti značajniji iskorak na modnu scenu izvan Hrvatske." Sljedeći problem je, kako kaže, neorganizirano domaće tržište na kojem ne postoje modni buyeri. S tim se slaže i Bahorić koja kaže da je uz to i naše tržište osiromašeno, dok Donassy kaže da je ono i estradizirano pri čemu se bavljenje modnim dizajnom doživljava "kao neko lakozabavljačko zanimanje u kojem se svatko može samoprozvati dizajnerom.

Branka Donassy

A gdje su tu onda mladi dizajneri? Je li rješenje priključiti se razjedinjenoj domaćoj sceni i pokušati postati nova Aleksandra Dojčinović ili Envy Room ili pak pobjeći u inozemstvo poput Manuela Maligeca ili Saše Hortiga?

"Plasiranje u odabranim concept storeovima vani po meni je najbolje rješenje. To mi se ujedno čini najboljim načinom i testiranje tržišta," rekla nam je Bahorić koja smatra kako je mladim dizajnerima uz pomoć digitalnih medija danas ipak lakše plasirati svoj rad u javnost s čime se slaže i Vrbanić koja u cijeloj priči vidi i neke opasnosti. "Oni jako dobro znaju i koriste internet i sve moguće društvene mreže. Čak mi se čini da je to jedan opasan vid sive ekonomije kojoj će se teško stati na kraj. Mladi su nestrpljivi i nerealni u svojim očekivanjima prekonoćnog uspjeha. Malo njih je spremno na mukotrpan rad. Pri tome izbjegavaju sve regularne postupke legalnog poslovanja. Čast iznimkama, ali većina je takva."

Donassy pak kaže kako je samopromocija kakvu danas imamo na društvenim mrežama nekada bila nezamisliva. "Mi nismo imali takve prilike, morali smo sve sami organizirati i stvarati, ali s druge strane, tempo je bio laganiji, bilo nas je manje, pa smo utoliko bili uočljiviji. Bilo je puno više kolegijalnosti i međusobnog uvažavanja," dodaje.

No, u moru samoprozvanih dizajnera koji volan na rubu haljine A kroja prodaju pod "modu" i brendova koji trže svoju odjeću putem Facebooka, ove pionirke pravog hrvatskog modnog dizajna ipak ističu neke svijetle primjere mladih dizajnera u koje vjeruju.

Za Branku Donassy to je Matija Čop, kako sama kaže, "veliki talent, uostalom već i prepoznat u inozemstvu, sposoban napraviti ozbiljnu karijeru, jer je svjestan da je osim talenta potrebno jako puno učenja, rada i upornosti." Loredana Bahorić pak ističe Duju Kodžomana, talentiranog dizajnera iz Šibenika o kojem smo na Büro 24/7 već pisali, kojem predviđa osvijetljen put do uspjeha. A Ksenija Vrbanić svoje nade polaže u vlastitu kćer Galu, koja je još uvijek studentica Tekstilno-tehnološkog fakulteta, no već sada ima mnogo toga za ponuditi.

Ksenija Vrbanić

Na kraju su me, uz svijetle primjere i pogled prema budućnosti koja ipak nosi neke mogućnosti, ostavile sa zrncima mudrosti upućenima mladim dizajnerima diljem Hrvatske. Ona su upućena onima koji će odlučiti boriti se da uspiju na ovom prostoru i iz Hrvatske rade na svojoj karijeri koja, baš kao u slučaju mojih sugovornica, uz rad i trud može postati i internacionalna. Ta zrnca mudrosti u ovoj priči ostavljam netaknutima:

"Najprije treba znati da završetkom formalnog obrazovanja učenje nije prestalo, da ono traje doživotno, da je bez praktičnog rada tj. poznavanja metiera nemoguće postići prave rezultate. Da je potrebna velika samodisciplina, marljivost i upornost. Da se dizajn ne radi od ponedjeljka do petka i tako do mirovine. Treba biti jako iskren prema sebi i jasno si postaviti ciljeve. Ne zaboraviti da originalnost donosi najveće mogućnosti i u konačnici najveće zadovoljstvo." Branka Donassy

"Najbolji savjet za mladog dizajnera jest da se istakne originalnošću, kreativnošću. Da izbjegne kopije kopija, iako već sve jako sliči jedno na drugo. Da stekne kompetencije i iz ekonomije. I da bude sretan sto radi ono što voli." Ksenija Vrbanić

"Ponavljam gotovo svakodnevno rečenicu; gotovo maximu: Be yourself no matter what they say. Zvuči jednostavno, ali ostati svoj i vjeran svojoj modnoj filozofiji nije uvijek jednostavno. Vizija ima tisuću lica. I izdržati!" Loredana Bahorić 

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor

više