Search

Zašto moda danas izgleda kao preslika nemaštovitog Instagram feeda?

Zašto moda danas izgleda kao preslika nemaštovitog Instagram feeda?

Tekst: Tina Lončar


Prošla je svega pokoja godina otkako su se mnoge renomirane modne kuće upustile u temeljitu rošadu svojih vizualnih identiteta. Većina rebranding pustolovina započela je s novim kreativnim direktorima, a na prvoj crti redefiniranja imidža našli su se logotipi i njihova tipografija. Svoje stare i nadaleko prepoznatljive logotipe koji su se odavno utaborili u našoj svijesti, Balenciaga, Burberry, Calvin Klein, Celine, Saint Laurent i mnogi drugi brže su bolje zamijenili masno otisnutim, čistim, tiskanim slovima u sans-serif fontu. I odjednom, svi su izgledali gotovo pa identično. To je, razumljivo, podignulo mnoge obrve i zakotrljalo bezbroj pitanja. U svijetu u kojem diferencijacija znači ekskluzivnost, a ekskluzivnost znači novac, zašto iznenada svi teže homogenosti? Zašto odbacuju svoje stare i prepoznatljive identitete ako to znači da više neće sličiti na sebe same, ali će sličiti na sve ostale? Što time žele poručiti svojoj publici? Naravno, brend nije samo njegov logo, no promjena koja se dogodila poprilično je znakovita. Logo je najvidljiviji element brendinga, značka, pečat, simbol koji se ugnijezdi u našu svijest i motiv po kojem određeni brend prepoznajemo. Da se razlikuje od ostalih u istoj niši, htjeli mi to priznati ili ne, poprilično je bitno. Danas se doima da to više nikome nije bitno. No, kakve god bile, spomenute su promjene sasvim sigurno obilježile početak jedne nove ere koja se dodatno zakotrljala u vremenu pandemije i neizvjesnosti. Virgil Abloh je izjavio kako se na obzorju pomalja "zora nove renesanse". Pitanje je samo, kakve renesanse? I nije li svetogrđe renesansom nazivati eru koja ne miriše na procvat kreativnosti i slobode, nego na krizu identiteta?

Zašto moda danas izgleda kao preslika nemaštovitog Instagram feeda? (фото 1)

 

Još je sredinom šezdesetih godina talijanska modna kuća Bottega Veneta osvajala svijet luksuza svojom posebnom tehnikom izrade kožnih modnih dodataka. Intrecciato vez postao je neizostavni dio vizualnog identiteta kuće, a nakon što je Bottega na neko vrijeme potonula u zaborav, na puteve stare slave izveo ju je mlađahni Daniel Lee koji je uspavanog diva, u kratkom roku, učinio jednim od najomiljenijih modnih imena našeg vremena. Naravno, Lee je temeljito zaronio u bogatu arhivu, a legendarni intrecciato vez dobio je svoje novo ruho na nekim od najpopularnijih torbica nove modne ere. Nije trebalo proći mnogo vremena da se torbice izrađene istom tehnikom ne počnu pojavljivati posvuda, i to ne samo na policama high street brendova čije poslovanje počiva na kopiranju trendova. Malo po malo, intrecciato vez prestao je biti faktor diferencijacije po kojem se Bottega Veneta razlikuje od drugih modnih kuća. Svaka druga trendseterica ispod ruke drži torbu koja je, manje ili više vješto, izrađena tom tehnikom. Bacite li tek letimičan pogled na trendove, sve će vam se činiti nekako isto. Dovoljno je samo prošvrljati fotografijama posljednjih kolekcija velikih modnih kuća da biste zaključili da u svijetu mode danas vlada neka neobična homogenost, manjak identiteta i igra na sigurno. I sve izgleda kao nemaštoviti Instagram feed . 

Nekoć prepoznatljiv, poseban i inovativan, CELINE danas izgleda kao svaka druga djevojka na Instagramu odjevena u isprane traperice visokog struka, sako s buvljaka i kožne gležnjače - outfit koji nosimo kada ne znamo što odjenuti, a uvijek izgleda dobro, outfit koji se ni po čemu (osim, nadamo se, po kvaliteti) ne razlikuje od izloga high street trgovina ili ormara prijateljice koja vikendom hara po lokalnim buvljacima. Gdje je nestao identitet i zašto modne kuće koje prodaju luksuz igraju na sigurno? Mnogi će krivicu svaliti na leđa društvenih mreža i to je vjerojatno, barem djelomično, točno. Njihov utjecaj očito je toliko jak da oblikuje našu svijest o lijepome toliko da se čak niti modne kuće (koje su nekoć krojile trendove) ne usude riskirati i ponuditi nešto što izlazi izvan kalupa prihvaćenih smjernica. Jasno je i zašto, u vremenu financijske nesigurnosti i pandemije u kojoj su vladale trenirke, a ulagalo se tek u klasiku (koja će potrajati duže od jedne sezone), velike modne kuće ne žele riskirati s ekstravagancijom i izlaskom izvan okvira jer to predstavlja prevelik financijski rizik. Na koncu konca, ne treba zaboraviti da modne kuće nisu umjetnički ateljei već mašinerije čije je poslovanje fokusirano na profit. U kakvim god vremenima živjeli, moda je uvijek odraz društva i njegovih kretanja, svojim vizualnim odrednicama ona uvijek simbolizira trenutak i nikada od njega ne odstupa. Ovo su, očito, vremena u kojima težimo sigurnosti i vremena u kojima ćemo na slobodu i kreativnost, morati još malo pričekati.

 

Zašto moda danas izgleda kao preslika nemaštovitog Instagram feeda? (фото 2)
Zašto moda danas izgleda kao preslika nemaštovitog Instagram feeda? (фото 3)

 

Doduše, bilo bi licemjerno konstatirati kako je u pred-pandemijsko i pred-instagramsko vrijeme sve prštalo originalnošću i inovativnošću. Moda je cirkularna, bazira se na oponašanju i nadograđivanju, trendovima koji dolaze, dosežu vrhunac, tonu u zaborav i iznova se vraćaju. Čak su i najoriginalniji dizajneri svjesni te naravi mode. Prije nego što osnovao svoj brend Vetements, gruzijski dizajner Demna Gvasalia brusio je zanat u jednoj od najeminentnijih modnih kuća, Maison Martin Margiela. Desetak godina kasnije, u svojoj kolekciji "The Elephant in the Room" Gvasalia je na pistu poslao novu Vetements kolekciju u kojoj su mjesto pronašle ikonične Tabi čizme s kojima je Margiela šokirao svijet 1989. godine. Mnogi su modni mediji o tome brujali spominjući manjak originalnosti, zanemarujući pritom činjenicu da je Margiela izgled Tabi čizme "posudio" iz tradicionalne japanske obuće koja datira još iz 15. stoljeća. Premda su ga nazivali jedinim istinskim modnim inovatorom koji je svojim radom promijenio dotadašnju paradigmu, i sam Margiela bio je svjestan da nije riječ o inovacijama već o interpretacijama.

 

 

Kada je u svojoj kolekciji 1991. godine preradio toalete iz pedesetih godina koje je kupio na buvljaku, publika je bila zgrožena činjenicom da je na pisti pokazao staru odjeću. "Dao sam novi život staroj i odbačenoj odjeći kako bih pokazao da se ona može nositi na novi način", izjavio je tada. Na sličnom tragu, koristeći reference na Margielu, Helmuta Langa i Rafa Simonsa, Virgil Abloh je za jesen 2017. godine predstavio kolekciju naziva "Nothing New". I zbilja, ništa to nije suviše novo, riječ je tek o interpretaciji nečije interpretacije. Moda je cirkulirala i još uvijek cirkulira, ili kako bi rekla povjesničarka mode Valerie Steele: "Suknje postaju kraće i kraće sve dok više ne mogu biti kraće. Onda se opet vraćamo na maksi." I to je tako. No, ono što upućuje na krizu identiteta nije to što se moda čini kao interpretacija nečije interpretacije (jer je to oduvijek i bila), već što se doima da svi inspiraciju crpe iz istog bazena. Tko od koga danas posuđuje, posve je nejasno. Kopira li visoka moda Instagram feed ili obratno? Nemamo više pojma. Možda Virgil Abloh i jest u pravu kada kaže da je ovo zora neke nove renesanse. Oslonimo li se na ono što nas je povijest do sada naučila, nakon mračnog perioda uvijek dolazi sunce. Tako će i nakon ovog učmalog perioda sivila, manjka kreativnosti i mnogo igre na sigurno zasigurno procvjetati nešto što će to sivilo otjerati. Nakon dosadne homogenosti možda zasja carstvo slobode i individualnosti. Ne preostaje nam ništa drugo nego se tome nadati.

 

Related articles

Buro 24/7 Selection

Leave a comment

više