Traži

Mladi hrvatski fotograf s kojim trenutno svi žele raditi

Mladi hrvatski fotograf s kojim trenutno svi žele raditi

Filip Koludrović

Tekst: Ana Pavić


Fotografija: Filip Koludrović/privatni album

Iako je Hrvatska zemlja koja ima velik broj fotografa rijetki uspiju dobiti neke prilike koje mijenjaju karijere...

Tu priliku je dobio ili bolje je kazati za nju se izborio Filip Koludrović koji je trenutno hot stuff u hrvatskim modnim okvirima. Za informaciju Filip ima tek 21 godinu i već se može pohvaliti editorijalima za slovenski i hrvatski Elle, Graziju, L'Officiel.. Modni insajderi znaju da je put do snimanja editorijala i naslovnice kod nas jako težak. Malo smo tržište, konkurencija je velika, a posla je sve manje i scena počiva na tri-četiri magazina u kojima možete vidjeti ozbiljan modni editorijal. Ostatak medijske scene čine dnevne novine, križaljke, trač magazini i časopisi "samopomoćnice" i "ispovjedaonice".

Situacija na hrvatskoj medijskoj sceni se vidi prostim okom na svakom kiosku koji posjetite. Broj glossy naslovnica je zanemariv, ali oni koji ih stvaraju ne posustaju u utrci za kvalitetom unatoč uvjetima u kojima stvaraju. Kao dobar primjer ću uzeti hrvatsku Graziju u kojoj se modni urednik Petar Trbović vidno potrudio s editorijalima i naslovnicama koje su estetski otišle korak dalje jer ne izgledaju tračerski/predvidljivo kao britanska verzija ovog magazina ili pak komercijalno dosadna kao talijanska. Razlog zašto spominjem Graziju jest taj što je Filip snimao naslovnicu za travanj s bosanskom manekenkom Amrom Ćerkezović. Spomenuta naslovnica meni osobno izgleda moderno, samouvjereno, privlačno i što je najvažnije, svježe. Privuče vam pogled na pultu u dućanu, zapitate se tko ju je fotografirao jer je napravio dobar posao. Iz svih navedenih razloga ovaj razgovor s Filipom se nametnuo kao logičan potez.

U posljednjih godinu dana si postigao puno za jednog mladog čovjeka. Kako su ti se otvarale prilike? Jesi li čekao svoju ili si grabio naprijed? Vjeruješ li uopće u strpljivost kada je riječ o napretku u karijeri?

Mislim da oni koji čekaju da im padne jabuka sa stabla neće stići daleko, barem ne u istom vremenu kao mi koji grizemo i grebemo. S obzirom na to da dolazim iz obitelji koja nema apsolutno nikakvu vezu s modom ni modnom fotografijom, klasični hrvatski pristup "preko veze" nije postojao. Sam sam zavukao rukave i sagradio sve od početka, tako da mislim da je strpljivost za lijene ljude, a ja možda imam problem da mi fali strpljivosti, pa ne mogu baš dugo sjediti na jednom mjestu (smijeh).

Grazia naslovnica

Kao predstavniku generacije Z koliko ti znače društvene mreže u karijeri? Je li ti Instagram pomogao na bilo koji način da se promoviraš ili dobiješ neki posao?

Srećom se bavim poslom koji je kompletno vizualan, što je super kompatibilno s Instagramom, tako da mi je stvarno lako prezentirati svoj rad ljudima koji me prate. Mislim da mi je Instagram donio puno poslova, jer jednostavno i brzo možeš pokazati ljudima svoj portfolio.

U Hrvatskoj nemamo baš puno magazina u kojima modni fotografi mogu iskazati raskoš talenta. Manje više se radi o dvije tri publikacije u kojima je jedan editorijal eventualno slobodniji za interpretaciju, dok su ostali izrazito komercijalno orijentirani. S tim na umu vjerojatno si usmjeren ka radu u inozemstvu. Kakva je klima vani trenutno što se tiče mladih fotografa? Koliko su urednici spremni riskirati s nekim mladim i neafirmiranim za veće stvari?

Nažalost ne, dok dio mene ima neku veliku vjeru u to kako će se sve promijeniti, dio mene je odustao i zato se trudim održavati svoje inozemne veze i klijente čvrstima. Imam sreće da su urednici tih nekoliko publikacija, s kojima imam želju surađivati, prepoznali u meni kvalitetu i daju mi na povjerenje upravo taj editorijal koji će imati puno veću dozu fashiona nego komercijale. Iskreno sam nekada šokiran kako vani reagiraju na moj rad, s obzirom na to da ja na svoju fotografiju i dalje gledam kao nešto s čime se ja igram, super mi je zabavno i počelo je fotografiranjem prijatelja i poznanika. U zadnjih godinu dana stvarno imam puno ponuda, najviše za Amsterdam, Milano, Pariz i London. Ljudi vani ne gledaju koliko imaš godina i ne gledaju te kao blesavog klinca sa sjajem u očima kojeg će vrlo lako iskoristiti i izmanipulirati. A ja, iako imam taj sjaj prema fotografiji, ipak dolazim s Balkana, tako da sam nažalost naučen na to kakvi sve ljudi mogu biti, pogotovo kad je u pitanju posao.

Elle

Rizik mladog fotografa je preuzela Nambi Kezić koja te angažirala da snimiš naslovnicu Elle magazina s Helenom Šopar koja je meni osobno odlična. Je li ti to najveći highlight karijere dosad? Koliko ti cover hrvatskog Ellea znači kada prezentiraš svoj rad vani? Jesi li dobio neki angažman na račun te naslovnice?

Pa, sigurno je jedan od top 3 highlighta, mislim da mi Nambi dovoljno vjeruje i to zapravo uvijek rezultira najboljim finalnim produktom. Volim biti dio cijeloga procesa, od razrade ideje do selekcije i post-produkcije. Generalno, vani Elle cover znači puno, pogotovo zato što je dio franšize koja postoji u većini država u svijetu. Jedino kada dođe do vlasnika velikih modnih agencija i agencija za fotografe dolazi do pitanja "price cover" kojeg točno Ellea. Hrvatska je malena zemlja i naravno da je lakše doći do Elle magazina nego što je naprimjer u Americi ili Velikoj Britaniji. S obzirom na to da je bila prva naslovnica Ellea u mojoj karijeri, snimljena točno godinu dana nakon mog prvog Elle editorijala, odlučio sam je dosta medijski rasprostraniti, kako bih izvukao maksimum. To je jedna od onih situacija gdje odlučiš hoćeš li čekati ili grabiti naprijed.

L'Officiel


Misliš li da u Hrvatskoj danas ima ikakve perspektive za ozbiljno bavljenje modnom fotografijom i življenju od nje?

Pa mislim da ima, ako imaš točni miks komercijale i mode, kao što radi naprimjer Jelena Balić ili Mladen Šarić. Hrvatska ima jaku modnu fotografiju, radimo genijalne stvari, samo nažalost zbog uvjeta i svega ostaloga, to ili ne doživi puni potencijal ili ne dobije dovoljno snažan odjek po Europi. Plus naravno, taj obavezni balkanski čimbenik gledanja svih ljudi iz svoje profesije kao najveće suparnike.

Kakvu situaciju mogu očekivati svi mladi fotografi koji se upute van zemlje u vidu konkurencije, traženja agenta, života?

Vani je konkurencija puno jača, ići u Milano i pokušati biti modni fotograf je kao da se preseliš u Los Angeles i želiš biti glumac. Jako je bitno da imaš ono nešto što tebe čini posebnim, hoće li to biti pristup radu, stil fotografije ili nešto treće. Mislim da svi koji se bave fotografijom u jednom trenutku dođu do razine gdje je njihov rad "dovoljno dobar" i nakon toga je samo bitno kako ćeš predstaviti svoj rad i zašto bi netko trebao uzeti baš tebe, kad ostalih 10 milijuna ljudi također radi fantastične crno-bijele portrete.

Filip Koludrović

Trendovi u fotografiji se mijenjaju, a u posljednjih nekoliko godina sve opet naginje ka nekoj sirovijoj estetici koju su svi furali 90-ih godina. Sudeći po tvom radu sirova estetika nije tvoj smjer, više si ispoliran na način kako to rade Mert&Marcus. Koliko aktualni trend utječe na angažmane? Čekaš li da dođe tvoj red ili se prilagođavaš kao što su mnogi predstavili neke grungy editorijale prije dvije godine koji nemaju veze s njihovim stilom?

Uvijek mi je toliko zanimljivo slušati kako netko opisuje moju estetiku, jer je ja uopće ne vidim toliko jasno. U zadnje vrijeme sam dobio dosta preporuka za London jer neki kažu da imam tu sirovu estetiku, gdje koža nikada nije do kraja ispolirana, i fotografski je puna kontrasta i oštrine. Od svojih početaka sam inspiriran bio Mertom i Marcusom, Meiselom, Stevenom Kleinom i svim tim klišejastim odgovorima za modne fotografe. Trudim se ostati vjeran sam sebi, ne radim fotografije s flashom, ne volim zelenu boju, i ne podnosim kada crna nije crna nego je isprana. To su te neke osobne mušice i mislim da bih radije imao sezonu gdje ću manje raditi, da bi nakon toga opet došla sezona gdje ću raditi puno više, nego da prilagođavam svoj stil sezoni ili nekom generalnom trendu.

Filip Koludrović

Postoji li vjernost stilu kao koncept u fotografiji više? Svi znamo prepoznati Roversija, pa i Kleina... Cijeni li se danas prepoznatljivost?

Stvarno ne znam odgovor na to pitanje, cijeli publishing i print se drastično mijenjaju, sve se kreće toliko ubrzano i ljudima sve postaje dosadno, Mert & Marcus su drastično promijenili svoj stil u zadnjih par godina, zadnji Love magazine s Kaijom Gerber nikada ne bih povezao s njima, mislim da oni tako zadržavaju svoju publiku, Klein se više igra s konceptom i nekim storylineom, mislim da tu leži njegova tajna, dok mi je osobno Peter Lindbergh već pomalo dosadan, ali uvijek vjeran svome stilu. Ovo su mi neka tri moguća razvoja situacije i ne znam koja mi najviše odgovara.

Da možeš asistirati jednom živućem slavnom fotografu koga bi odabrao?

Stevenu Meiselu dok snima za Vogue Italiju.

Filip Koludrović

Magazini koji su ti cilj u karijeri? Navedi mi top tri magazina za koje bi volio snimati danas?

Vidim sebe, svoju estetiku i budućnost u magazinima kao što su Vogue, i-D, Love, Dazed and Confused, Numero, Wonderland, L'officiel... Da moram birati upravo u ovom času odabrao bi Vogue Portugal koji mi je trenutno jedan od najdražih, Wonderland i Numero.

Koliko pratiš ovu našu scenu? Kako je percipiraš kao mladi čovjek koji se bavi kreativnim zanimanjem?

Pratim i trudim se biti stalno up-to-date. Ja sam krenuo mlad, jer sam se našao u nečemu što volim i znam s koliko toga sam se morao boriti kao "mladi čovjek koji se bavi kreativnim zanimanjem". Volio bih da je drukčije, ali na svaku poruku koja počinje sa "želim dati priliku mladim ljudima" mi se diže želudac, jer u prijevodu samo znači "dođi se ubiti od posla za mene besplatno, a ja sam toliko velikodušan jer ti dajem priliku kao mladoj osobi".

Filip Koludrović

Jesi li imao dobar prijem kod domaćih kolega iz branše ili si se susreo sa situacijom: "topao osmijeh, a sjekira u torbi"?

Imao sam prekrasnih momenata, pohvale od hrvatskih fotografa koje iznimno cijenim i bili su mi jedni od uzora kada sam prvi puta uzeo kameru u ruke. Bilo je puno i sjekira, ali tragikomično je koliko ljudi misle da su lukavi i da su je dobro sakrili, dok bi vjerojatno bila manje vidljiva da su je zalijepili na čelo.

Kakvi su ti planovi zasad?

Plan ove godine mi je ojačati portfolio s jakim imenima, za sada je plan Berlin, Stockholm, London, Barcelona, Pariz i još malo Amsterdama. Želim se više igrati s formatima fotografije, probati istražiti što sve može stvoriti fotografiju, više se aktivirati oko kreativne direkcije, proširiti svoj tim i na kraju biti sretan i zadovoljan, iako to značilo jedan slobodan dan mjesečno i kroničnu neispavanost.

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor