Traži

Pravo lice modne industrije: što se krije iza glamuroznih kulisa?

Pravo lice modne industrije: što se krije iza glamuroznih kulisa?

Kako je jedna antropologinja potresla svijet mode

Tekst: Dina Dončević


Fotografija: Judith Jockel,
Instagram,
Imaxtree

Mia je stilistica koja živi u Parizu. Nosi Chanel torbu i Prada cipele i po potrebi avionom leti na egzotične lokacije na kojima se odvijaju modna snimanja. No, Mia nema novaca, jede u McDonald'su jer je to jedino što si može priuštiti i spava u dnevnom boravku kod prijatelja jer ne može plaćati ni sobu, a kamoli stan. Mia je stilistica koja plaću dobiva u voucherima u vrijednosti od 5 tisuća eura koje može potrošiti u butiku nekog luksuznog brenda, ali svakog dana strahuje da će joj isključiti telefon jer nije platila račun. Mia je glavna protagonistica knjige Giulije Mensitieri "The Most Beautiful Job in the World" koja je raskrinkala eksploataciju u francuskoj modnoj industriji i duboko potresla sve njezine sudionike. I tu ne pričamo o eksploataciji s kojom smo dobro upoznati poput tvornica u Bangladešu u kojima se odjeća izrađuje, već o izrabljivanju kreativaca bez kojih ta industrija ne bi mogla ni postojati, ponajprije stilista i mladih dizajnera.

Pravo lice modne industrije: što se krije iza glamuroznih kulisa? (фото 1)

Modna industrija jedna je od najjačih na svijetu te druga najjača u Francuskoj, a slučajno poznanstvo odvelo je doktoricu socijalne antropologije i etnologije na četverogodišnju istragu mnogih nemoralnih djela koji se u toj industriji događaju svakodnevno i posve su normalna praksa. U jednoj izrazito kapitalističkoj industriji koja godišnje zaradi 15 milijardi eura normalno je da, ako si na početku svoje karijere, kao novinar, dizajner ili stilist radiš besplatno i to duže od osam sati dnevno, vikendima, ponekad u gluho doba noći i po svim vremenskim prilikama. No, isto tako postoji veo glamura oko tih istih zanimanja i ako zaista želiš raditi u modi taj put je jedini kojim možeš ići. Moraš prihvatiti da nekad nećeš biti plaćen za ono što radiš ili, kako je slučaj u Hrvatskoj, bit ćeš potplaćen. Jednostavno nigdje drugdje nije bolje, ne možeš pobjeći u drugi medij ili drugu modnu kuću i tamo naići na drugačije uvjete.

Pravo lice modne industrije: što se krije iza glamuroznih kulisa? (фото 2)

Mensitieri navodi kako ovu, prije svega, moćnu industriju od 80-ih godina prošlog stoljeća prate imenice kao što su prestiž i ljepota te je time, profesionalno, čini jednom od poželjnijih industrija za rad. No prati je i velika neizvjesnost jer većina zaposlenih koji se nalaze u samom srcu svega rade kao honorarci. Autorica je razgovarala sa stilistima, modelima, nezavisnim dizajnerima, frizerima, vizažistima, novinarima i ostalima kako bi saznala poražavajuće činjenice koje se nalaze iza fasade glamura. Većina tih ljudi nakon izlaska knjige zahvalila joj se jer su tek u tom trenutku shvatili da su iskorištavani. Ili, čak, da su sami sebe izrabljivali, a sve kako bi mogli biti dio te prestižne klike. Osim toga, kako je pokazala na slučaju stilistice Mije, postoji konstantan presing da, ako si već dio toga, moraš izgledati na određen način te je to jedan od razloga zbog kojih ona, ali i svi drugi koji su se našli u toj situaciji, nisu preprodavali svoje vouchere.

Giulia Mensitieri

Autoricu ove knjige svijet mode nikad nije previše oduševljavao niti je ikada bila dio njega te je baš zato mogla provesti istraživanje, biti nepristrana te dati potpunu sliku svega što se događa iza kulisa. Valja napomenuti kako knjiga još nije prevedena na engleski, ali je podigla puno prašine među članovima industrije, a zasad se samo jedan veliki dizajner osvrnuo na djelo. Jean Paul Gaultiera s gađenjem je odbacio sve navedeno te zaključio kako eksploatacije nema jer su "u modi svi jedna velika obitelj". Poruka koju nam ova knjiga šalje jest ta da za svoj rad ne trebaš biti plaćen jer bi se trebao osjećati sretnim što se nalaziš tamo gdje jesi i što si dio toga. I to pod cijeni zanemarivanja osnovnih radnih uvjeta jer radiš kako bi svijetu pokazao svoju kreativnost, a ne za novac, što je tabu tema u svijetu mode.

"To je moj posao. To nije hobi - to je posao. S tom zaradom plaćam svoje račune, stanarinu i živim od toga" Rekla mi je hrvatska stilistica Ivana Pavić koju sam pitala za komentar. Kaže mi i da ne bi pristala raditi na voucher ili bilo kakvu vrstu kompenzacije, a ako joj netko tako nešto i ponudi, nema druge nego to odbiti. No, isto tako, otkriva mi kako je "dva, tri snimanja skroz u početku" odradila besplatno. Nije bilo drugog načina da postane dio toga.

Pravo lice modne industrije: što se krije iza glamuroznih kulisa? (фото 3)

O tome da će biti eksploatirani studenti dizajna saznaju već u školi pa sam zato odlučila pitati hrvatsku dizajnericu s adresom u Londonu, Stašu Randall, je li to zaista tako. I ona mi je rekla da je sva tri internshipa koja je odradila - bez kojih ne možeš ni pomišljati da svoj CV šalješ dizajneru ili modnoj kući - bez plaće. "Na prvom internshipu nije ni prijevoz bio plaćen čega se inače svi u Ujedinjenom Kraljevstvu pridržavaju. Nakon mjesec dana u tom studiju morala sam otići radi sebe i općenito modne industrije, jer sam se počela pitati želim li ja to raditi" rekla mi je. Nakon prvog gorkog iskustva uslijedila su dva puno bolja - radila je i kod Rolanda Mouret - na kojima je prikupila bitno znanje, ali bili su joj naknađeni prijevoz i ručak. Dizajnerica mi je otkrila i kako je ovog ljeta u Ujedinjenom Kraljevstvu donesen zakon kako internship mora biti plaćen, barem s minimalcem, onima koji imaju diplomu. I dok to dobro zvuči na papiru kaže mi da je sad posebno teško doći do bilo kakvog internshipa jer svi uzimaju studente baš zato da ih ne bi morali platiti novcem, već samo prijevozom i ručkom.

Pravo lice modne industrije: što se krije iza glamuroznih kulisa? (фото 4)

U Francuskoj su glavni eksploatatori grupacije poput Keringa i LVMH-a čiji vlasnici itekako profitiraju od svega, ali ne treba zaboraviti ni na dizajnere koji su jako dobro plaćeni. No, Mensitieri je "ispričala" dizajnere kao dijelove puno većeg sustava čijem moralnom prosuđivanju ona ne može suditi. Jer, koji je dizajner ikad rekao - ja sam dobro plaćen, idem sada bolje plaćati i one koji su ispod mene. Kreativni geniji, odnosno dizajneri, u ovoj su industriji shvaćeni kao heroji/tirani za koje je normalno da te izrabljuju jer ćeš od toga moći puno naučiti ili primjerice, raditi haljine za Lady Gagu, poput jedne sudionice istraživanja, ali treba imati na umu da svu slavu i sav novac pokupe oni, a ti i dalje radiš za minimalac. Sličnu stvar rekla mi je i stilistica Ivana Pavić. "Najbitnije je biti ustrajan, ali i raditi za sebe. Od svega toga što radiš, od svih dodatnih troškova koje imaš i koji ti možda neće biti naknađeni (op.a. da, i to je normalno), ti moraš profitirati, a ne da tebi i na tvojem radu profitira neka kompanija za koju radiš".

Ovom knjigom autorica je deglamurizirala modnu industriji koju naziva ekonomija nade jer sve što radiš počiva na nadi da će sutra biti bolje. No, jedino kako će nam svima biti bolje jest da se počnemo boriti za bolje uvjete i to zajedno. A zajedništvo je u ovoj industriji, koja počiva na konstantnom natjecanju s drugima, gotovo pa i nepoznanica. 

Napišite komentar

više