Search

Što se događa s Tekstilno-tehnološkim fakultetom?

Što se događa s Tekstilno-tehnološkim fakultetom?

Prodaju li modni fakulteti lažne snove?


Image: buro247,
Arhiva,
Annie Spratt,
Jennifer Burk,

Bivši i aktualni studenti TTF-a otkrili su nam kakvo je stanje na našem (i jedinom) modnom fakultetu u Hrvatskoj

Najprestižnije škole koje se nalaze na samom vrhu ljestvice modnih škola pružaju odličnu edukaciju, ali nedavna istraživanja pokazuju da je među studentima rašireno nezadovoljstvo netom poslije završenog fakulteta. Londonski Central Saint i Royal College of Art pojavili su se prvi na ljestvici istraživanja koje je proveo tim online platforme The Business of Fashion.

Posljednjih deset godina modni sektor obrazovanja procvjetao je baš kao i opseg industrije, a društveni mediji otvorili su mnoge puteve i poslove za mase, te je mogućnost stvaranja karijere rasla zajedno s njim i rezultirala time da se sve više i više mladih danas odlučuju za modni studij. Brojke su toliko porasle da se na nekim fakultetima broj upisanih studenata povećao čak za tri puta. Dok samo u Velikoj Britaniji postoji više od 30 fakulteta i sveučilišta koji odnedavno nude gomilu tečajeva i usavršavanja te godišnje podijele tisuće diploma. Mnogi privatni fakulteti odlučili su se i na svoje podružnice u Kini i Indiji kako bi zadovoljile rastuće zanimanje modnog obrazovanja u azijskim brzorastućim gospodarstvima.

Prvi problem koji se nametnuo jest taj što se gubi korak s obrazovanim ljudima u modi i ponudi poslova. Bez obzira na rastuću industriju još uvijek je previše ljudi s diplomama koji nakon fakulteta teško ostvaruju snove koje su sanjali. Istraživanje je pokazalo da su studenti uglavnom zadovoljni s materijom koju uče, izborom knjiga u knjižnici, dostupnim materijalima te općenito radnim prostorijama i kampusom. Profesori i mentori su izrazito visokog kalibra s relevantnim iskustvom iz industrije i jako su dobri u prepoznavanju potencijala kod svojih studenata.

Što se događa s Tekstilno-tehnološkim fakultetom? (фото 1)

Međutim, jaz se javlja u drugim područjima, a to su očekivanja studenata nakon završenog školovanja. Baš kao i nakon mature kada bezglavo tražimo gdje, kako i što upisati, a nema nas uvijek tko usmjeriti. Prestižni Central Saint Martins koji su pohađala mnoga svjetski poznata imena poput Alexandera McQueena, Stelle McCartney, Mary Katrantzou nudi sjajnu edukaciju, ali nula pomoći nakon dobivanja diplome. Od gotovo 4 tisuće ispitanika samo ih je 50 posto zadovoljno umrežavanjem s potencijalnim zaposlenicima, dok se mnogi razočarano odlučuju za poslove izvan mode ili ga pak uopće ne pronalaze.

Temeljni uzrok ovog globalnog pitanja u modnom obrazovanju mogao bi biti nešto što su stručnjaci nazvali "The Project Runway Effect" - u prijevodu znači da dok su mnogi mladi ljudi zainteresirani za posao modnog dizajnera potaknuti rastućom vidljivosti industrije u društvenim medijima, rast popularnosti modnog obrazovanja nije usklađena s odgovarajućim povećanjem radnih mjesta u toj profesiji. Potražnja za poslom je još uvijek puno veća nego ponuda i sistem ne funkcionira.

To je fenomen koji je rasprostranjen u svijetu, ali i u Europi. Prema podacima istraživanja u 2014. godini samo se jedan od sedam studenata zaposlio kao dizajner, dok su ostali svoju sreću pokušali naći u maloprodaji, marketingu, prodaji i administracijiIzvršna direktorica British Councila to je komentirala kao problem koji studenti često imaju jer se fokusiraju isključivo na posao modnog dizajnera dok možda nisu niti svjesni da su njihove vještine bolje prilagođene nekim drugim zanimanjima.

No, nije sve izgubljeno jer se pravila tržišta mijenjaju iz dana u dan s novim poslovnim modelima, novim tehnologijama i promijenjenim potrošačkim vrijednostima, te se otvaraju nove mogućnosti u modnoj karijeri. Drugi problem koji se nameće jest nesposobnost studenata da se uopće pokažu na poslu nakon fakulteta jer rezultati pokazuju da je samo 58 posto studenata zadovoljno kompletnim obrazovanjem i održanim nastavnim planom koji su prošli. Ne zaboravimo da prestižne škole same po sebi svojim imenom često osiguravaju barem odlazak na razgovor kada je u pitanju traženje posla nakon školovanja. Dijelom zbog imidža, a dijelom zbog izvrsne edukacije i treninga polaznika.

Što se po tom pitanju događa u Hrvatskoj?

Uz jedan modni fakultet Tekstilno-tehnološki uz bok mu stoji tek poneka škola koja nudi osnovno obrazovanje u modnoj profesiji i traje tek godinu dana. Nismo istraživali brojke nego smo se fokusirali na slučajeve talentiranih i vrijednih ljudi od kojih su neki uspjeli ostvariti svoje snove u Hrvatskoj ili pak inozemstvu, ali i one koji su svoje snove stavili na čekanje. Razgovarala sam s mladom dizajnericom Marijom Kulušić, čiji dizajn je neupitan, Damirom Begovićem mnogima poznatiji kao jednog od osnivača brenda Twins, diplomiranom dizajnericom V.K koja trenutno radi u jednom zagrebačkom ateljeu, studenticom E.S., studenticom iz Srbije Monom Lacko i s dvjema studenticama koje su željele ostati anonimne. Svatko je govorio iz svoje perspektive i pokušao dati uvid u ključne stvari koje su meni bile zanimljive, a vezane su isključivo uz naobrazbu i edukaciju te probleme na koje nailaze kada dobiju papir u ruke. 

Na pitanje koliko su zadovoljni sveukupnom edukacijom na TTF-u dizajnerica Marija Kulušić odgovara kako nije u potpunosti nezadovoljna obrazovanjem koje je stekla na fakultetu, ali ističe da je situacija daleko od idealne. Komentira kako je teorijski dio gradiva vrlo dobro pokriven, dok je praktični dio sveden na minimalnu razinu te ga je u najvećem djelu savladala sama.

Marija Kulušić

Damir Begović situaciju opisuje nešto drugačije i komentira kako nije zadovoljan te kako je od fakulteta očekivao puno više. "Očekivao sam nadogradnju na znanja stečena u srednjoj školi, ali to se dogodilo na svega dva ili tri kolegija odslušana na TTF-u. Kako ide ona uzrečica "fakultet ne završavaju pametni već uporni" je u potpunosti istina. Krajem treće godine je krenula kriza i polako shvaćanje da ovaj fakultet ne nudi ono što sam htio i očekivao. Upisom na diplomski studij očekivao sam da ću napokon biti sretan, ali to je bilo kratkog vijeka. Također, očekivanja i realnost su nemjerljivo različite; što zbog uvjeta (kojih nema) na fakultetu što zbog "osoblja" koje obitava na fakultetu (kompetentnih/nekompetentnih) i hrpom nepotrebnih kolegija koji su "uvaljeni" na zadnjoj godini studiranja zbog nedostataka ECTs bodova".

"Ne mogu reći da uopće nisam zadovoljna, no ne mogu reći ni da su očekivanja koja sam imala prilikom upisivanja fakulteta ispunjena. Dovoljno je samo da vam kažem da s diplomom modnog dizajnera u ruci ne znam šivati. Ne zato što nisam htjela naučiti, nego zato što je kolegij Izrada odjeće na TTF-u zamišljen tako da jedan semestar izrađujete četvrtinu košulje. Doslovno. I to je sve"- izjavila je anonimna studentica koja upravo završava fakultet. "Fakultetu svakako nedostaje praktičnog rada i upoznavanja s konkretnom materijom naših budućih poslova. Primjer, na fakultetu se uči nešto što se ne može smatrati niti osnovama šivanja, studente se ne uči o vrstama tekstilnih materijala i njihovoj primjenjivosti. Studenti su primorani sve što je doista bitno za ostatak njihovih života naučiti sami, izvan fakulteta." izjavila je E.S. 

Navedeni problemi sigurno nisu problemi samo ovog fakulteta u Hrvatskoj, sustav obrazovanja je jednostavno zastario i ne ide u korak s tehnologijom, toga su svjesni svi, ali ako se o tome na priča neće se nikad ništa ni promijeniti. Mnogi mladi ljudi s 18 godina nemaju pojma u kojem će smjeru krenuti, jer ni u srednjim školama profesori ne usmjeravaju ili savjetuju učenike gdje nakon završetka škole. Ponekad je "push" stručne i kvalificirane osobe itekako dovoljan da "otvori" neke nove prozore mladim i neiskusnim ljudima.

Kako to funkcionira na TTF-u i koliko se profesori angažiraju i podržavaju svoje studente Mona Lacko komentirala je da usmjeravanje svakako postoji međutim, ne kod svih profesora. "Zahvalna sam pojedinim profesorima za sve savjete i sva usmjeravanja koja sam dobila. Mislim da je ključno pitati i kao što rekoh, većina će vrlo rado odgovoriti i pokušati pomoći". 

"Na smjeru Teorija mode ima kvalitetnih profesora koji razumiju ono što predaju i znaju to prenijeti studentima (posebno mlade asistentice koje su nedavno počele predavati na TTF-u i donijele svojevrsnu svježinu), a moram istaknuti i profesoricu Jasminku Končić koja predaje kolegije vezane uz modni dizajn čiju problematiku razumije i traži nas da u radu krećemo od teorijske osnove i koncepta što nam omogućuje da izbjegnemo isprazne kolekcije konfekcijske odjeće i radimo nešto što je kvalitetno i promišljeno." iznijela je anonimna studentica.

S obzirom na to da su Marija Kulušić  i V.K. jedine od mojih sugovornika za sada završile fakultet, počele stvarati svoj vlastiti dizajn i tražiti posao u struci upitala sam ih kako je tekao njihov put nakon školovanja i na koje su probleme nailazile u traženju ili pokretanju svojeg vlastitog posla. "Pri  kraju školovanja sam se trgnula i  odlučila  posvetiti sebi i razvijati svoj rad. Na prepreke se u Hrvatskoj nailazi svakodnevno samo treba biti uporan i ustrajan u onome što želiš. Koliko su mi puta ljudi znali dobaciti "A zašto ne probaš nešto drugo" i slično, ali ja jednostavno ne želim ništa drugo. Problem je što smo nakon fakulteta uglavnom prepušteni sami sebi, uz eventualnu  potporu roditelja, a bez potpore države ili fakulteta. Teško je u tom cijelom pokušaju stvaranja biti zadužen za dizajn, marketing. Nije moguće jednako kvalitetno obnašati sve te stavke." rekla je Marija. 

Manuel Maligec

V.K. je odgovorila kako je nakon završetka fakulteta i susretanja sa stvarnim svijetom malo po malo uviđala koja su to znanja i vještine koje joj nedostaju i počela raditi na usvajanju istih, što DIY metodama, što kroz program stručnog osposobljavanja. "Trenutno radim u jednom modnom ateljeu kao asistent i marljivo brusim svoj skill. (smijeh) Osobno mi je najveća prepreka (bila i još uvijek jest) izražena samokritičnost, pa osim svojih vještina vježbam i samopouzdanje."

S obzirom na to da je industrija u zemlji i gotovo pa umrla zanimalo me što ispitanici misle o problemu prevelikih upisnih kvota na fakultetu s obzirom na premaleno tržište koje je i gore navedeni problem. Anonima studentica je odgovorila kako smo svakako premalo tržište za kvotu koja se svake godine upisuje i nadodaje da kad se ona upisivala na fakultet da su ih primili 120. "Što će toliko modnih dizajnera zemlji koja se još nije oporavila od privatizacije u devedesetima, a kamoli od krize koja je svijet poharala prije 8 godina?", a Marija Kulušić je komentirala kako na prste jedne ruke može izbrojati  tko se od njezinih kolega danas bavi strukom nakon završenog studija modnog dizajna. Što je, morate priznati jako tužno bez obzira o kojoj struci pričamo. "Ako mislite na opcije zapošljavanja nakon fakulteta, smatram da su minimalne ili da čak i ne postoje. Ako mladi ljudi sa završenom medicinom, ekonomijom, učiteljskim fakultetom odlaze van zemlje jer ne mogu pronaći posao, ja ne znam što će nas 20 modnih dizajnera koji izađu ove godine  s TTF-a?!" nadodao je Damir.

Anthony Avangard, Domagoj Štimac, Damir Begović

E.S. smatra da i nismo premaleno tržište s obzirom na to da tržište nije nužno omeđeno granicama Republike Hrvatske već granicama Europske unije. No problem je u tome što završetkom studija modnog dizajna, kostimografije, dizajna tekstila te teorije i kulture mode dobivaju diplome inženjera koje ne ispunjavaju uvijete natječaja za poslove u inozemstvu za koje su se obrazovali. Nažalost, fakultet je po tom pitanju odbio promijeniti program kako bi dobili adekvatne diplome.

Odlazak iz zemlje u potrazi za poslom u struci možda i nije uvijek rješenje, ali pruža više mogućnosti, pogotovo ako govorimo o zemljama gdje se moda uistinu događaUpitala sam svoje sugovornike što misle o toj opciji i jesu li razmišljali o tome. Mnogi su se otisnuli iz zemlje i počeli graditi svoju karijeru negdje drugdje, poput Manuela Maligeca koji trenutno radi u modnoj kući Margiela i Saše Hortiga koji je svoje mjesto pronašao radeći za brend Acne. Anonimna studentica izjavila je kako je inozemstvo jedino opcija za dizajnera koji se školovao u Hrvatskoj, a V.K. kaže da joj se čini kako je u Hrvatskoj jako malo onih koji barem u jednom momentu nisu razmišljali o inozemnoj karijeri.

"Odlazak u inozemstvo je oduvijek bio san i neka želja jer vani se živi moda i moda postoji kao zanimanje. Iskreno, ta želja je splasnula ne mogu reći zašto, možda zbog lošeg stanja na faksu koji vas počne gušiti ili zato što je pola Hrvatske otišlo van trbuhom za kruhom. Da se razumijemo, ona je još uvijek tu, ali zašto bi samo ono „vani" trebalo biti dobro?! Često imam taj osjećaj da se dizajnera kao zanimanje ovdje počne cijeniti tek kada ode van i nešto "postigne". Ne razumijem taj naš mentalitet i baš možda zbog toga bi ostao u Lijepoj Našoj. Vidjet ćemo što budućnost nosi" objasnio je Damir. 

Dok je ovaj tekst bio u nastajanju na Tekstilno-Tehnološkom fakultetu počela se odvijati prava drama koja je usko vezana uz nove poteškoće na koje nailaze studentiTim povodom, jučer je održan prvi plenum koji je propitivao aktualne probleme koji su vezani za dekanat fakulteta, za neljudske odnose prema studentima, a tiču se uvjeta studiranja, spornih nositelja kolegija koji kontinuirano ruše studente na ispitima, nedostatak broja profesora koji studentima otežava izbor mentora za željene teme diplomskog rada. Stotinjak studenata okupilo se ispred ulaza na fakultet i na kiši i vlažnih 7 stupnjeva te je aktivno krenula njihova borba protiv nepravednog ustroja na fakultetu. Preko uvjeta studiranja, do prolaznosti pojedinih kolegija, do "neobičnih" upisa u studomat i neproknjiženih školarina, a dotaknuli su se i studentskog zbora za koji nitko ne zna tko je u njemu i kako on uopće doprinosi studentima. Zajedno s njima stajala sam i iz jedne potpuno druge perspektive promatrala situaciju u kojoj se nalaze. Moji studentski dani su davno završili i scena me podsjetila na neke, sad već zaboravljene situacije koje su se događale "preko noći" jer je netko tako odlučio. I gotovo nikad odluke nisu bile donesene u korist studenata. Pa, stvarno se čovjek u jednom trenutku zapita, zašto su obrazovne ustanove često neprijatelji studentima umjesto da služe onome za što postoje? 

Što se događa s Tekstilno-tehnološkim fakultetom? (фото 2)

Kako ova priča ne bi bila jednostrana, pokušala sam kontaktirati troje profesora kako bi mi odgovorili na pitanja koja su vezana uz generalno stanje na fakultetu, međutim nisam dobila odgovor. Možda jednostavno nisu imali vremena za razgovor o tome, jer čini se kako je trenutno situacija na TTF-u vruća zbog aktualnih pitanja, pa su moja pitanja o globalnom nezadovoljstvu studenata pala u drugi plan. A možda je i ovaj plenum davno zakopani kostur koji je izašao iz ormara na adresi Prilaz baruna Filipovića 28. 

Save

Related articles

Buro 24/7 Selection

više