Traži

Zašto nitko ne želi raditi za Dior?

Zašto nitko ne želi raditi za Dior?

Kuća još nije našla zamjenu za Rafa Simonsa

Tekst: Ana Pavić


Fotografija: Getty/Guliver

Posao u jednoj od najvažnijih svjetskih modnih kuća čini se kao ostvarenje sna za mnoge dizajnere, ili je stvarnost ipak drugačija?

London je prošlog tjedna ugostio dvije velike modne revije. Iako su oba brenda velesile modne industrije, njihova krvna slika trenutno je dijametralno suprotna. S jedne strane imamo Gucci predvođen Alessandrom Micheleom, koji je doživio preporod nakon godina gubitaka i sada korača prema tituli najbrže rastućeg brenda u posljednje dvije godine. S druge strane imamo Dior, simbol francuske mode koji već šest mjeseci ne može naći zamjenu za kreativnog direktora Rafa Simonsa.

Nekoliko mjeseci u modnom svijetu znači puno za imidž brenda. Dovoljno da se mediji zapitaju o stabilnosti i unutarnjim radnjama kuće te počnu čačkati i grebati ispod površine. Tu situaciju trenutno proživljava Dior, pogotovo nakon londonskog modnog dvoboja s nabrijanim Guccijem, sa čije su revije uzvanici čak ponijeli jastuke na kojima su sjedili, iako oni nisu bili u službi poklona (glavna urednica francuskog Voguea, Emmanuelle Alt je navodno uzela tri). Taj grabež trenutno dobro opisuje stanje na sceni - Gucci je "hot", Dior "not".

Dior Cruise 2017.

Iako govorimo o kućama s različitom estetikom baza klijenata je sve sličnija. Bogate žene kupuju ono što doživljavaju modernim, trendovskim. Davno su prošla vremena Chanel žene ili Dior žene. Moderna žena danas nosi Chanel torbicu, Loewe jaknu, Gucci suknju, Marant čizme... Čak i azijsko tržište više nije ludo isključivo za tri francuska brenda. Revolucija manijakalnog šopinga je prošla. Azijski kupci su se nakon prvotne navale i ekonomskog booma educirali i počeli savjesnije promatrati kretanja na europskom modnom tržištu. Dobar primjer je Burberry koji je u prvom valu otkrivenja Azije, kao spasioca modne industrije, zabilježio značajan rast u 2013. godini. Posljednje vijesti koje dolaze iz Kine nisu najbolje. Pad je zabilježen već u 2015. godini i nastavio se sve do danas.

Stabilnost više ne postoji, konkurencija je sve jača i kupac je sve zahtjevniji

Iz navedenih razloga ne zvuči obećavajuće kada CEO jedne kuće kaže da nakon šest mjeseci na horizontu nema dizajnera koji bi mogao zamijeniti onog prethodnog. Upravo to je rekao Sydney Toledano na prošlotjednom otvorenju novog dućana kuće Dior u Londonu. Razlozi Simonsovog odlaska nisu nepoznati. Dobro su dokumentirani u razgovoru koji je vodio s Cathy Horyn za System magazine. U tom intervjuu dizajner je nekoliko puta naglasio da za izradu svake kolekcije ima samo tri tjedna. Ta mašinerija koja ne dozvoljava dizajneru da predahne, potraži inspiraciju na nekim njemu znanim mjestima i isporuči nešto iza čega će 100% stajati, izuzetno je opasna za stabilnost jednog kreativca, što se na kraju pokazalo istinitim. Drugi problem je kreativna kontrola koju Simons nije imao. Dok je Kering dao Slimaneu otvorene ruke i dozvolio mu da modernizira brend i približi ga novoj YSL ženi, Simons nije imao pristup većini aktivnosti koje su se događale izvan dizajnerskog ateljea.

Svjetski mediji nagađaju da je upravo u tome ključ "bezglavosti" kuće Dior Dizajneri su umorni od sistema koji ih koriste kao marionete i cijede sve kreativne sokove bez pogovora. Iako se transferi za velika imena broje u milijunima, ti iznosi simboliziraju zlatne kaveze u kojima i najizdržljiviji propucaju. Dizajner koji dođe u Dior na plećima sada, osim Galliana, ima i briljantnog Simonsa koji je jedan od najboljih dizajnera svoje generacije, ali i cijeli sustav u kojem može djelovati unutar postavljenih ograničenja.

LVMH i Bernard Arnault posluju izuzetno konzervativno za razliku od Keringa, koji se u posljednje četiri godine profilirao kao napredna grupacija koja dizajnerima daje vjetar u leđa i spremno riskira. François Henri Pinault se našao na udaru kritika kada je Slimaneu dozvolio da "oskvrne" naslijeđe Yves Saint Laurenta. Izazvao je čuđenje i kada je na poziciju kreativnog direktora Guccija postavio Michelea, za kojeg su rijetki znali, a koji je 12 godina proveo u dizajnerskom timu kuće. Trebamo li spomenuti trenutno najvrućeg dizajnera Demnu Gvasaliu kojeg je doveo u Balenciagu? Danas Pinault zadovoljno promatra nekadašnje rizike kao poslovne poteze života. Sljedeći makeover iz Keringova portfolija vjerojatno će biti kuća McQueen koja je zapela negdje između prošlosti i budućnosti. Arnault bi mogao iskoristiti recept svog "neprijatelja" i dati šansu nekom talentu unutar kuće koji svoju priliku možda čeka godinama. Ako mu pritom pokloni i apsolutno povjerenje, možda se Dior izdigne iz ove magle koja ga okružuje. U svakom slučaju igra čekanja se nastavlja...

 

Povezani tekstovi

Buro 24/7 izbor