Search

Zašto svi (opet) nose Gucci?

Zašto svi (opet) nose Gucci?

Uvertira današnjoj reviji


Image: imaxtree

Brojimo minute do početka Guccijeve milanske revije, pa vam prije toga donosimo uvid u život samozatajnog genija i predvodnika trendova

Neizvjesnost i kaos blage su riječi koje su zahvatile sudbinu talijanske modne institucije, brenda Gucci, kada je u siječnju ove godine Frida Giannini otišla s mjesta kreativnog direktora, odvodeći sa sobom i svog partnera i glavnog izvršnog direktora Patrizija di Marca. Ono što se godinama prikrivalo, ali se moglo pretpostaviti zbog imidža koji njeguje u javnosti, da je fini talijanski dizajn prožet luksuznim materijalima i monokromatskim koloritom postao, blago rečeno, dosadnjikav. Da se razumijemo, monokromatska kolekcija za proljeće 2013., color blocking svilene kombinacije iz 2011. godine, ili pak odlična zimska kolekcija 2012., koja je, nažalost, ostala upamćena po baršunastoj smaragdnoj haljini koju su "unakazile" Kim Kardashian i Tamara Ecclestone, bili su jedni od spektakularnih Fridinih momenta.

guc.jpg

No, statistike o prodaji pokazale su svoje. Niti je ona rasla, niti padala, nego je bila – ista. Dizajneričin odlazak pokazao se kao prst sudbine za nekog drugog, jer je njezine cipele (sada ukrašene ponijevom dlakom) popunio do tad široj javnosti prilično nepoznati Alessandro Michele. Godinama stječući znanje u odjelu kožne galanterije slavne kuće iz Firence, Michele je već svojom muškom kolekcijom prikazao u kojem će smjeru ići. Dječaci koji nose svilene mamine košulje? Možda, no nitko nije mogao predvidjeti koliko će se Alessandrovo viđenje muške mode malo razlikovati od one ženske. Samo pet dana Michele je imao kako bi producirao svoje ideje i predstavio ih na pisti kao zamjensku mušku kolekciju, dok je u isto vrijeme smišljao dizajn za žensku kolekciju predstavljenu sljedeći mjesec u Milanu.

guc2.jpg

I doista, muška kolekcija bila je svojevrsna uvertira u onu žensku, koja je potpuno pomutila pamet modnim stručnjacima. Estetiku ovog bradatog dizajnera najbolje je opisao Vogueov Tim Blanks, nazvavši ju New Punk, i usporedivši je s Marmiteom, vrstom jestive paste koja u Britaniji dolazi pod sloganom "Volite ili mrzite". I baš poput panka, koji se ili voli ili mrzi, takav je i modni izričaj Alessandra Michelea, čovjeka koji je karijeru započeo kao pomoćnik neponovljiva Guccijeva dragulja Toma Forda. Uloga koju su mu modni stručnjaci i mediji namijenili bila je poprilično nezahvalna.

Kako će pomoćnik Toma Forda ikad učiniti tako nešto veliko što je napravio sam Ford? "Zašto bih ja trebao ponovno producirati nešto što je on savršeno radio? To je kao da želite prebojiti Sikstinsku kapelu. (Raditi s njim bilo je) prekrasno iskustvo. Tom je imao status poput filmske zvijezde. I ja volim njegovu verziju tog prekrasnog Halston stila sedamdesetih koji su prezentirale Amerikanke. Mi smo potpuno različite osobe, poput dana i noći. Ja pokušavam unijeti malo revolucije u svoju tvrtku –forsiram drugačiji jezik, drugačiji način na koji se priča o ljepoti i seksepilu, što je zapravo zastario izraz. Danas je riječ o senzualnosti. Kada sam započeo svoju prvu kolekciju, nisam gledao kroz prizmu mode nego stava, ljepote koju prokušavam producirati za stari, prekrasan i šarmantan brend poput Guccija."

guc4.jpg

Nepredvidljiv spoj hipijevke, knjižničarke koja upoznaje čari noćnog života i, u zadnjoj kolekciji predstavljena, estetika pomalo kao da je ispala iz filma "Američki varalice" u spoju s retro psihodeličnim rombovima i cvijećem. Ovo sve tek je površni opis onoga što je predstavio Michele na dosadašnjim revijama. Prigrlio je Gucci nasljedstvo i udario mu svoj pečat, koristeći prepoznatljiv logo kao podlogu za odijela ili muške mantile, a majstor u kožnoj galanteriji, redizajnirao je torbe, dao im četvrtast oblik i na prepoznatljiv uzorak dodao floralni print i aplikacije. Nešto potpuno novo i svježe, baš što je tradiciji sklonom Gucciju trebalo. A baš u tom smjeru razmišljao je i Francois-Henri Pinault, čelno ime korporacije Kering u čijem je vlasništvu i brend Gucci.

Kada se korporacija nekadašnjeg imena PPR borila s Louis Vuitton Moet Hennessy korporacijom za prevlast nad talijanskim modnim divom 1999. godine, Pinaultov je istoimeni otac znao kako želi pod svojom paskom imati brend koji će mu osigurati prodor na talijansko tržite. Uz kuće Gucci, Bottega Veneta i Balenciaga, te ranije otkupljene YSL i Sergio Rossi, želja mu je bila i ostvarena. Keringov čelnik je za razliku od većine velikih šefova iznimno povezan sa svojim dizajnerima te glavni krivac za otpuštanje i dovođenje novih dizajnerskih imena. Situacija koja je današnjem Guccijevom vođi Micheleu omogućila predsjedanje kućom veže se uz njegova pretprethodnika Toma Forda.

Naime, Ford je, osim Guccijem, uredovao i tadašnjim YSL-om, te je Pinault odlučio prekinuti sve veze PPR-a i Forda kako se približavao raskid njegova ugovora iz 2004. godine: "Tom Ford za Gucci, Yves Saint Laurent za Gucci, ti brendovi su bili zagušeni Fordom. Ford je bio velika zvijezda i svi su mislili da sam poludio prekinuvši mu ugovor. Analizirao sam kada je Gucci skrenuo s tračnica, odlučio da više nijedno dizajnersko ime ne postane veće od samog brenda." Hoće li se identična stvar dogoditi s Micheleom pokazat će se kroz godine, no sigurno je kako je ovo dizajnersko ime već nazivaju novim Fordom.

guc

Ipak, krenimo redom. Obojica dizajnera svoj su zanat pekli na prestižnim sveučilištima. Ford na Parsonsu, ali smjer arhitektura, a Michele u Rimu na Academia di Costume e di Moda. Fordov prvi dodir s modnim svijetom započeo na nižoj PR poziciji u Chloéu, a ulaznicu za modno visoko društvo dobio je kada je u Perryju Ellisu upoznao Marca Jacobsa. Ubrzo se umorio od američkog načina života: "Ako sam ikada mislio postati dobar dizajner, morao sam napustiti Ameriku. Moja me vlastita kultura ograničavala, previše je neukusa u Americi, gotovo je nemoguće biti "stylish". Europljani, nasuprot Amerikancima, cijene stil." Avantura zvana odlazak u Europu urodio je plodom za Marca, gdje ga je Testino ranih devedesetih upoznao s Carine Roitfeld koja ga je zavoljela u trenu. Svoje prve kolekcije u Gucciju, na čije je kreativno čelo došao 1992. godine, posvetio je upravo njoj.

Prijateljstvo njeguju i danas, a ona je jednom prilikom izjavila: "Tom je talentiran u svemu čega se dotakne. Prijateljstvo je rijetko u modnom svijetu. Ali čak i kad radimo puno, puno se i smijemo, imamo nešto jedinstveno kada smo zajedno..." Carine mu je savjetima pomogla i pri dizajniranju muške kolekcije i cipela, ali ga je nesputanost u kreiranju često dovela u sukobe s vlasnikom kuće Maurizijem Guccijem jer je, riječima tadašnje kreativne dizajnerice Dawn Mello, "Maurizio sve želio učiniti smeđim i okruglim, dok je Tom sve želio crno i kockasto".

jeg.jpg

Micheleov put prema Guccijevom kreativnom vodstvu utrla je Frida Giannini koja mu je bila mentorica u Fendiju, te je ona zbog istaknutog rada pozvana u Gucci 2002., a sa sobom je povela i Michelea. Devet godina kasnije promoviran je u njezinog suradnika. Pod Fridinim mentorstvom Michele je polako i potiho razvijao svoju estetiku i viziju, koju naziva "hipi renesansnom idejom mode". No, za razliku od Forda, koji je kao prijateljicu i muzu odabrao bivšu urednicu francuskog Voguea, Alessandro Michele svoje prijatelje traži u glazbenim vodama. Jedna od dražih mu je Florence Welch, koju je upoznao na ulicama New Yorku kada su si međusobno pohvalili modne kombinacije. Zgoda se s ulice nastavila i na zajedničkim brunchevima: "Razgovaramo o renesansi, crkvama, vintage nakitu, i svemu što se nalazi pod suncem. Shvatili smo kako je naša estetika mješavina Jimija Hendrixa i starije gospođe." A ljubav koju Alessandro osjeća prema starinama i antiknom vidi se i na revijama.

Renesansna glazbena podloga, antikni interijer u susretu s industrijskim dizajnom, njegov su revijalni must-have, dok je znanje o asesoaru dovedeno do maksimuma u vidu "dlakavih" i redizajniranih printanih torbi s prepoznatljivim dvostrukim G. Točnije, novim G. Drugačijeg od G oblikovanog na pubičnim kostima modela iz Fordova i Guccijeva reklamnog vizuala jer sex sells.

gucci.jpg

Moglo bi se reći, i naoko drugačijeg Guccija. Jer kada se stvari ugrubo pogledaju, njih dvojica nisu ni toliko različiti. Obojica dizajnera karijeru u Gucciju započeli su kao neafirmirani umjetnici dovedeni da daju svježinu talijanskoj klasici zasnovanoj na galanteriji. Obojica iznimno cijene kožu kao materijal, samo što ju Michele obrađuje kako bi izgledala zastarjelo, dok ju Ford želi toliko sjajnu da bi je poželjela nositi Madonna, ali i neka dama iz Četvrti crvenih svjetiljaka. Naglasak stavljaju na statement cipelama, torbama i naočalama, kreativnost s revije poistovjećuju s vlastitim stilom, te se odijevaju u skladu sa svojim stilskim izričajem.

Budućnost Guccija sada je u rukama bradatog čupavca koji obožava antikni namještaj i veliko prstenje, druži se s dekadentnim postarijim aristokratkinjama, koji popularne filmove poput "Birdmana" gleda isključivo zbog scenografije, a za kojeg mediji već slavodobitno poručuju kako je kralj androginog poigravanja. Michele, pomalo romantičan i nostalgičan, baš poput kopije svog dizajna, skromno zaključuje: "Ja nisam ovo izmislio. To su Armani i Yves Saint Laurent. Pa kada sam pročitao kako me novinari hvale zbog ovoga, nasmijao sam se jer ti ljudi očito nemaju pojma o modnoj povijesti." A tko će se zadnji smijati, i jesu li novinari bili u pravu, vrijeme će pokazati. Zasad je sigurno kako je kod Alessandra Michelea i njegova kaotičnog dizajna samo jedno stalno, a to je – mijena. 

 

Related articles

Buro 24/7 Selection

više