Search

Zašto je Anna Wintour nakon svih skandala i dalje nedodirljiva?

Zašto je Anna Wintour nakon svih skandala i dalje nedodirljiva?

Tekst: Tina Lončar


Bilo je to još davne 1988. kada je Anna Wintour započela prekrajati modni svijet po svojim pravilima. Nakon što je redakciju Voguea napustila Grace Mirabella, Wintour je odradila temeljitu čistku u redovima Modne Biblije, a već je prva naslovnica, nastala pod njezinom ingerencijom, uzburkala duhove. Umjesto ispolirane studijske fotografije na kojoj manekenka izgleda kao beživotna voštana figura, naslovnu stranu Voguea krasila je nasmiješena Michaela Bercu razbarušenih uvojaka, gotovo bez trunke šminke, u ispranim trapericama od 50 dolara i skupocjenom topu s potpisom Christiana Lacroixa. Nakon plejade nedodirljivih božanstava u glamuroznoj odjeći, na naslovnici jednog modnog magazina konačno se pojavio ženski lik s kojim su se žene mogle poistovjetiti, "djevojka iz susjedstva", vedra, prirodna i neopterećena. U traper hlačama kakve svi nosimo. Naslovnica tog prvog Anninog Voguea bila je posve drugačija od svega dotad viđenog, toliko drugačija da je čak i tiskara zbunjeno nazivala redakciju misleći da je došlo do pogreške. Premda je Wintour mnogo godina kasnije priznala da revolucionarna naslovnica nije kreirana s predumišljajem i da je Lindberghova fotografija rezultat puke slučajnosti (jer, navodno, trudna Bercu nije stala u suknju koju je trebala nositi), odluku da se "prva modna naslovnica u trapericama" ipak objavi ne treba umanjivati. Na koncu konca, bio je to početak neke nove modne ere, kako za Vogue, pa tako i za "nuklearnu Wintour", ere obilježene mnogim riskantnim potezima, skandalima i kontroverzama. I ere koja traje već više od tri desetljeća.

U ta tri živopisna desetljeća, Wintour se prometnula u nezaobilazni modni autoritet i nedodirljivu ikonu. Njezin prepoznatljiv izgled i reputacija hladne, proračunate i nemilosrdne urednice čije mišljenje vas može vinuti u zvijezde, ali i uništiti posve su srasli s imidžem Voguea. Svijet se mijenjao, a Modna je Biblija, držeći prst na pulsu društva, uvijek imala spreman odgovor. Taj se odgovor, nerijetko, publici nije sviđao, no Wintour nikada nije ustuknula pred izazovima, "ublažavala" rizike, niti je osobito marila za kritike. U svom dugom modnom mandatu nanizala je čitavu kolekciju kontroverzi, no iz svake je, čini se, izašla neokrznuta. Počnimo od najsvježijih.

Kada je na naslovnici Voguea zabljesnula fotografija bivše senatorice i prve crne potpredsjednice SAD-a Kamale Harris u jednostavnom crnom odijelu i starkama, internetski je plenum zgroženo zaključio kako fotografija osvjetljenjem i stylingom umanjuje važnost povijesnog trenutka.

Nakon nekoliko dana medijskog linča, oglasila se i Wintour gaseći ostatke žara objašnjenjem kako kreativnom timu Voguea nije bilo niti na kraj pameti obezvrjeđivati veličinu tako važnog trenutka u povijesti Amerike, a casual look potpredsjednice Harris odabran je jer je, u teškim vremenima pandemije i krize, smatran prikladnijim od glamuroznih izdanja.

Wintour se iz ralja kritika izvukla i u lipnju. Nakon okrutnog ubojstva Georgea Floyda, pokret Black Lives Matter prelio se na sve sfere američkog života, od policijskog ugnjetavanja, preko rasne diskriminacije na sveučilištima pa sve do nejednakosti na sportskim borilištima. Niti izdavaštvo nije izbjeglo prozivke. Nakon što je u javnost isplivala fotografija Adama Rapoporta iz 2013. godine na kojoj ima lice obojeno smeđom bojom, glavni urednik Condé Nastovog magazina Bon Appétit podnio je ostavku kako svojim djelovanjem ne bi naštetio imidžu časopisa, a isto je učinila i suosnivačica popularne platforme Refinery29 Christene Barberich nakon što su je bivši zaposlenici optužili zbog toksične atmosfere i rasne diskriminacije na radnom mjestu. Kritike su sustigle i Annu Wintour.

Novinarka Shelby Ivey Christie na svom je Twitteru napisala kako joj je vrijeme provedeno u Vogueu bio najmučniji period u karijeri, što zbog konstantnog bullyinga, što zbog iscrpljujućeg isticanja rasne nejednakosti, što zbog očajne plaće koja je bila nepravedno mala u usporedbi s onom bijelih kolega.

S istim su se pritužbama na račun Anninog ophođenja javili i drugi bivši djelatnici, a spočitnuli su joj i to što se, unatoč tome što ima ogroman utjecaj i mogućnost da potakne promjene, nedovoljno zalaže za rasnu jednakost potencirajući Vogue kao utočište "mršavih, bogatih i bijelih". Ostavka očigledno nije bila niti u primisli, a Wintour je na prozivke reagirala internom isprikom u kojoj navodi da "tijekom svog 32 godine dugog mandata nije dovoljno poticala svoje crne zaposlenike, te kako je objavljivala fotografije i priče koje su bile nedovoljno tolerantne prema pripadnicima drugih kultura i rasa". Navela je i kako preuzima potpunu odgovornost za te pogreške, no pritom nije navela koji sadržaj smatra uvredljivim i koje će akcije poduzeti u budućnosti. Annu je u svojim memoarima prozvao i dugogodišnji suradnik André Leon Talley kojeg je urednica odstranila sa zadatka bez ikakvih riječi objašnjenja, a Talley je situaciju u knjizi opisao riječima: "Nakon godina odanosti i prijateljstva, nije se udostojila niti nazvati me i reći mi da više ne radim i da žele pokušati s nečim novim. Odjednom samo postao prestar, predebeo i nedovoljno cool." Što se kasnije dogodilo? Ništa.

Ništa se nije dogodilo niti nakon što je Wintour viđena na ručku s Gallianom nedugo nakon njegovih antisemitskih ispada i divljanja u pariškom kafiću, ništa se nije dogodilo niti kada je Calvin Klein reklamu s razgolićenim maloljetnicima (za koju su mnogi rekli da je na granici s dječjom pornografijom) izjavila kako u fotografijama "ne vidi ništa sporno". Calvin Klein je tada, razumije se, bio jedan od najvećih oglašivača na stranicama Modne Biblije.

Nije se dogodilo ništa niti kada je, umjesto da stane na stranu žrtvi, prvo branila suprugu Harveyja Weinsteina Georginu Chapman objašnjavajući da nije ništa znala, reklamirajući njezine haljine glumicama.

Ništa se nije dogodilo niti kada je potkraj 2008. godine objavila tekst u kojem Jennifer Aniston komentira detalje svog bračnog brodoloma i Angelinu Jolie, a zbog čega su čitatelji zaključili kako je Wintour zagazila u plitke vode šund novinarstva. Po kuloarima se raspredalo kako joj je vrijeme da ode u mirovinu, te kako bi ju na čelnom mjestu Voguea mogla zamijeniti Carine Roitfeld. Niti to se, također, nije dogodilo. Sankcije, čini se, ne postoje kada je pitanju djelovanje legendarne urednice. Dapače! Nakon svih kontroverzi, kritika koje su joj uputile i publika i struka, pandemije koja je prouzrokovala ekonomsku krizu i osakatila izdavaštvo, godine u kojoj nije bilo Met Gale, a Condé Nast je otpustio stotine zaposlenika, tron Anne Wintour nije poljuljan - štoviše, iz 2020. godine odšetala je s promaknućem. Od sada će nadzirati sadržaj svih magazina u vlasništvu konglomerata, pa čak i strana izdanja. No, u fokusu će ipak ostati Vogue, magazin koji očito bez Wintour ne može. U tri desetljeća mandata tijekom kojih je krojila, ne samo stranice magazina već i modu samu, malo je reći da je kreirala kult ličnosti. Bilo kakav Vogue s Annom očito je bolji nego Vogue bez nje.

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više