Traži

Upoznajte najmlađeg modnog urednika časopisa Elle

Upoznajte najmlađeg modnog urednika časopisa Elle

Milan Đačić

Tekst: Ana Pavić


Fotografija: Marko Vulević

Razgovarali smo s Milanom Đačićem, novim modnim urednikom srpskog Elle-a

Milana sam upoznala na rođendanskom partyju našeg portala, u studenom prošle godine. Prije nego smo spojili "lice i mail", dopisivali smo se i surađivali dobrih godinu dana. Kao što već vjerojatno znate, rado pratimo srpsku scenu i podržavamo kolege koji doista rade fantastičan posao u uvjetima koji su daleko od idealnih. Za ekipu iz Elle-a nema boljeg opisa od riječi "raja". Od tadašnje glavne urednice Sonje Kovač, bivšeg modnog urednika Nenada Janjatovića, Jelene Karakaš i naposljetku Milana, cijela redakcija je jedno nepresušno vrelo dobre energije i iskrene kolegijalnosti, koju je u ovom poslu teže pronaći od poštenog političara na hrvatskoj sceni. Iz tog razloga, osobno me razveselila vijest da je Milan sa samo 22 godine dobio poziciju modnog urednika, kao i vijest da je ostatak tima dobio zaslužena unaprjeđenja i nove funkcije. Evo što mi je otkrio novi najmlađi modni urednik Elle magazina:

Prvo, čestitam na poziciji modnog urednika. To je sigurno velika stvar, pogotovo ako u obzir uzmemo činjenicu da si najmlađi modni urednik Elle-a ikad... Jesi li spreman na sve izazove?
Hvala ti puno! Nekako vjerujem da je poanta u životu da nisi spreman na ovakve izazove, u tome i jeste ljepota. Ne stigneš ni razmišljati o tome. Tokom svih ovih godina sam izgubio osjećaj da sam najmlađi u redakciji, ali tek sada kada je to dobilo novu dimenziju, da sam najmlađi modni urednik ikada, postalo mi je zanimljivo. I dalje nisam siguran idu li mi godine u prilog ili možda ne.

Kako si počeo u modnom izdavaštvu? Kako je tekao tvoj razvojni put? Jesi li se oduvijek vidio u ovom poslu?
Pa ne mogu reći da sam jedan od onih zaluđenih koji bi izjavili "ja živim modu i oduvijek sam znao da ću se time baviti". Jednostavno se dogodilo. Sada je od mog dolaska u Elle prošlo više od 4 godine. Sve ovo je postalo ozbiljan i odgovoran posao. Elle je u trenutku mog dolaska bio uvelike najveći i najmoćniji modno/kulturno/društveno odgovorni medij u Srbiji. Imao sam tu sreću učiti od Sonje Kovač, tadašnje glavne urednice. To je žena koja me od kreativnog devetnaestogodišnjaka koji misli da magazin nastaje tako što se stvore lijepe fotografije za editorijal, naučila svim stvarima modnog izdavaštva. Bilo je to jako ludo druženje moram ti priznati. Sjećam se naših svađa, uvjeravanja da nije u pravu, pravljenja planova do duboko u noć. Nekako je imala jako puno strpljenja i vjere u nas. Sada kad se okrenem, shvatim da je svaka stvar koja se činila nebitnom, zapravo neprocjenjiva. Nema segmenta ove industrije kroz koji nisam prošao.

Milan Đaćić

Koliko god šutjeli o tome, moda je često otrovan svijet pun egomanijaka, podmetanja i poljubaca u zrak s Gucci sjekirom u torbi , kako se kaže... Jesi li na svojoj koži osjetio takav pritisak?
Mislim da je to više odraz društva u kojem živimo, ne samo industrije u kojoj radimo. Na svakom koraku se srećemo s tim stvarima. Ja se trudim maksimalno ignorirati loše energije. Ne dopuštam da me obuzmu. Možda je u modi najuočljivije sve to, jer su ljudi jako frustrirani. Žele živjeti živote koje ne mogu, postavljaju sebi nerealne ciljeve i najgore od svega, sustav vrijednosti je jako pogrešan. Od toliko želje za dokazivanjem poblesaviš, a onda ti jedino preostaje da se raduješ tuđem neuspjehu, jer jedino tako i ti možeš doći do izražaja. Pa shodno tome, oni koji se ne daju, koji rade i napreduju, koji se izdvajaju pravim kvalitetama uvijek bivaju na listi egomanijaka. Sve ti osporavaju, kritiziraju, podmeću, sputavaju. Ja ti se maksimalno mičem od svega toga, pa onda nemam često priliku to osjetiti na vlastitoj koži.

Podsjeća li te ikada ovaj svijet na neku domaću verziju Zoolandera? S obzirom na činjenicu da oboje živimo u zemljama koje su u katastrofalnoj ekonomskoj situaciji, a bavimo se poslom koji naglašava glamuroznu stranu života? Ja na svoj posao često gledam kao na jedan lijepi balon u kojem ljudima nudimo bijeg od svakodnevnih problema i ružnih vijesti koje nas okružuju.
Pa da, mi ti dođemo kao nekakav mikro kosmos. Zatvoriš se u njega i uživaš. Naučiš samo pravilno dozirati.

Milan Đaćić

Kakva je situacija u Srbiji što se mode tiče? Kako se razvija vaša scena? Gdje vidiš nedostatke, a gdje prednosti?
Uh... Ne znam... Ne razvija se! Koliko god to bilo tužno i tragično, ali nažalost moda u Srbiji je u potpunom mraku. Gotovo da je nema. Sama je sebe pojela. Svakodnevno se trudim vidjeti nešto dobro, ali ne vrijedi. Realnost te ošamari i shvatiš da se od svega treba odmaknuti. Znam da je najlakše kritizirati, ali zaista ne znam koji segment srpske mode bi izdvojio i ujedno pohvalio. Modne manifestacije, koje ne možeš nabrojati koliko ih ima, danas su na 10 puta gorem nivou nego recimo prije 20 godina kada su nastajale. Dizajneri su posebna priča i toga se stvarno ne bih dotaknuo. Stalno se preispitujem trebam li imati tako radikalan stav po pitanju svega, i rješenje su mi gledanje kroz  ružičaste naočale, ali ne vrijedi.

Naravno uvijek postoji neka manjina koja se trudi, ali to i dalje ne čini scenu. To je šačica kreativaca Postoje neki dizajneri koji zaista ulažu u svoj rad i uspijevaju. Imaju butike, kolekcije, dobar odnos prema kupcima i suradnju s magazinima. I nije važno dopada li mi se njihova estetika, ali beskrajno ih cijenim jer se zaista vidi trud i rad, što je jako važno. Tu su i jako talentirani šminkeri, frizeri, fotografi. Ali nažalost, puno su glasniji ovi drugi koji nemaju čime se pohvaliti. Bez obzira na sve to, imam osjećaj da će se neke stvari promijeniti. Naziru se mladi i talentirani ljudi. Smjena će se sigurno dogoditi jer je tako prirodno. Smatram da smo u suštini jako talentirani. Dušan Reljin, Rushka Bergman i Roksanda Ilinčić dokaz su da i iz jedne male Srbije možeš otići u svijet i napraviti zavidnu karijeru na osnovu svojih korijena. Ruška recimo ne propušta priliku da napomene da dolazi iz jednog malog sela iz centralne Srbije i da od tamo crpi najveću inspiraciju. Sve dok ne bježimo od onoga što inicijalno jesmo, i ne trudimo se biti Amerika, na dobrom smo putu.

Kako izgleda jedan dan modnog urednika Elle magazina?
Najbolja stvar od svega je što je svaki dan različit. Nikada ne znam što me čeka kada ustanem i koliko će trajati radni dan. Moram priznati da je jako uzbudljivo. Živiš od danas do sutra, jer baš sutra može iskrsnuti snimanje u Parizu. Kada pritisnu rokovi i broj se zatvara, bude toliki stres da ne znaš gdje udaraš. Moraš pročitati sve PDF-ove, unijeti sve ispravke, prekontrolirati sve stranice. Ako ti neke stranice "izlete", odmah smisliš nove. Taj dan traje beskrajno i uvijek izgovaram čuvenu rečenicu "nikad nije bilo ovako teško". A onda prođe i to, broj ode u tisak... pa dane provodiš u skupljanju inspiracija, slušaš muziku, smišljaš što bi mogao raditi za sljedeći broj.

Snimanje editorijala je uvijek najljepše To je nekako i najstresnije jer o tebi ovisi kako će izgledati naslovna stranica i glavni editorijal. Često imamo snimanja u inozemstvu, pa je tu prisutan adrenalin. Ali to nije kao u "The Devil Wears Prada". Nemam 4 štendera s naslaganom odjećom, i to ne podrazumijeva 15 asistenata. Više to izgleda tako što jedva hodam koliko sam se natovario vrećicama koje su prepune odjeće. Sav taj glamur!

Koje su kvalitete potrebne da netko uspije u modi?
Mislim da je kreativnost jedna od važnijih osobina. Od tebe se očekuje da uvijek imaš nove ideje, a svaka treba biti bolja od prethodne. Natječeš se sam sa sobom i širiš vlastite kapacitete. Kako je moda jedna od najprogresivnijih industrija, mislim da je i sposobnost prilagođavanja i mijenjanja također jako važna. Treba odgovoriti svaki put na zahtjeve tržišta bez obzira slažeš li se s njima ili ne. U suprotnom te nema.

U posljednjih nekoliko godina prodaja tiskanih magazina bilježi pad. Iako sam odgojena na internetu, volim print i čitanje nekih tiskovina poput LOVE magazina kojem pristupam gotovo religiozno. Plaši li te budućnost tiskanih magazina? Kako tisak može uzvratiti udarac internetu?
Apsolutno me ne plaši. Mislim da internet neće moći ugroziti print u potpunosti. Štoviše, siguran sam da će se print vratiti na velika vrata. Samo se trebaju dogoditi promjene. Kao što je recimo Hedi Slimane napravio promjenu u Yves Saint Laurentu ili Demna Gvasalia u Balenciagi, mislim da će neko napraviti slično i u magazinima. Najveći problem trenutno su glavni urednici magazina. Svi se drže sigurne linije. Imaju isti pristup već 20 godina. Čitava moda evoluira, osim magazina. Drže se nekih pravila koja u suštini danas ne postoje, ili barem ne bi trebala postojati. Siguran sam u to da će doći neki Hedi ili Demna u magazin, sve okrenuti naglavačke i započeti neku novu povijest za printana izdanja. Ljudi su se zaželjeli iznenađenja, neočekivanih stvari, revolucija, prave mode koju su nekad mogli vidjeti u talijanskom Vogue-u za vrijeme zlatnih dana Stevena Maisela ili Vogue Paris dok je Carine i dalje radila.

Nadaleko ste poznati kao super redakcija koja doista funkcionira kao pravi tim. Koliko je tebi osobno važna ta sinergija između ljudi u redakciji? Što ti je najvažnije kod suradnika?
Kada se baviš timskim poslom, jak si onoliko koliko je jak tvoj tim. Međusobno se nadograđujemo i dopunjujemo. Jako puno smo i privatno isprepletani, pa zajedno idemo u kino, u izlazak, na ručak, na putovanja. Koliko god zvučalo smiješno, ali zaista smo kao velika obitelj.

Uvijek se razveselim kad vidim da radite s našim fotografima, make up artistima, frizerima. Volim vidjeti tu širinu koju imate i nepretencioznost s kojom pristupate svima iz industrije. Tko su ti omiljeni suradnici iz Hrvatske? Možeš li usporediti vašu i našu scenu?
Znaš Ana, vi ste nekako drugačiji. Ljudi razumiju stvari. Cijene kada ih pozoveš da rade za ELLE. Shvaćaju što to znači. Meni ti ovdje dizajneri naplate garderobu ako ju im vratim s jednim danom zakašnjenja, a dizajneri iz Zagreba mi poštom pošalju robu s naznakom da ju zadržim onoliko koliko mi treba. Zadovoljstvo je raditi s ljudima kao što je recimo Marija Obrvan. kad dođem u Zagreb, ljudi mi priđu i kažu da im se sviđa ono što radim. To u Beogradu jako rijetko čujem Ne samo meni, ovdje ti se ljudi inače međusobno ne podržavaju. Kao da rade jedni protiv drugih. Baš sam prije neki dan gledao listu naših suradnika. To je spisak od 600 imena. Tu se nalaze svi ljudi koji su se pojavili u ELLE-u u ovih 11 godina. Čitajući ta imena doslovno sam se naježio i shvatio da su oni zapravo DNK ovog magazina. To su najveći pisci, umjetnici, modni suradnici, novinari i kolumnisti s ovih prostora. Jako je lijep osjećaj kada shvatiš da u našem svijetu ne postoje ni rasne, ni spolne, ni nacionalne barijere. Neki od mojih omiljenih suradnika su baš iz Hrvatske. Koristim svaku priliku za suradnju sa Sašom Jokovićem i Mijom Majhenom. Uvijek s nestrpljenjem čekam vidjeti editorijale koje je radio Petar Trbović. Dajana Pajkić, Ante Pažanin, Jelena Balić, Jakov Baričić, Marko Grubišić su također neki od mojih suradnika s kojima volim raditi. Naravno, volio bih da mi se pruži prilika raditi s Brunom Kazinoti, mislim da je ona genijalna.

Za kraj me zanima jesi li trenutno najsretniji dečko na svijetu?
Znaš što, bio bih jako nezahvalan kada bih rekao da nisam. Sve je na svom mjestu, sve je onako kako treba biti. Sve ide dobrim tokom. Cijenim svaku ukazanu priliku i čekam da vidim što će doći sljedeće. Od kada sam sreću počeo pronalaziti u svakodnevnim malim stvarima, shvatio sam da sam puno sretniji.

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor