Traži

Kako su jedan \"cooler\" i jedna \"štreberica\" postali dinamični duo hrvatske modne scene

Kako su jedan "cooler" i jedna "štreberica" postali dinamični duo hrvatske modne scene

Intervju: Pavlish + Pavić

Tekst: Ana Pavić


Fotografija: John Pavlish/Mate Rončević

Bilo je samo pitanje vremena kada će John Pavlish i Ivana Pavić udružiti snage u nekom projektu

Njihova suradnja traje godinama, a duže od nje traje prijateljstvo koje je započelo još u studentskim danima iako se, prema vlastitim riječima, na početku nisu baš simpatizirali. Kada ste s njima na snimanju osjetite te dvije različite energije koje se isprepliću u prostoriji. Pavlish je često smiren, nekad i do te mjere da pomislite kako negdje potajno meditira prije snimanja. Znak da nešto možda nije kako treba biti jest stisak očima i tilt glave unatrag. Onda mi je jasno da nešto proučava i da slijedi neka kritika ili nezadovoljstvo. Ivana pak nekad podsjeća na žene iz filmova Pedra Almodóvara. Ima poseban stil odijevanja, snažno gestikulira, glasno uzdiše, uvijek po sebi ima neke štipaljke (zlu ne trebalo)... Ona, pretpostavljam ne meditira.

Kenzo x H&M za Buro 24/7

Odradili smo popriličan broj snimanja za Büro 24/7, ali u pamćenju mi je najviše ostalo ono iz kukuruzišta na rubu grada koje je trebalo glumiti egzotičnu divljinu. Teško je iz glave izbrisati scenu u kojoj Pavić na tramvajskom okretištu kraj kukuruza manekenki pere kosu s kantom vode od 5 litara i proklinje zemlju u kojoj živimo u nekom polupjevnom tonu. Scena za koju bi Emir Kusturica platio suhim zlatom prigodno se odvijala u subotu u 9 sati ujutro kada smo svi bili "čili i orni" za provesti deset sati na blatnjavoj livadi usred ničega.

U ovom poslu snalažljivost je sve Stvari rijetko kada idu po planu, pogotovo kad se snima na otvorenom, dosta je improvizacije i čistog talenta. Pavić i Pavlish u tom segmentu često spašavaju stvar, čak i kada to znači polijevati nekog s kantom vode na periferiji. Galerija Kranjčar će sljedeći ponedjeljak (27.2. s početkom u 19 sati) ugostiti prvu zajedničku izložbu naziva "Experimental View" kroz koju su pokušali "pomaknuti" komercijalan pristup modi - s kojim se svakodnevno susreću - te "riskirati" drugačijim pristupom unutar područja modne fotografije. U susret izložbi privela sam ih na kratak razgovor i saznala neke zanimljivosti o projektu, ali i o njima samima.

Pavlish + Pavić - Experimental View

 
Na ideju o konceptu izložbe ste, pretpostavljam, došli zbog zasićenosti silnim komercijalnim brendovima koje na dnevnoj bazi snimate i s kojima radite. Može li se danas moda uopće odvojiti od pojma komercijalno? Sve je manje-više plaćeni oglas.

Pavlish: Ja mislim da postoje samo komercijalni "umovi" koji koče tuđu kreativnost. Mislim da bi prioritet svakog novog brenda trebao biti da se prikaže na zanimljiv i drugačiji način.

Pavić: Novac pokreće svijet pa tako modu i modno izdavaštvo. Moda postoji da bi se konzumirala, pa ste u skladu s tim uvijek u neku ruku ograničeni. Kod mene kao stilistice očekuje se kreativna sloboda svakako, zbog toga i radim ovaj posao, ali nije potpuna - sukladno estetici i zahtjevima magazina, brenda, klijenta - što nerijetko ograničava.

Balmain x H&M za Buro 24/7

Vas dvoje ste baš tandem. Rekla bih, dinamični duo koji je često zajedno, kako poslovno tako i privatno. Kako ste se upoznali? Kako ste postali prijatelji?

Pavlish: Upoznali smo se na faksu. Ja sam bio u kul ekipi, a Pavićka je bila štreberica, pa prvih par godina faksa i nismo dolazili u međusobni kontakt. Budući da nas je bilo malo na godini, u nekom trenutku smo se svi izmiješali. Tada se dogodio naš prvi kontakt. Ja se zaista ne sjećam kako je točno išla priča.

Pavić: Da. Upoznali smo se prvi dan na faksu, naime, zajedno smo studirali na PMF-u. Smiješno je to što se otprilike prve dvije godine našeg zajedničkog studiranja nismo skoro pa uopće družili. Ja sam bila mala štrebsa s naočalama, a on je bio kao "cool", čak mi je dok ga nisam upoznala kako spada bio malo iritantan (smijeh). Onda smo se nekak' skužili pa mi je vrlo brzo postao jako bitan. Shvatili smo da imamo dosta zajedničkih interesa, a jedan od njih je i ljubav prema lijepom te modnoj fotografiji. Sada kada vrtim film unazad shvaćam da je Pavliš imao veliki utjecaj na to što sam uopće uplivala u stilističke vode. I tako smo nas dvoje počeli nešto raduckati čisto iz hobija, isprva sam mu ja bila model te sam po studentskom domu od cimerica skupljala odjeću. Onda smo vrebali mlade modele pa bi ih oblačili u odjeću koju sam sukladno "konceptu" kupila u second handu, Hreliću i tako... Ivko bi to snimao, a najdraže mi je bilo kad bi snimanje završilo i onda bi svatko sjeo za svoj fejs pa bi krenula naša prepiska o fotkama - koja je poza bolja, gdje bolje roba funkcionira, gdje je bolje svjetlo...

Pavlish + Pavić - Experimental View

Budući da često surađujete, pretpostavljam da se nekad ne slažete oko viđenja neke priče koju radite. Kako rješavate nesuglasice? Znam da je Pavić, u najmanju ruku, "strastvena" kada joj se nešto ne sviđa.

Pavlish: Joj, jako teško.. Ja sam taj koji u nekom trenutku zajedničkog snimanja izjavi "Pavić, ovo ne funkcionira". Nakon toga krene drama. Svađa. Plač. Ne sviđa mi se što na neke stvari previše gleda sa stilističkog aspekta. Puno puta dobra fotografija diktira dobar stajling. Mrzim kada krene analizirati svaki milimetar fotke tražeći greške. Ja kažem da fotografija ili je ili nije dobra i to odmah kad pogledate na nju. A i ja sam malo zeznut, priznajem. Puno puta pofotkam ono što mi pripremi samo zato da bih joj na ekranu mogao pokazati da to ne funkcionira i da je bila u krivu (smijeh).

Pavić: Nekad stvarno zna biti jako teško. Znalo je tu biti svakakvih situacija i slomova, ali nisu baš za dijeljenje (smijeh).  Oboje smo tvrdoglavi, ali ja nekad hoću glavom kroz zid. Ivan je tu mnogo smireniji i ima više takta, dok sam ja više tip "što na umu to na drumu". Nesuglasice rješavamo tako da napravimo i po njegovom i po mom, pa se onda cijeli dan ne čujemo da to iskanaliziramo i onda hladne glave, objektivno sagledamo situaciju i vidimo koju opciju ćemo odabrati.

Koliko dugo vam je trebalo da postavite koncept i ostvarite zamišljeno?

Pavlish: Mislim da smo samo stvarali ne razmišljajući previše o konceptu. Ne volim biti ograničen s konceptom. Ne volim si zadati određeni koncept i prema njemu se ograničavati. Kada radiš ono sto voliš, svi radovi se kad-tad ukalupe i stvore smislenu cjelinu. Mislim da se puno fotografa ograničava s predlošcima i idejama drugih. Svako snimanje je specifično i ako u svojoj glavi imamo zabetonirane ideje, propustit ćemo puno neplaniranih prilika i trenutaka.

Pavić: Od samog početka smo znali da ne želimo napraviti nešto što radimo na svakodnevnoj bazi. Postavili smo si neke opće odrednice oko kojih smo malo po malo počeli kreirati cjelovitu priču i onda je krenulo samo od sebe.

Hrvatska modna scena je u težoj fazi. Magazina gotovo da i nema, režu se troškovi produkcije, sve je nekako svedeno na pet imena koja se bore za iste poslove. Kako plivate u tom oceanu neizvjesnosti koji nosi sve freelancere?

Pavlish: Relativno smo novi u ovom poslu, tako da nikada nismo okusili velike produkcije prošlosti. Naučili smo se improvizirati i od slonice napraviti mišicu.

Pavić: Ja se uvijek vodim sljedećim: "Ako si dobar čovjek i trudiš se u poslu dati sve najbolje od sebe, rezultat neće izostati!" Ne zabrinjavam se previše, osim svojim predanim radom, ja na te stvari ne mogu utjecati.

Pavlish + Pavić - Experimental View

Koje su tri najbolje, a koje tri najgore stvari u vašim zanimanjima?

Pavlish: Mislim da je najveći problem fotografske struke taj što se svi svrstavaju u neke niše, ovisno o tome što fotografiraju. Puno fotografa modnu fotografiju uopće ne prihvaća kao dio umjetničke fotografije. Mislim da je dobra modna fotografija jednako dobra i umjetnička fotografija. Sljedeći problem je što se fotografi boje riskirati. Na snimanjima smo okruženi mnogim ljudima od kojih, naravno, svatko ima svoj stav i mišljenje. Sve to dovodi do nesigurnosti fotografa. Boje se prepustiti svojoj kreativnosti, drže se u svojoj zoni komfora i rade cliché radove.  Najbolja stvar u fotografiji jest sloboda koju imam.

Pavić: Najbolje stvari su zanimljivi i dobri ljudi na koje možete naići, kreativnost i stvaranje, a loše su to što si stalno na dispoziciji, nemaš radno vrijeme i opet ljudi (oni drugi).

Postoje li poslovi unutar vaše branše koje ne biste prihvatili? Koji su to?

Pavlish: Prihvatio bih sve poslove dokle god imam određenu slobodu da se kreativno izrazim. Svaki novi i drugačiji angažman pridonosi dinamici i svježini posla.

Pavić: Ne prihvaćam poslove za koje mislim da ih nisam u stanju dobro izvesti, bilo da me u tome sprječava nedostatak vremena ili naprosto mislim da bi netko od mojih kolega to bolje izveo, pa ih nerijetko i preporučujem klijentu.

 

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor